Ponedjeljak, 6. svibnja 2024.
Home Aktualno Blagdan je Duha Svetoga, važan dan u staroj Podravini

Blagdan je Duha Svetoga, važan dan u staroj Podravini

0
Blagdan je Duha Svetoga, važan dan u staroj Podravini
Djevojke krizmanice u Delovima oko 1915. Ustupila Štefanija Vulić.
Djevojke krizmanice u Delovima oko 1915. Ustupila Štefanija Vulić.
Među proljetnim blagdanima, u podravskom je puku dosta važno mjesto zauzimao i blagdan Duha Svetoga.

Pučki naziv ‘Duhovi’ preuzet je iz staroslavenskog jezika u kojem je to oblik u genitivu, ali se odnosi na jedninu, a ne množinu kako bi se to danas pogrešno moglo zaključiti. Njime se obilježava događaj silaska Duha Svetoga na apostole pedeset dana nakon Uskrsa, odnosno na “Dan Pedesetnice” kojim su Židovi obilježavali dan zahvalnosti za zemlju koju im je Bog darovao kao svome narodu. Osim toga, ovaj blagdan kršćani smatraju i danom “rođenja Crkve” jer su apostoli ispunjeni Duhom Svetim govorili tako da su ih mogli razumjeti različiti narodi. Iz toga se izvodi značaj Svetoga Duha koji pomaže otklanjanju nerazumijevanja među ljudima različitih kultura. Vanjski znakovi njegova očitovanja su šum, vjetar i ognjeni plamenovi (ovo posljednje najčešći je motiv korišten u likovnim prikazima).

Pobožni podravski puk toga dana obavezno je pohodio svetu misu, a nije bilo vjernika kojem nije bila poznata najtipičnija “duhovska” pjesma izvođena još u prvoj polovici prošlog stoljeća:

Dođi Duše Presveti
Sa neba nas prosvijetli
Zrakom svoje milosti.

Dođi oče ubogih
Djelitelju dara svih.
Dođi srce svjetlosti
Tješitelju tako blag
Ti nebeski goste drag…

Važnost navedenom blagdanu potvrđivao je i običaj da se tog dana u župama dijeli sakrament Svete potvrde, u ono vrijeme doživljavan kao svojevrsni inicijacijski obred kojim su djevojčice i dječaci stupali u svijet odraslih. Pri tome je naglasak stavljan na duhovnu pripremu i duhovno povezivanje s osobom koja je izabrana za kuma, odnosno kumu. Materijalna strana običaja bila je znatno manje bitna nego što je to danas. Naime, za kumove su djeca birala onu osobu koja im je po svojim fizičkim, a napose karakternim osobinama mogla služiti kao uzor u odrastanju. Ona je svojim ponašanjem morala i opravdati taj status, što se očitovalo u nastojanju da se prisustvuje misi ili hodočašću. To se smatralo najvećim darom, a onaj materijalne prirode bilo je često tek licitarsko srce kupljeno na duhovskom prošćenju.

zatvori