Overflow je ponovno na sceni! Kultni koprivnički bend koji je devedesetih žario i palio cijelom Europom te na neki način odgojio nekoliko generacija ljubitelja alternativnog zvuka, predstavio je čak tri nova singla – ‘Words’, ‘Dim’ i ‘From My Lips’. Tri nove pjesme najavljuju novi album i pohod na glazbenu scenu, ali i svojevrsno oživljavanje punk-rocka u Hrvatskoj. Nakon premijernog prikazivanja video spotova za spomenutu trilogiju, pjevač Žika i basist Zoki u velikom intervjuu Maji Trstenjak za Sound Report detaljnije su pojasnili o čemu se tu zapravo radi te otkrili planove za budućnost.
Piše Maja Trstenjak, glavna urednica portala Sound Report.
Preneseno s dopuštenjem.
Kako je vratiti se na scenu, nakon koliko ono godina? Ako ne uzimamo obzir projekt s Miškinom…
Žika: To je isto autorski bilo, mi smo samo uzeli stihove i napravili priču. To je bilo puno izazovnije nego raditi svoje stihove i raditi svoje pjesme, jer trebaš poštovati čovjeka s kojim ne možeš razgovarati, njegovu priču i emociju prenijeti u današnje vrijeme. Zato je bilo puno teže. Zadnju svirku imali smo u kolovozu 2014., a krajem 8. mjeseca 2017. počeli smo nas trojica, Marko na bubnjevima, Zoki na basu i ja na vokalu raditi pjesme.
Zoki: To je u principu bilo, kao, da ne želimo gubiti vrijeme. Dok ne dođe gitara, da nismo u nekom čekanju.
Žika: To je on mislio, ja sam samo htio raditi pjesme (smijeh). Pjesme su htjele van, a nisu mogle izaći, pa sam izmanipulirao njih da radimo pjesme (smijeh). Ali, vrlo brzo se ispostavilo da su te pjesme dobre i da bi ih trebalo izbaciti dalje. Onda smo tražili gitaristu, to je potrajalo šest mjeseci dok nismo našli nekog tko nam je dovoljno dobar. Prije godinu i pol smo kompletirali bend i prije ovog ljeta smo snimili demo s dvadeset i jednom pjesmom. To je neki temelj onoga što će nastati, odnosno onoga što ćemo sljedeće godine izbaciti van.
Koja je tematska pozadina svih tih pjesama i koja je tematska pozadina ove trilogije koju ste večeras predstavili?
Žika: U tim pjesmama ima svega. To je dvadeset i jedna pjesma, nije rađeno kao neki koncept, to su različite pjesme o raznim temama koje nas zanimaju. Ove tri koje smo sad izdvojili za tri singla su prije svega različite, ali ih je Dinko sa svojom idejom oko videa spojio u jednu priču, gdje on priča o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. To su neka pitanja koja su dosta bitna ako ti nije svejedno. U smislu osobnih katastrofa, koje se svakome od nas događaju, a svakome je njegova katastrofa najveća i najbitnija. Koliko smo u toj priči sami sebi spremni priznati koliko smo sami sebi krivi za svoje osobne katastrofe. S druge strane, koliko smo si krivi za katastrofe koje su nastale globalno i sada ih možda samo gledamo kako se razvijaju. Koliko je utjecaj informacija koje dolaze prema nama, a mi ih ne filtriramo, ne razmišljamo o njima, nego ih samo čitamo i upijamo, koliko smo odgovorni za to. Iz toga se opet može izvući neka katastrofa, to su teme koje stu protkane kroz ovu trilogiju. Te tri pjesme su nastale svaka zasebno, ali se pronašla jedna nit koja ih povezuje.
Gdje je onda optimizam u cijeloj priči, ima li ga uopće?
Žika: Mi nismo tu da nudimo put, da dajemo rješenje, mi smo provokatori koji postavljaju pitanja i onda guraju ljude u te upitnike. Naš zadatak nije nuditi rješenje, tako sam oduvijek shvaćao glazbu i umjetnost.
Zoki: Drugim riječima, kad vidiš da je netko uspio na svom putu, pa ga pitaš: Kuda si išao?. On kaže: Dva puta lijevo i tri puta desno. Ali, to je njegov put do sreće, ali svatko bi trebao naći svoj put do sreće.
Kolegica mi je rekla da je podsjećate na Foo Fighterse. Biste li se složili s tim?
Žika: Ne znam. To može biti kompliment, i jako je, hvala. Radi se o bendu koji je jako pošten, koji radi glazbu koja je dobra. Osobno, nisam neki turbo fan, ali je kompliment.
Je li ova promocija napravljena ciljano uz Dan grada Koprivnice?
Žika: Ne, ispalo je tako. Imali smo još neke datume, ali ovo nije nikako povezano. Da nije Dan grada, došli bi nam i još neki ljudi na promociju, a nisu jer imaju obaveze zbog toga…
Došao je bivši gradonačelnik…
Žika: Da, došao je. Imamo fanove u raznim strukturama, to je okej! (smijeh)
U subotu je bila velika obljetnica, desetogodišnjica izlaska dokumentarnog filma “Koprivnica pleše pogo”…
Žika: Da, ne samo u subotu. Mi smo zapravo ovaj vikend slavili svoju punk-rock baštinu. Matej Perkov je prije deset godina snimio dokumentarni film o punku u Koprivnici. Čini mi se da je to jako brzo prošlo, toliko brzo da se pomalo i brinem (smijeh). S obzirom na to da smo mi već trideset godina na sceni. U petak smo razgovarali o punku na jednoj javnoj tribini, pričali smo o tome što se događalo i što bi se moglo događati u budućnosti, a u subotu je bila eksplozija radosti u FUNK-u. To je klub u Koprivnici. Došli su ljudi koje nisam vidio deset, petnaest, dvadeset godina… Cijela moja mladost i srednje godine prolazile su ispred mene dok sam tamo stajao (smijeh). Zaista se skupilo jako puno ljudi i očito da ljudi cijene tu punk-rock baštinu.
Je li bilo mlađe ekipe?
Žika: Da, bilo je. To je i danas ovdje bilo srednjoškolaca. A bilo je i ljudi koji su nas u Zagrebu gledali 1990 i kasnije. To je baš fora. I u Koprivnici je bilo puno mladih ljudi, moram priznati da sam bio začuđen i sretan, jer Koprvnica cijeni tu našu punk-rock baštinu.
Oduvijek je to bio alternativan grad…
Žika: Je, ali pazi, prije 1990. nije bio. Volim si tepati da ono što smo mi počeli raditi vuče neke tragove kasnije.
Koja je razlika raditi glazbu tada i plasirati je na tržište, s obzirom na stanje danas? Tada ste svirali turneje po Europi…
Žika: 1991. smo svirali prvu turneju u Francuskoj. Mnogo toga je drugačije. Danas puno energije moramo potrošiti na društvene mreže, što tada nije postojalo. Dogovarati koncerte početkom devedesetih, kad pričam o tome mladim ljudima, koji ne znaju za život bez mobitela, kako uopće dogovoriti turneju od deset-petnaest-dvadeset koncerata, a jedina sprava kojom se koristiš je fax.
Ili golub pismonoša (smijeh)…
Žika: Ponekad sam razmišljao da bi golub pismonoša bio učinkovitiji od faxa. Naime, nije to bila jeftina mašina. Mi smo imali svog čovjeka u Podravci, gdje smo komunicirali. I na omotima prvih albuma piše moja adresa, kao kontakt, piše broj faxa i u zagradi piše “Market for Overflow”. Kada dođeš u neki klub, prvi put razgovaraš s nekim čovjekom. Danas preko društvenih mreža možeš vrlo brzo naći nekog tko ti treba i dogovoriti stvari, to je ogromna razlika. S druge strane, danas u toj šumi informacija, o kojoj pjevamo kroz neke pjesme, pogotovo u ovoj drugoj, “Words”, je opet drugi problem. Bendovi teško isplivaju na površinu, postoji problem komunikacije prema publici. Druga je tehnologija, druga je priča, ali opet je teško. Treba kvalitete, treba pameti, kako se izdvojiti iz mase.
Zoki: Zapravo je dosta paradoksalna situacija. Nekad nije bilo informacija, nije bilo mogućnosti da se možeš više prezentirati nekome. Danas možeš iz paštete iskočiti, ali teže se lijepi. Bilo koja informacija, bilo koja priča, bilo koja poruka, teže ostaje. Danas samo ako je nešto zanimljivo upamtiš. Nekad si birao između tri, danas između tristo.
Žika: Sjećam se, u prvoj polovici devedesetih, bio je jedan adresar u obliku knjige, ona se zvala “Book your own fucking life”. Tamo je bio popis svih klubova u Europi, popis svih izdavača, svih bookera i sličnih stvari. Sveti gral ako hoćeš ići svirati. Tu knjigu nije bio lako nabaviti, samo ako si išao u Njemačku ili si imao nekog da ju dofura.
Zoki: To su samo popovi držali (smijeh).
Koja je budućnost Overflowa?
Žika: 11.11. ova tri singla idu u javnost, 7.12. sviramo u tri grada u jednom danu, u relativno kratkom vremenu. U Koprivnici, Varaždinu i u Zagrebu – u Koprivnici, jer smo iz Koprivnice, to nam je baza; Varaždinu, jer tamo imamo ljude od ’99; u Zagrebu jer je to naša početna točke naše priče, a i di ćeš drugdje. Radimo tri kratke svirke, po pola sata, u 19, 21, i 23 sata.
Stignete…
Žika: Stigne se. Razmišljali smo da to napravimo u nešto većem vremenskom razdoblju, pa bismo imali više vremena, ali onda bi bilo puno manje adrenalina. Izazov mora biti tu. I onda sljedeće godine, od veljače krećemo s uobičajenim koncertima i gradimo novi album. Krajem siječnja bi trebao biti novi singl…
Možete putovati vlakom, to će vam biti najveći izazov…
Zoki: Složio bih se s tobom, ali ako ćemo se oslanjati na HŽ, krenut ćemo unatrag.
Žika: Svaki dan putujem vlakom. To je sad najizazovnija pruga. Sedam godina putujem vlakom na relaciji Zagreb-Koprivnica i vidim jedan čvrst i siguran put prema dolje.
Hoće li Overflow u dogledno vrijeme moći ponovno napuniti cijeli trg u Koprivnici?
Zoki: Jesmo li ga stvarno napunili, jesi bila tamo?
Jeste.
Žika: Jesmo, puno je bilo.
Zoki: Koliko karti je bilo prodano?
Ništa.
Zoki: (smijeh) Zato smo ga i napunili.
A gle, trebaju ljudi doći.
Žika: Vidjet ćemo, ovo je avantura.
‘Ove pjesme ne nude odgovore, postavljaju pitanja’
Overflow je tri nova singla predstavio prije nekoliko dana u prepunom zagrebačkom Vinylu, nakon šest godina diskografske pauze. Predstavljanje benda i kratku uvertiru u večer odradio je Goran Živković Žika, vokal i jedan od osnivača. Idući po stažu je basist Zoran Piberčnik Zoki (2005.), slijede bubnjar Marko Kuhar (2012.) te stažom najmlađi, gitarist Vedran Deutanec koji im se pridružio prošle godine. U priču se vratio i Konrad Mulvaj, bivši basist benda, sada producent.
“From My Lips”, “Dim” i “Words” tri su singla s najavljenog albuma kojeg dečki pripremaju za iduću, obljetničku godinu kada slave 30 godina na glazbenoj sceni, a Goran Živković Žika o njima kaže: “Ove pjesme su reakcija na frustracije koje nisu osobne, zbog kojih nećeš vrištati na prvu, ali će te ozbiljno uznemiriti ako ti nije svejedno. One su provokacija. Stimulacija tvog srca, mozga i duha. Ne nude odgovore, postavljaju pitanja.”
Iako različite, ove tri pjesme su video spotovima povezane u cjelinu i predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost. Prema konceptu trilogije Anđela Jurkasa video spotove je producirao, režirao i montirao mladi redatelj Dinko Šimac (Beyond Pines Films).
Službena web, TV i radijska premijera trilogije “From My Lips” – “Dim” – “Words” najavljena je za ponedjeljak, 11. studenoga.
