Monsinjor Leonard Markač, župnik i dekan rođen je 31. listopada 1950. godine u Goričanu kao šesto od desetero djece što su ih Bogu i narodu podarili roditelji Gabrijel i Marija. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Goričanu, a klasičnu gimnaziju i Katolički bogoslovni fakultet završio je u Zagrebu. Za prezbitera je zaređen 27. lipnja 1976. godine, po rukama zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića.
Od jeseni iste godine, dodijeljen je najprije za duhovnog pomoćnika, a potom i za kapelana u župu Selnica u Međimurju. Ondje ostaje do ožujka 1979. kada je u svojstvu kapelana premješten u župu sv. Nikole biskupa u Koprivnici. Tu je radio s prečasnim Silvijem Brezovečkim, župnikom i dekanom sve do 8. rujna 1983. godine kada je osnovana župa u Močilama. Dekretom zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića, imenovan je njenim prvim župnikom.
Na ovogodišnji blagdan Velike Gospe msgr. Leonard Markač proslavio je 40. obljetnicu misništva od čega 33 godine služi vjernicima u Močilama te obnaša treći mandat dekana Koprivničkog dekanata Varaždinske biskupije.
Ovaj veliki jubilej proslavljen je svetom misom za Veliku Gospu. Prema riječima msgr. Markača htio se na taj način zahvaliti dragom Bogu za tih četrdeset godina i to unutar najvećeg blagdana Majke Božje na nebo uznesene.
Kako je msgr. Markač rođen posljednjeg dana listopada, dan uoči proglašenja dogme Uznesenja Marijina na nebo i zanimljivo je, kaže močilski župnik, da je baš on bio prvi župnik u novoosnovanoj župi koja nosi taj naslov. „Mama mi je znala reći da kad me doma rađala da su zvona zvonila po čitavom svijetu u čast Uznesenja Marijina. Idući dan, na blagdan Svih Svetih, proglašena je dogma Uznesenja Marije na nebo.“.
Danas, kad se osvrne na proteklih četrdesetak godina koje je proveo u Koprivnici, ima samo lijepa sjećanja koja su najvećim dijelom vezana uz njegove župljane. Za nedavni intervju objavljen u Glasu Podravine i Prigorja istaknuo je: „Možete graditi građevine, no mnogo je važnije izgraditi živu crkvu vjernika, njima služiti te iskreno prenijeti Kristov nauk, jer to je prava bit svećeničkog poslanja“.
Svi koju ga susreću prepoznaju u njemu jednostavnog, skromnog, ali nadasve razboritog čovjeka, svećenika koji pokušava biti svojim vjernicima i svim ljudima pristupačan i svakog prima radosna srca. On ne samo da je čuvar našeg duha, duše, on je čuvar i naše baštine.
Njegov senzibilitet za vrijednim i povijesnim prepoznaje potrebu za očuvanjem i obnovom vrijednog sakralnog objekta te svojim angažmanom i svesrdnom potporom župljana sustavno vraća svježinu i autentičnost zavjetnoj crkvi Marijinog uznesenja i podiže župni dvor te daje posve nove obrise hortikulturnom ambijentu, čineći ga tako ugodnim prirodnim kutkom za dušu i tijelo. Shvaća čovjeka ne samo kao duhovno biće, već i kao društveno i tu postiže vrijedne rezultate.
„Puno smo gradili u Močilama, ali i uvijek isticali duhovni rast župe. Za njezine potrebe 1991. napravljena je i kapela sv. Leopolda u Vinogradskoj ulici, koja danas služi kao župna crkva osnovane nove župe – rekao je msgr. Markač“.
Dokumentarističkim, esejističkim i fotografskim zapisima bilježi sve o župi, župljanima i svima koji se zateknu bilo na službi Božjoj ili po nekim drugim pitanjima važnima za župu u župnom časopisu za vjersku izobrazbu i aktualnosti “Močile” koji izlazi već 22 godine i čiji je glavni i odgovorni urednik. U izdanju župe objavljeno je i sedam knjiga u kojima su sabrani i intervjui sa poznatim crkvenim dostojanstvenicima, društvenim, kulturnim te sportskim djelatnicima.
Kao sastavni dio socijalne dimenzije kršćanske vjere posebno treba istaknuti i njegov karitativni rad kroz redovitu djelatnost župnog karitasa i brigu o 60 obitelji iz župe koja se očituje u raznim oblicima pomoći za potrebite a temelji na ljubavi prema bližnjemu.
Nagrada za životno djelo ide uz novčanu nagradu od 30 tisuća kuna koju je Markač, vrijedno je spomenuti, podijelio popola – Centru za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Podravsko sunce te Caritasu močilske župe.
Podsjetimo, uz Markača, povelju počasnog građanina s ključevima grada ove je godine dobio primarius doktor Krešimir Švarc, medalje su pripale zlatnim darivateljima krvi Josipu Gregurecu, Martinu Strmeckom i Ranku Šegrcu, volonteru Zvonimiru Šašeku, ratnom zapovjedniku 117. brigade Dragutinu Kralju, frizerki Mariji Posavec, vatrogascu Ivanu Golubiću te ravnatelju Pučkog otvorenog učilišta Koprivnica Josipu Nakiću Alfireviću. Plakete grada dobili su gradska Turistička zajednica i koprivničke mažoretkinje. O svima njima moći ćete čitati narednih dana.
