Debitantski dugometražni film, projekti približavanja filmske umjetnosti koprivničkoj publici, razvijanje televizijskih serija samo su neki od projekata na kojima trenutno radi nagrađivana koprivnička redateljica i producentica Karla Lulić.
Što se tiče debitantskog dugometražnog filma “Ogledalo za slavuja”, govori nam da ulaze u fazu pretprodukcije, u fazi su financiranja filma od strane HAVC-a za proizvodnju, imaju ulaganje rumunjskog koproducenta i potpisali su ugovor s jednim srpskim. Na ovom projektu angažirana je glumica Judita Franković Brdar za koju Karla kaže da je glumica koju krasi prisutnost na ekranu koja odgovara snažnim i dirljivim likovima.
– Ima karizmu koju ljudi vole vidjeti i jako je vrijedna i predana glumica. Kad s njom radite imate osjećaj kao da uči iz početka i to mi je prekrasno kod nje. Stvorili smo prekrasnu povezanost i povjerenje već kroz film “Ostrižena” i nekako jedna drugu izazivamo što je super, postavljamo si uvijek više standarde zahvaljujući zahtjevima one druge, što je jako lijepo iskustvo – objašnjava nam Karla i dodaje su upravo takvi glumci oni s kojima želi raditi.
Otkriva nam i kako su otkupili prava na adaptaciju nekoliko romana po kojima razvijaju televizijske serije.
– Mislimo da možemo doprinijeti dobrim i kvalitetnim sadržajem u tom području. Otkupili smo tako prava na roman Maše Kolanović “Poštovani kukci i druge jezive priče”, koji će činiti neku dark komediju. Druga je serija za mlade za koju smo otkupili prava romana “Oblak čvoraka” i “Zmajevi koji ne lete” Ivane Šojat. Jako se veselimo tome i zahvaljujem Gimnaziji Fran Galović i Srednjoj školi Koprivnica koji nam pomažu u razvoju te serije. Naime i pedagozi i psiholozi zajedno s učenicima pomažu nam da bolje upoznamo njihov svijet, da im se približimo, i da ta serija za mlade bude baš za njih – pojašnjava.
Ove godine pokreću i “Ženski odjel”, odnosno festival ženskog filma te projekt “Druga zona”.
– Želimo na jedan drugačiji način približili film koprivničkoj publici i to kroz razne misteriozne lokacije i projekcije gdje će gledatelji zapravo morati pogoditi o čemu se radi, odnosno pronaći određenu skrivenu lokaciju – ističe.
S obzirom na to da je u pitanju puno projekata koji se razvijaju istovremeno, upitali smo ju kako izgleda jedan radni dan redateljica, a ona je već na samom početku svog odgovora razbila iluziju redateljice sa slušalicama u povišenoj stolici na glamuroznom filmskom setu.
– Puno se radi u uredu iza zatvorenih vrata gdje se stvaraju i razvijaju projekti i ideje, gdje se puno piše, razvijaju se koncepti, konstantno se istražuje o temama i vizualima koje se zapravo želi prezentirati. Ono što ljudi misle da smo konstantno na setu to je zapravo najmanji dio posla. Najveći dio posla je mukotrpan rad, upornost, prijavljivanje raznih projekata, odbijenice s kojima se moramo nositi i slično – naglašava Karla koja zapravo do svojih 20-ih godina uopće nije znala čime se zapravo u životu želi baviti.
Zaposlila se u jednoj televizijskoj kući gdje ju je zapravo privukla audio-vizualna produkcija i tamo je tri godine radila na poziciji voditeljice istraživanja i razvoja i strategije.
– To je bilo nešto jako zanimljivo i vrlo poticajno za mene pa sam se usmjerila u produkciju, točnije u produkciju filmova i to je zapravo moje zanimanje i moja profesija. Tada sam bila primljena na Sorbonneu i to po starom sistemu kad se na magisterij išlo nakon određenog profesionalnog iskustva. Tako mi je iskustvo s televizije dalo krila i mogućnost da uopće upadnem na takvo sveučilište – prisjetila se.
Nakon toga je, nastavlja, dugo godina radila kao producentica.
– Napisala sam neke filmove koje sam htjela da netko drugi režira međutim shvatila sam da su to moji filmovi, moje neke intimne stvari koje su izašle van i da su dosta vizualne i da ako to dam nekome drugome da režira sigurno neće biti onako kako je u mojoj glavi. Počela sam od kratkih filmova da vidim je li to uopće moguće i preko kratkih filmova sam zapravo imala svoju filmsku školu – zaključila je Karla.
