U suradnji sa Županijskim ikonama, jednom tjedno objavit ćemo priču o ikonama iz županijskog nogometa Koprivničko-križevačke županije. Nakon što smo pisali o Ivanu Vrkiću, Hrvoju Bačiju i Ranku Celiščaku, sljedeća priča je o jednom od ponajboljih obrambenih igrača u povijesti županijskog nogometa – Želimiru Mešnjaku.
Meho je svoje prve nogometne korake napravio u svom Graničaru iz Legrada, a s 13 godina odlazi u Slaven Belupo gdje ubrzo postaje kapetan generacije u kojoj je svlačionicu dijelio s Krunom Jambrušićem, još jednom istinskom ŽNL ikonom. Dobre igre donijele su mu i poziv u kamp Hrvatske nogometne reprezentacije do 15 godina, gdje je igrao s Nikom Kranjčarom i Dragom Papom, legendama hrvatskog nogometa. U sezoni 2002./03. priključen je seniorskom sastavu kod trenera Rajka Magića u generaciji Zdravka Međimorca, Igora Gala, Krunoslava Jurčića, braće Bošnjak te Marija Dodika. S prvom ekipom ostaje jednu polusezonu, no učestale ozljede spriječile su da se nametne kao jedan od konkurenata za prvi sastav.
Pravu priliku u Slaven Belupu nikad nije dobio pa se čeličio u drugoligaškom društvu kao igrač Čakovca, a kasnije je branio boje Koprivnice, Križevaca te Podravine iz Ludbrega. Nakon godina izbivanja, Želimir se ponovno vraća u Graničar iz Legrada gdje je sjajnim igrama zaslužio inozemni transfer u Austriji. Za Mehu se može reći kako je jedan od hrvatskih pionira koji su kruh zarađivali u austrijskim niželigašima, a nastupao je za Sv. St Johann, SC Kroatisch Minihof te ASKO Oberndorf. U Austriji je svojim požrtvovnim igrama stekao, pa malo je reći, status božanstva. Mnogo je onih koji su vođeni njegovim primjerom okušali vlastitu sreću u Austriji, no rijetki su oni koji su poput njega zadovoljili kriterije hladnih Austrijanaca i opravdali svaki uloženi cent.
Rođeni lider, beskompromisan, temperamentan, glasan, ne štedi ni protivnike, ni suce, ni suigrače, ni publiku, a najmanje štedi sebe. Gdje on prođe trava ne raste, rijetko se koji napadač naigrao kraj njega, a mnogi su ostali trajno istraumatizirani nakon susreta s njim. Kada bi ga se uspoređivalo s nekim nogometašem, automatski bi se odabralo nekadašnjeg reprezentativca Nizozemske Jaapa Stama kojemu je Meho najsličniji.
Izvan terena ljudina i uvijek predvodnik dobre atmosfere. Poput oca Slavka, i on se okušao u trenerskim vodama i na tom je planu vrlo uspješan. Želimir je položio trenerske ispite na akademiji HNS-a te je ponosni vlasnik UEFA A i UEFA B licence, a namjerava upisati i UEFA PRO tečaj. Prije nekoliko godina trenirao je seniorsku ekipu Koprivnice, a danas je trener u Školi nogometa Slaven Belupa gdje mlađim naraštajima prenosi borbenost i zalaganje na terenu.
Posljednje igračke dane provodi u svom Graničaru jer ne može Legrad bez njega, a ne može ni on bez Legrada.
Iako je na zalasku karijere, fascinantno je gledati s kakvim žarom ulazi u utakmice, kako gine na terenu i kako svaku igra kao da mu je zadnja. On jednostavno ni ne zna drugačije – Želimir Mešnjak ‘Meho’.
Podaci preuzeti s Facebook stranice Županijske ikone.
