Ivan Mlinar, 21-godišnjak iz koprivničkog prigradskog naselja Reka sve je samo ne običan 21-godišnjak. Voli povijest, glazbu, prirodu, životinje i kuhanje, privlače ga svi stari zanati od obrade platna, papira, drveta do zemlje, gline i željeza.
Vrlo mlad prihvatio se starog zanata – on je kovač koji u svojoj radionici provodi cijele dane i kuje noževe. Njegov hobi danas je posao, njegove noževe traže kuhari i kolekcionari, a nedavno mu je vrata otvorilo i American Bladesmith Society.
Sve je počelo iz znatiželje, učenjem na vlastitim greškama
Sve je počelo prije četiri, pet godina kad je iz čiste igre izradio svoj prvi nož, a prije dvije godine iskovao je svoj prvi mač, onako iz znatiželje.
– Ljubitelj sam hladnog oružja, noževa, mačeva i ostalog oružja. S obzirom na to da sam član povijesne postrojbe “Koprivnički mušketiri i haramije”, stalno sam okružen mačevima, noževima, sjekirama, kopljima… uglavnom, oružjem iz srednjeg vijeka. Tu se zapravo javio interes za izradom svog vlastitog oružja i alata i počela cijela priča – rekao je Mlinar.
Noževi su počeli nastajati u njegovoj radionici, a na početku je najviše učio iz vlastitih pogrešaka i to sve dok nije upoznao ljude koji su ga uputili i pomogli mu da nauči osnove.
– Učim i dalje svakog dana, popravljam greške, pamtim stare greške i trudim se da ih ne ponovim. Televizijske emisije i YouTube kanali su mi samo dali volju da se upustim u ovaj posao, da krenem, da uopće dobijem ideju što želim raditi – kaže ovaj učenik kovač i dodaje da ga vrlo često ljudi pogrešno nazivaju majstorom, jer on to nije.
Objašnjava da se majstorom postaje tek kad svijet nekome dodijeli tu titulu, kad se stekne potrebno znanje i dokument.
– Do tada si učenik ili radnik, u ovom slučaju kovač. Put do majstora je dug: treba dobro nažuljati ruke i biti među najboljima na svijetu – ističe Mlinar kojeg privlače i drugi stari zanati poput primjerice obrade platna, papira, drveta, zemlje, gline i željeza.
Stari zanat može (pre)živjeti u modernom svijetu
Kad je riječ o starim zanatima, Mlinar napominje da oni mogu (pre)živjeti u modernom svijetu ako se čovjek potrudi.
– Svoj proizvod morate dotjerati do savršenstva svog znanja i prezentirati ga ljudima istinom kako je napravljen, bez pretjerivanja i naglašavanja kako ste najbolji u tome – smatra Mlinar koji u svojoj radioni u prosjeku dnevno provede 10 sati, nekad više, nekad manje.
Ističe da to ovisi o tome što radi, koliko je naporno, koliko treba odmora za oči, za ruke. Napominje da proces izrade jednog noža može trajati od pet sati do pet mjeseci.
– Ovisi o tome što radim, je li jednostavno, ima li puno detalja, treba li graviranje… Ovisi od noža do noža. Najviše pažnje posvećujem toplinskoj obradi oštrice, oštrini noža, geometriji oštrice, ručki i završnom poliranju noža. To je ono što je meni najvažnije i svaki put to želim napraviti što bolje, preciznije i profesionalnije, jer geometrija noža za šumu i kuhinjskog noža ne može biti ista. To su jako sitni detalji koji određuju za što će nož služiti i u koju svrhu. Zato prije svake narudžbe moram znati za što će ga klijent koristiti, gdje, u kakvoj okolini, koliko dugo će raditi s njim i koji stil noža želi – objašnjava Mlinar.
Nema puno strojeva, sve je u rukama, očima i vlastitom znanju
U cijeloj izradi najviše ga privlači to što nema puno strojeva, već korist svoje ruke, oči i znanje da napravi nož. A njegove noževe kupuju ljudi koji žele unikat i kvalitetu.
– Kupuju kuhari, ljudi koji kuhaju kod kuće, kolekcionari, ljudi kojima nož koristi kao alat. Tko se razumije u noževe ima veće zahtjeve, zna za što će ga koristiti i koliko mu vrijedi dobar proizvod. Neki ljudi nemaju prevelike zahtjeve nego samo žele imati nož, odnosno moj proizvod. Kupaca ima i naših i iz inozemstva. Svoje noževe uvijek testiram prije nego što ih pošaljem budućem vlasniku, jer ako ja nisam zadovoljan sa svojim radom i svojim nožem, neću ga poslati vlasniku već ću napraviti novi, isti takav. Nekad se zna dogoditi da četiri, pet noževa ne uspije, ali svejedno uvijek napravim novi i dam vlasniku onaj za koji sam siguran da je dobar i s kojim sam zadovoljan – istaknuo je Mlinar koji je nedavno primljen u American Bladesmith Society.
Napominje da mu to puno znači jer su oni ti koji rangiraju kovače i dodjeljuju im titule od učenika do majstora.
– Imaju zahtjeve koje nož mora proći, a svaki kovač mora proći testove kako bi mu pripalo mjesto u tom društvu – zaključuje Mlinar.
Njegov rad možete pratiti na Facebook stranici IM bladesmithing.