Mlađe generacije sigurno će se teško sjetiti Mladena Bogdanovića, popularnog Keme, koji je ranih devedesetih godina igrao za Slaven Belupo – tadašnji Slaven Bilokalnik, ali će se zato oni nešto stariji rado prisjetiti nogometnog romantika.

Prije nekoliko dana Facebook stranica Hajdučke legende sjetila se Keme koji je dugi niz godina branio boje splitskog Hajduka što nas je nagnalo da se i mi sjetimo, kako su nam njegovi suigrači rekli, nogometnog Mozarta koji je prije više od 25 godina uveseljavao koprivničke nogometne sladokusce.

Nažalost, Bogdanović nas je prerano napustio, 2003. godine kada je stradao u prometnoj nesreći. Ipak, možemo reći da njegov lik i djelo još uvijek žive kroz uspomene njegovih suigrača.

— Bio je zaista vrhunski igrač. Imao je mali problem, dosta suigrača nije moglo poloviti njegove ideje na terenu, a kad ga je Oli (Oliver Drvosek, nap.a.) napokon shvatio to je bilo čudo od igre. Tad se igralo da svi napucavaju na korner zastavicu pa da krila centriraju, a on je tražio samo dubinu. Kažem, kad ga je Oli shvatio svako malo bio je sam pred golmanom. Ono što je Mozart bio u glazbi to je on bio na terenu. Zamislite kako smo se osjećali kada je u naš klub došao igrač koji je s Hajdukom rušio europske velikane. Uh, kakav je kliker imao za nogomet — rekao nam je Berislav Slukić, bivši golman Slaven Belupa i Bogdanovićev suigrač.

Sjetio se Slukić i anegdote s jednih priprema u Medulinu.

— Imali smo tri treninga dnevno, trener je bio Cvele, i Kemi je puk’o film. Mi se dižemo na jutarnje trčanje, a Kemo na šanku pije kavu i puši i govori da neće trenirati. Nakon što smo mu rekli da nije OK da ostavi prijatelje i ekipu ipak se predomislio. Mali problem mu je bio što je na sebi imao traperice i cipele na petu koje su tada bile u modi, ali ga to nije spriječilo da odradi sve, haha — prisjetio se Bero.

Kemo je veliki prijatelj bio i s Milanom Šarlijom, također suigračem iz Slavena.

— O mom prijatelju mogu govoriti samo u superlativima. Od toga kakav je igrač bio pa do toga kakav je čovjek bio. Odmah smo ‘kliknuli’, obojica smo Dalmatinci pa to ni ne čudi. Kemo, Bero, Kico (Željko Kišiček, nap.a.) i ja bili smo prava ekipa. Svi smo se divili njegovim nogometnim vještinama. Viziju kakvu je on imao nisam već dugo vidio na nogometnim terenima. Bio je bećar i na terenu i van terena, ali pravi čovjek — s osmjehom na licu sjetio ga se Šarlija.

Da je bio strašan igrač potvrdio nam je i Kico, također njegov suigrač.

— Mogu ljudi pričati što žele, ali on je po mojem mišljenju najbolji igrač u povijesti Slaven Belupa. Imao je svoje ‘mušice’, bio je osebujan, ali bio je igračina. Sjećam se jedne utakmice protiv Križevaca. Prvo poluvrijeme 0:0, a drugo uđe on i dobijemo pet razlike. Od kad sam s njim zaigrao promijenio sam i poimanje o nogometu. Bili smo pravi prijatelji, mnogo je anegdota o kojima bih mogao dugo pričati, što iz Koprivnice, što iz Splita. Uh, kako je jednom u Čakovcu provozao šest ili sedam igrača, došao do golmana, prošao i njega i onda promašio cijeli gol, haha. Ma baš je bio igračina — rekao nam je Kišiček.

Uvijek je zanimljivo i lijepo slušati priče o legendama kakav je Kemo prema svemu što smo čuli bio. Ostaje prava žal što nas je prerano napustio jer je svojim znanjem sigurno mogao pomagati i dan-danas mladim nadama Slaven Belupa.

Ustupio Berislav Slukić.
Ustupio Berislav Slukić.
Ustupio Berislav Slukić.