U bilo kojem poslu, 35 godina je itekako impresivan staž. No, kada 35 godina svakodnevno radite s osnovnoškolcima i uspješno im usađujete ljubav prema svom predmetu, to se može nazvati i pothvatom.
Prepoznalo je to i Hrvatsko geografsko društvo koje je dodijelilo Godišnju nagradu za poučavanje u 2021. godini učiteljici geografije Dubravki Vajdić Kolarić, koja gotovo cijeli radni staž, 30 godina, podučava učenike Osnovne škole Đuro Ester iz Koprivnice o svijetu u kojemu živimo. I radi to zanimljivo, inovativno, s puno ljubavi, potičući znatiželju i istraživanje.
– Nagrada se dodjeljuje za životno djelo, za znanost, popularizaciju i promidžbu geografije i poučavanje geografije u osnovnim i srednjim školama i fakultetima. Mogu je predložiti pojedinci, škole, fakulteti i udruge. Meni je posebno zadovoljstvo što sam ove godine među nagrađenima za poučavanje i što su me predložili moji kolege geografi, a podržala me i moja škola Đuro Ester – prenijela nam je svoje dojmove Vajdić Kolarić.
>>Učiteljica Dubravka Vajdić Kolarić dobitnica je Godišnje nagrade za poučavanje geografije
Nagradu je zaslužila svojim cjelokupnim djelovanjem i radom tijekom godina, ali i aktivnostima koje je poticala i provodila u pandemijskim uvjetima u kojima, kao i svi njeni kolege u školama, radi i snalazi se već dvije godine.
– Budući da radimo u posebnim uvjetima, one projekte koje inače radimo uživo, morali smo prilagoditi virtualnom obliku. Sve nas raduje što smo to i uspjeli napraviti. Primjerice, svake godine obilježavamo Dan grada Koprivnice, Dan sjećanja na žrtve Vukovara, Dan voda i Dan planeta Zemlje. Drago nam je što smo kao geografi uspjeli pokrenuti te aktivnosti i pokrenuti cijelu školu, tako da u tim projektima sudjeluju učenici od prvog pa do osmog razreda – kaže učiteljica.
Virtualni oblik bio je jedini mogući za mnoge aktivnosti koje bi inače provodila “uživo”. S obzirom na to da rado organizira terensku nastavu, promjene nisu bile lake.
– Jako mi teško pada činjenica da ne možemo ići na terenske nastave, što je oblik nastave po kojemu je moja škola i prepoznatljiva. Prije smo ih imali jako puno, kao i slobodnih aktivnosti, pretvarali smo tzv. izlete upravo u terensku nastavu. Izostala je i jača suradnja s lokalnom zajednicom, koja je bila vrlo intenzivna – opisuje Vajdić Kolarić.
I rad u učionici doživio je promjene. Kako kaže, najviše voli raditi u timovima ili suradnički, no zbog mjera i ograničenja i to se moralo promijeniti. U prvi plan je ponovno došao frontalni oblik rada, odnosno onaj koji mnogi pamtimo iz prošlih vremena, kada je nastavnik stajao pred učenicima i predavao gradivo.
– On je, po mom mišljenju, davno zastario, inače se orijentiram na timski i suradnički rad. Nažalost, u ovim uvjetima tako ne možemo raditi, što me jako žalosti. No, nekako se snalazimo, potičem male istraživačke radove, veću aktivnost u paru, ali nekih stvari smo se ipak morali odreći – priznaje Vajdić Kolarić.
Poučavanje se tijekom godina njenog rada potpuno promijenilo, od izvora znanja i informacija koje su dostupne učenicima i nastavnicima pa do načina poučavanja i aktivnosti koje su dostupne, kaže naša sugovornica.
– Predavati ex cathedra više nema smisla. Ja sam tip predavača koji je od samog početka izbjegavao taj način rada. Naravno, on mora postojati, neke stvari se jednostavno moraju učenicima objasniti na taj način. Međutim, tijekom nastave treba mijenjati što više različitih metoda i oblika kako bi sat imao određenu dinamiku i kako bi kroz nju učenici bili što više aktivno uključeni. Primjerice, volim kombinirati rad u paru sa suradničkim učenjem, gdje učenici na kraju imaju svoj konkretan uradak. To se u poučavanju geografije pokazalo izuzetno uspješnim i naprednim. Oni kroz takav način rada razvijaju i druge kompetencije poput samostalnosti, odgovornosti, komunikacije i suradnje, a mislim da je to u današnje vrijeme jako važno – smatra dobitnica Godišnje nagrade za poučavanje.
Osim što je tijekom godina mijenjala svoj način rada, razvijala se i napredovala, mijenjali su se i učenici. O odnosu na 1991. godinu, kada je došla u Osnovnu školu Đuro Ester, mentalitet, navike i interesi djece uvelike su se promijenili, no učenici su uvijek učenici, kaže Vajdić Kolarić, i uvijek je moguće pronaći način da se do njih dopre i zainteresira ih se za učenje.
– Učenici će uvijek biti učenici, oni su djeca koja se razvijaju, koja imaju svoje poglede, neki će nešto lakše savladati, neki teže, neke nešto zanima, nešto ne zanima. Kao i sve nas, uostalom. Vi ste taj moderator, voditelj, na vama je da motivirate učenike, da im pokažete što, kako, na koji način, i onda ćete biti dobra ekipa i svaki sat će vam biti zaokružena cjelina. Nisam pobornik izjava da su nekada učenici bili dobri, a da danas nisu. Ne, svi mi skupa moramo se mijenjati i normalno je da se i oni, zajedno s društvom, mijenjaju. Ja kao učiteljica moram stalno raditi na sebi, prošla sam puno sati stručnog usavršavanja i uvijek gledala kako da to prenesem kolegama. Ne volim ništa raditi sama i zato me jako veseli rad, učenici, njihov uspjeh. Neki imaju lakši put, neki teži, ali u odgoju i obrazovanju to je sasvim normalno – zaključila je Vajdić Kolarić.
