Šah i život zapravo su jako slični – oboje su samo igra.
Mudre su to riječi koje je u razgovoru s nama izgovorio legendarni Pavao Keglević, 82-godišnji doajen koprivničkog šaha, poznati matematičar i sportaš. Ovaj Koprivničanac aktivno se počeo natjecati 1959. godine u zagrebačkom klubu Mladost, dok se sa šahom prvi put upoznao prije 75 godina u obiteljskom domu kada su roditelji njegova brata i njega počeli učiti šah.
– Mlađeg brata i mene mama nije puštala u šahovski klub rekavši da se cijeli život ne bi smjeli igrati. Ali, mama nije tati mogla zabraniti da igra šah. Svojevremeno se tata natjecao na prvenstvu ondašnjeg kluba kada su se partije igrale na način da se nakon određenog vremena mogu prekinuti; tako je i on imao jednu prekinutu partiju s Ljubomirom Brankovićem koji je bio jedan od boljih šahista u Koprivnici. Tata i mlađi brat su stalno govorili o nekom potezu koji je na prvi pogled izgledao kao da se mora odigrati, no ja sam to razmotrio malo dublje i shvatio da taj potez ne valja. Nisu me htjeli slušati, brat je nagovorio tatu da odigra “Tako i tako”, iako se ja s time nisam složio. Na kraju je tata odigrao dogovoreni potez i normalno da je izgubio. Kaj bi oni mene slušali? – kroz šalu nam je ispričao Keglević tijekom razgovora o djetinjstvu.
Inače, osim titule FIDE majstora običnog šaha Keglević je stekao i titulu FIDE majstora problemskog šaha, a 1978. godine i titulu prvog velemajstora dopisnog šaha na području bivše države. Početkom 70-ih godina počeo je igrati za Šahovski klub Bilokalnik, Šahovski športski klub Podravka i Šahovski športski klub Koprivnica za koje u kontinuitetu od 50 godina na bezbrojnim ligaškim natjecanjima igra sve do danas. Upravo je tijekom nastupa za ekipu Bilokalnika odigrao i svoju najdražu partiju, otkrio nam je.
– Išli smo na kvalifikacije za prvu ligu i igrao sam prvu ploču, iako tamo nisam bio najjači šahist. Osvojio sam pet bodova iz devet partija, mogao sam možda i još pola boda više. Tada sam odigrao jednu baš lijepu partiju koja je naknadno bila objavljena u jednom šahovskom glasniku. To možda nije najljepša partija koju sam odigrao, ali je za mene bila značajna – naglasio je.
Spomenimo i da je Keglević u prosincu prošle godine primio vrijedno priznanje Hrvatskog šahovskog saveza koje mu je dodijeljeno povodom 110. godišnjice osnutka saveza. Našao se tako u društvu 10 hrvatskih šahovskih eminentnih imena.
>> Koprivnički šahist Pavao Keglević primio vrijedno priznanje Hrvatskog šahovskog saveza
Vrlo se ozbiljno bavio i dopisnim šahom.
– Čak postoje i specijalne dopisnice koje su se slale poštom. Na njima je pisalo “Vi ste odigrali to i to, a ja to i to”, mogao se i predložiti potez. Partije koje su se igrale u bivšoj državi su trajale po godinu dana ili najviše dvije. Međunarodne su pak trajale i po tri-četiri godine jer je pošta malo duže putovala. No, danas ljudi igraju većinom putem interneta, a dopisni šah danas stvarno više nema smisla zbog računala. Kad sam prestajao igrati dopisni šah bilo je ljudi koji su prvi imali računalne programe i igrali isključivo protiv računala. Čak sam uspio pobijediti jednu partiju, protivnik mi je rekao da je igrao po programu i izgubio što znači da sam zapravo pobijedio računalo – naglasio je Keglević.
Angažiran je bio i u rješavanju šahovskih problema pa je tako često rješavao probleme u časopisu naziva Problemi, inače priznatom šahovskom listu za cijelu Europu.
Iako smatra da psihologija ima značajnu ulogu u svakoj šahovskoj partiji, mišljenja je da ima još posebnije značenje prilikom rješavanja problema.
– Ne mora uvijek biti stvar u tome da je težina problem, već se obrađuju razne teme kojih ima jako puno. Postoji i knjiga koja se zove Problem, iz te knjige sam naučio dosta teorije problemskog šaha. Problemisti su se često svađali, jedan je govorio da problem nije problem ako nema određenu težinu, dok je drugi pak rekao da problem uopće ne mora biti težak, već je važno da se obradi tema. A ako je važna ljepota, onda ona nema veze s težinom – objasnio nam je.
Usporedivši šah i matematiku, Keglević je poručio da je šah jako teška igra, ali puno je teže rješavati šahovske probleme nego matematičke.
– Matematika je zapravo jednostavna, samo ljudi u to ne vjeruju. Većinom su ljudi u školi učili matematiku, ali zapravo ju nikad nisu naučili, a zašto? Jer ih nikad nije interesiralo kako se i zašto neki zadatak riješi, već su sve samo učili napamet. Tako se to radilo. Isto bismo mogli reći i za šah, neki šahisti cijeli život igraju jednako loše, no to je za njih zabavno – kroz šalu je rekao.
Vjeruje da je danas interes za šahom kod mlađih generacija na koprivničkom području podosta izražen, a jednim od objašnjenja smatra simultanu partiju šaha koju je protiv 15 protivnika 2016. godine na Renesansnom festivalu odigrao legendarni velemajstor Gari Kasparov. Keglević pak s Kasparovom u Koprivnici nije zaigrao jer je u to vrijeme bio na godišnjem odmoru.
– Kad se organiziraju simultanke ne gleda se da igraju svi najbolji igrači, već baš obrnuto. Gleda se da tu igraju mladi ljudi koji počinju učiti šah pa da se vidi koliko su spretni. S druge strane, simultanke imaju i društvenu ulogu jer nastupaju ljudi koji u stvari nisu šahisti, ali su značajni u društvenom životu, na primjer političari. To je onda interesantno. Simultanke svakako populariziraju šah – istaknuo je Keglević.
>> Matej Zadro najbolje parirao legendarnom velemajstoru Gariju Kasparovu
Zanimljiva je činjenica da Keglević i dan-danas s 82 godine života igra tenis, no kazao nam je kako je ovaj sport za njega stvar čiste rekreacije.
– Tenis igram brzo i glupo, isto kao i ponekad šah – kroz smijeh je napomenuo.
Za sam kraj ponovit ćemo rečenicu kojom smo i započeli ovu “partiju” – Šah, kao i život, samo su igra.
– Tu je moja mama bila u pravu kad mi je bila rekla “Pa ne buš se valjda celi život samo igral”. Na kraju je to tak’ i ispalo. U školi mi je jedino matematika išla dobro, a sve je ostalo bilo dosta slabo. Tak’ je to u mojem životu ispalo, i kad sam bio u vojsci samo sam igrao dopisni šah, a dok su ostali poslijepodne bili na nastavi, ja sam uzeo mali šah pa dok su svi “kao” vježbali gradivo, ja sam analizirao svoje dopisne partije. Cijeli život sam se igrao, nemre se reći, i danas se igram. Ovaj život i treba shvatiti kao igru – zaključio je Keglević.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
