Međunarodni je dan vatrogasaca.
Mnogi hrabri pojedinci svakodnevno žrtvuju svoje živote kako bi naše učinili lakšima, a upravo je današnji dan prilika da im zahvalimo za svu žrtvu i čestitamo na njihovoj volji, upornosti i hrabrosti.
Jedna od mnogih koja je vlastiti život posvetila ovoj požrtvovnoj službi je i Martina Lončarić, mlada predsjednica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Reka. Kako nam to i sama govori, u lokalno dobrovoljno vatrogastvo uključila se još 2002. godine.
– Počela sam kao klinka, učlanila sam se u vatrogasnu mladež prvenstveno iz razloga što mi djeca kod kuće nismo imali što raditi. Imali smo veliku volju da sudjelujemo u nečemu i da se družimo, nismo imali računala. Bili smo u mladeži i odlazili na natjecanja, a nakon mladeži smo prešli u A ekipu. Oduvijek mi je bila želja biti u vatrogastvu, oduševljena sam od prvog dolaska. Srce ti tuče za vatrogastvom i ne možeš drugačije – odgovaraš na sve pozive i događanja – ističe Lončarić koja je ove godine nagrađena medaljom za 20 godina sudjelovanju u radu društva.
Prije četiri godine položila je i stručni ispit za vatrogaskinju, godinu nakon toga za vatrogaskinju prve klase, a prije nekoliko dana pisala je ispit i za časnicu.
Funkcija predsjednice znači joj puno, nastavlja.
– Čast je biti predsjednica DVD-a. Naš bivši predsjednik je kazao kako mladima sve prepušta i stariji su ostali u nadzornim odborima, a nama mladima dali su da radimo. Ostala sam zatečena imenovanjem, to je odgovornost i obaveza – objašnjava i dodaje kako kao predsjednica rješava papirologiju, odlazi na sastanke i druženja te sa zapovjednikom i ostalim članovima planira sve aktivnosti društva.
Uz to, u DVD-u Reka pripala joj je čast biti i voditeljica mladeži.
– Treniram djecu od 12 do 16 godina uz pomoć kolegice, u mladeži je 30-ak članova. Mladi nađu ekipu pa počnu dolaziti i vježbati te vide da im je zanimljivo. No, dosta roditelja nažalost i ne pusti djecu i misle si da oni tamo ništa ne rade, no to nije tako. Imamo razne intervencije i velike vježbe, svuda se odlazi – otkriva.
Kada je pak riječ o usklađivanju privatnih, poslovnih i drugih obaveza, Lončarić smatra kako je za sve najbitnija volja.
– Posao radim ujutro, kad je nešto izvanredno uzmem slobodan dan, a kad dođe poziv – moram se javiti. Na poslu imaju razumijevanja i prihvatili su moju funkciju – napominje.
Valja naglasiti kako je društvo za sveukupni doprinos razvoju vatrogastva i društvenog života u naselju Reka primilo i Plaketu grada Koprivnice. Zasluženo je to priznanje koje su članovi i potvrdili brojnim provedenim aktivnostima.
– Ostali smo zatečeni, priznanje je izazvalo veliko oduševljenje. Našim članovima želim da nastave raditi u istom tonu – upoznajemo puno ljudi i idemo izvan granica Hrvatske, imamo i kamp za djecu gdje se ona druže i puno saznaju. Pandemija nas je malo zaustavila i nemamo tolika druženja, ljudi su se povukli i bojali se dolaziti na skupštine i događanja, no polako se vraćamo na staro. Srećom, nismo imali teške intervencije – odlazili smo na poplave, nedavno i na požare šume. Iako nismo imali intervencije opasne po život, naši članovi su spremni – na intervenciju se odazove jako puno članova – ističe Lončarić.
Dodaje i kako su muškarci i žene u društvu ravnopravni.
– Na istome smo, i žene i muškarci i jednako se odazivamo na intervencije. Žene moraju brinuti o djeci pa muškarci mogu više uskakati, to je jedini problem. Po odrastanju djece i žene se više uključuju – otkriva i dodaje kako predrasuda nema.
Za kraj, Lončarić svim požrtvovnim kolegicama i kolegama čestita njihov dan, odnosno blagdan svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca.
– Neka se nastave baviti vatrogastvom, neka se uključe što više, vatrogasaca uvijek treba. Neka se uključe i žene, lijepo je vidjeti ženu u vatrogastvu. Dok ću god moći, bit ću vatrogaskinja – zaključuje.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
