Vremeplov D. Rendića: Ovoga više nema na podravskim cestama

Home Featured Vremeplov D. Rendića: Ovoga više nema na podravskim cestama

Vremeplov D. Rendića: Ovoga više nema na podravskim cestama

-

5.2.2017. 19:30

Vremeplov D. Rendića: Ovoga više nema na podravskim cestama — Pokraj ceste od Križevaca prema Koprivnici prije ulaska u Lepavinu na vrhu brežuljka prije desetak godina mogli ste vidjeti ovaj mali improvizirani štand na kojem ova stara bakica nudi brojne domaće povrtne proizvode po povoljnim cijenama. Domaće je domaće, pa su često putnici stali i kupovali voće i povrće iz eko uzgoja u što su se kasnije i uvjerili i radi toga znaju ponovno doći sigurni da ne kupuju proizvode tretirane pesticidima. No, bilo je to prije više od desetak godina kada je i nastala ova snimka. Danas...?

Portal Drava.info svakog vikenda donosi vam izbor iz bogate arhive fotografija koje nam je ustupio novinar u mirovini Dragutin Rendić, jedan od prvih i dugogodišnjih djelatnika koprivničkog dopisništva HRT-a te, između ostaloga, i prvi fotoreporter Večernjeg lista u Koprivnici, kao i drugih tadašnjih medija. Bio je i prvi novinar dragovoljac Domovinskog rata u Koprivnici od 28. lipnja 1991. godine i prvi zapovjednik voda, kasnije satnije dragovoljaca ZNG-a Koprivnice. Časnik je Hrvatske vojske i počasni vatrogasni časnik. Umirovljeničke je dane dočekao u Glasu Podravine. Neke su fotografije njegove vlastite, a neke je prikupio tijekom svoje bogate karijere. Otputujte s nama u prošlost…

Bogat i raznovrstan društveni život mještana prigradskog koprivničkog naselja Bakovčice odvijao se u Društvenom domu u čijem sklopu se nalazi i vatrogasno spremište. Vrijedni mještani često su radili na obnovi starog doma (na snimci prije 12 godina) kako bi mogao biti bolje i praktičnije upotrebljiv za razne događaje, koji su bili poznati diljem Podravine i Prigorja (čehanje perja i drugo). Danas ovaj Dom stara je ruina kojom se ne koristi više nitko, naime radi neriješenih imovinsko-pravnih i inih odnosa ovog objekta. Tako Udruga žena Bakovčice, glavni organizatori društvenog života ovog mjesta, i dalje je aktivna, ali u domovima drugih mjesta.

U Osnovnoj školi Mihovil Pavlek Miškina u Đelekovcu za Dan škole i druge prigode organiziraju se raznovrsne manifestacije, koje su bile dobro organizirane i posjećene. Manifestacija Dani kruha održana je često u ovoj školi i tom prilikom izlagani su domaći proizvodi od žitarica, koji ne samo da su bili lijepi za oko (na snimci prije 14 godina, kada je ravnatelj škole bio Branko Dolenec) već su bili i dobrog okusa.

“Moja kletica, moja slobodica” često zna govoriti za svoju lijepo uređenu starinsku klijet Zdenko Borščak iz Jagnjedovca, čija se klijet nalazi na vrhu malog brežuljka iznad kuće. Zajedno sa vrijednom suprugom na primjeren i starinski način kao što su to činili njegovi preci uredio klijet u kojoj se često druže brojni prijatelji i rođaci ove obitelji. Snimka je nastala prije desetak godina prigodom jedne proslave.

Mještani Draganovca, prigradskog naselja grada Koprivnice, znali su često organizirati brojne aktivnosti u svom Društvenom domu pod dirigentskom palicom predsjednika Vijeća mjesnog odbora Draganovec, Borisa Kostića. Jedna od njih bila je je i kestenijada na kojoj su se okupljali turisti iz raznih krajeva Hrvatske, a ubrani kesteni pekli su se na poseban način u starim bubnjevima perilica na snimci snimljenoj prija 11 godina. No, prije toga Kostić (prvi s desna) zajedno sa prijateljima trebao je pripremiti kestene , a da bi se ovi ukusni plodovi zalili pobrinuli su se vinogradari ovog mjesta.

Vuglenice koje služe za proizvodnju drvenog ugljena mogle su se često vidjeti na obroncima Kalnika pokraj brojnih prigorskih mjesta (vuglenica prije 12 godina u Prkosu). Ovaj posao je težak i naporan, drveni ugalj dobro se plaćao, a danas gotovo da se nitko ne bavi ovim poslom. Vuglenice kako ih zovu počinje se raditi na kružnoj osnovi tako da se uspravno slažu drva oko grabrovog kolca, da bi se onda pokrivala lišćem, jelovim granama, ugljenom prašinom, zemljom i “šumskim pijeskom”. Za to je bilo potrebno osigurati više kubika sirovog drveta, a dobiveni drveni ugljen se uglavnom upotrebljavao za roštiljanje, popularnom načinu pripremanje hrane u svim krajevima Lijepe naše. U Prkosu nalazila se i otkupna stanica za drveni ugalj, koji su znali i umjetnici upotrebljavati kao olovke za crtanje. Danas su prava rijetkost.

Vrijeme svinjokolja u našim krajevima još uvijek traje. Svinje iz domaće proizvodnje ili one kupljene na stočnom sajmu po povoljnim cijenama, dobra je i kalorična hrana za ove zimske dane. Naravno nakon obrade svinje i veterinarske provjere mesa što je obvezno. Meso svinja u našim krajevima najviše se upotrebljava za sušenje (slanina, šunka, kobasice i drugo) ali i kao svježe meso koje se stavlja u zamrzivač. Mnogi prave krvavice sa hajdinom kašom (crne) dok se bijele znaju raditi sa ječmenom kašom naravno uz dodatak brojnih kuhanih iznutrica. Prave se i popularni čvarci, a dobivena mast sve više je u upotrebi u našim domaćinstvima. Čitava obitelj kod svinjokolja ima posla kao i ova Vinka Međimurca iz Kutnjaka, snimljena prije 13 godina.

Pokraj ceste od Križevaca prema Koprivnici prije ulaska u Lepavinu na vrhu brežuljka prije desetak godina mogli ste vidjeti ovaj mali improvizirani štand na kojem ova stara bakica nudi brojne domaće povrtne proizvode po povoljnim cijenama. Domaće je domaće, pa su često putnici stali i kupovali voće i povrće iz eko uzgoja u što su se kasnije i uvjerili i radi toga znaju ponovno doći sigurni da ne kupuju proizvode tretirane pesticidima. No, bilo je to prije više od desetak godina kada je i nastala ova snimka. Danas…?