Ivan Mlinar, 21-godišnjak iz koprivničkog prigradskog naselja Reka sve je samo ne običan 21-godišnjak. Voli povijest, glazbu, prirodu, životinje i kuhanje, privlače ga svi stari zanati od obrade platna, papira, drveta do zemlje, gline i željeza.

Vrlo mlad prihvatio se starog zanata – on je kovač koji u svojoj radionici provodi cijele dane i kuje noževe. Njegov hobi danas je posao, njegove noževe traže kuhari i kolekcionari, a nedavno mu je vrata otvorilo i American Bladesmith Society.

Sve je počelo iz znatiželje, učenjem na vlastitim greškama

Sve je počelo prije četiri, pet godina kad je iz čiste igre izradio svoj prvi nož, a prije dvije godine iskovao je svoj prvi mač, onako iz znatiželje.

– Ljubitelj sam hladnog oružja, noževa, mačeva i ostalog oružja. S obzirom na to da sam član povijesne postrojbe “Koprivnički mušketiri i haramije”, stalno sam okružen mačevima, noževima, sjekirama, kopljima… uglavnom, oružjem iz srednjeg vijeka. Tu se zapravo javio interes za izradom svog vlastitog oružja i alata i počela cijela priča – rekao je Mlinar.

Snimio Marko Posavec.

Noževi su počeli nastajati u njegovoj radionici, a na početku je najviše učio iz vlastitih pogrešaka i to sve dok nije upoznao ljude koji su ga uputili i pomogli mu da nauči osnove.

– Učim i dalje svakog dana, popravljam greške, pamtim stare greške i trudim se da ih ne ponovim. Televizijske emisije i YouTube kanali su mi samo dali volju da se upustim u ovaj posao, da krenem, da uopće dobijem ideju što želim raditi – kaže ovaj učenik kovač i dodaje da ga vrlo često ljudi pogrešno nazivaju majstorom, jer on to nije.

Objašnjava da se majstorom postaje tek kad svijet nekome dodijeli tu titulu, kad se stekne potrebno znanje i dokument.

– Do tada si učenik ili radnik, u ovom slučaju kovač. Put do majstora je dug: treba dobro nažuljati ruke i biti među najboljima na svijetu – ističe Mlinar kojeg privlače i drugi stari zanati poput primjerice obrade platna, papira, drveta, zemlje, gline i željeza.

Stari zanat može (pre)živjeti u modernom svijetu

Kad je riječ o starim zanatima, Mlinar napominje da oni mogu (pre)živjeti u modernom svijetu ako se čovjek potrudi.

– Svoj proizvod morate dotjerati do savršenstva svog znanja i prezentirati ga ljudima istinom kako je napravljen, bez pretjerivanja i naglašavanja kako ste najbolji u tome – smatra Mlinar koji u svojoj radioni u prosjeku dnevno provede 10 sati, nekad više, nekad manje.

Ističe da to ovisi o tome što radi, koliko je naporno, koliko treba odmora za oči, za ruke. Napominje da proces izrade jednog noža može trajati od pet sati do pet mjeseci.

– Ovisi o tome što radim, je li jednostavno, ima li puno detalja, treba li graviranje… Ovisi od noža do noža. Najviše pažnje posvećujem toplinskoj obradi oštrice, oštrini noža, geometriji oštrice, ručki i završnom poliranju noža. To je ono što je meni najvažnije i svaki put to želim napraviti što bolje, preciznije i profesionalnije, jer geometrija noža za šumu i kuhinjskog noža ne može biti ista. To su jako sitni detalji koji određuju za što će nož služiti i u koju svrhu. Zato prije svake narudžbe moram znati za što će ga klijent koristiti, gdje, u kakvoj okolini, koliko dugo će raditi s njim i koji stil noža želi – objašnjava Mlinar.

Snimio Marko Posavec.
Nema puno strojeva, sve je u rukama, očima i vlastitom znanju

U cijeloj izradi najviše ga privlači to što nema puno strojeva, već korist svoje ruke, oči i znanje da napravi nož. A njegove noževe kupuju ljudi koji žele unikat i kvalitetu.

– Kupuju kuhari, ljudi koji kuhaju kod kuće, kolekcionari, ljudi kojima nož koristi kao alat. Tko se razumije u noževe ima veće zahtjeve, zna za što će ga koristiti i koliko mu vrijedi dobar proizvod. Neki ljudi nemaju prevelike zahtjeve nego samo žele imati nož, odnosno moj proizvod. Kupaca ima i naših i iz inozemstva. Svoje noževe uvijek testiram prije nego što ih pošaljem budućem vlasniku, jer ako ja nisam zadovoljan sa svojim radom i svojim nožem, neću ga poslati vlasniku već ću napraviti novi, isti takav. Nekad se zna dogoditi da četiri, pet noževa ne uspije, ali svejedno uvijek napravim novi i dam vlasniku onaj za koji sam siguran da je dobar i s kojim sam zadovoljan – istaknuo je Mlinar koji je nedavno primljen u American Bladesmith Society.

Napominje da mu to puno znači jer su oni ti koji rangiraju kovače i dodjeljuju im titule od učenika do majstora.

– Imaju zahtjeve koje nož mora proći, a svaki kovač mora proći testove kako bi mu pripalo mjesto u tom društvu – zaključuje Mlinar.

Njegov rad možete pratiti na Facebook stranici IM bladesmithing.

Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.
Snimio Marko Posavec.