Nacionalni je dan edukacijskih rehabilitatora.
Diljem Hrvatske obilježava se tek od 2018. godine, a cilj mu je skrenuti pozornost na ulogu koju edukacijski rehabilitatori imaju u ustanovi u kojoj djeluju, ali i i široj društvenoj zajednici, posebice iz razloga što svojim znanjem uklanjaju predrasude prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.
Anja Holeček i Dunja Vargović edukacijske su rehabilitatorice koje već devet godina rade u koprivničkom Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce. Objašnjavaju nam da su svoje zvanje stekle završenim studijem na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, a tamo ih je odvela volja i potreba da pomažu osobama s teškoćama.
– Cijelo sam djetinjstvo bila okružena djecom s teškoćama jer je moja mama radila kao medicinska sestra u jednoj takvoj ustanovi u Daruvaru. Oduvijek mi je bilo normalno da neko dijete ne hoda ili ne priča. Kao mala nisam mogla shvatiti zašto se ljudi čude djetetu s teškoćama ili odrasloj osobi s invaliditetom. Nije mi bilo jasno kako ne vide da je to zapravo normalno, da smo svi mi ljudska bića i da smo različiti. Takvo je razmišljanje usmjerilo cijelo moje školovanje – priča nam Holeček koja zajedno s Vargović pruža uslugu rane intervencije u Podravskom suncu od 2020. godine.
Rana intervencija jedna je od najvažnijih socijalnih usluga za djecu s teškoćama u razvoju gdje se s njima počinje raditi već u predškolskoj dobi.
– Rana intervencija je proces i rehabilitacije, ali i habilitacije što znači da omogućavamo djeci da nauče neke potpuno nove vještine. Ovom socijalnom uslugom također preveniramo da dijete u budućnosti ima teškoću odnosno radimo na tome da ona bude ublažena. Važno je napomenuti da radimo s djecom do sedme godine života, iako je najintenzivniji proces razvoja mozga do tri godine zbog čega smo za to razdoblje uveli patronažni oblik rada – govori Vargović.
>> FOTO U Podravskom suncu predstavljeno patronažno vozilo koje će služiti za ranu intervenciju
Kako objašnjava, patronažni rad odnosno odlazak u djetetov dom najbolji je oblik rada jer na taj način ne uči samo dijete, već i njegova obitelj.
– Patronažni rad polučuje bolje rezultate, pogotovo za manju djecu koja se kod kuće osjećaju sigurnije, a mi smo tamo njihov gost. Tada su opušteniji i mogu vladati situacijom. Vježbamo s njima kroz njihove poznate igračke, kroz njihove rutine i stvari. Oba su roditelja tada s nama, ali i braća, sestre, bake i djedovi. Samim time dijete se osjeća ugodnije, a s druge strane svi zajedno učimo – ističe Vargović.
Na razvojnu procjenu mogu im se javiti roditelji koji sumnjaju da s njihovim djetetom nešto nije u redu odnosno da se ono ne razvija uredno.
– Ako je roditelj zabrinut i nije siguran razvija li se dijete u dobrom smjeru, može nam se javiti i dovesti dijete na procjenu. Uvijek je dobro slijediti roditeljsku intuiciju. Neki će doći jednom ili dvaput i ustanoviti da je sve u redu, a s nekima ćemo nastaviti rad – govori Holeček.
Za one roditelje koji se možda ne jave odmah kad posumnjaju da nešto nije u redu također imaju riječi ohrabrenja.
– Nikad nije prekasno. Mozak je takav da se uvijek nešto može poboljšati i uvijek se može napredovati – ističe Holeček.
Od 2020. godine pa do sada brinule su o otprilike 50 djece, a trenutno ih u ranoj intervenciji imaju 30-ak. Izrazito ih veseli što su u Podravskom suncu upravo za tu namjenu nedavno uređene dvije prostorije, a posao terapeutkinja sada rade na puno radno vrijeme.
– Kolegica Dunja i ja do nedavno smo radile pola radnog vremena u vrtiću, dok smo pola radnog vremena pružale uslugu rane intervencije. Od siječnja smo kompletno prešle na ranu intervenciju. Dugo smo to čekale i jako nas to veseli, ne samo nas već i djecu i roditelje, zbog toga što je to posao kojem se treba u velikoj mjeri posvetiti – govori Holeček.
Zaključuju da je ovo posao koji se ili voli ili uopće ne radi te dodaju da im je vrlo drago što je Koprivnica prije dvije godine po prvi puta počela s programom koji ne mijenja samo djetetov život, već i život djetetove obitelji.
