Povijest jednog nogometnog kluba piše se kroz brojne stvari: igrače, trenere, naravno i sportske rezultate, no poseban njezin dio su memorabilije koje se mogu skupljati. Dresovi, šalovi i ulaznice svjedoci su prošlih vremena, uspomene na velike uspjehe i podsjetnici na igrače koji su klub činili i navijače koji su ih s tribina bodrili.
Veliki klubovi poput Dinama i Hajduka u krugovima svojih navijača već imaju zavidne kolekcije, a zahvaljujući trudu i entuzijazmu Koprivničanca Bojana Osmana, sada ju ima i Slaven Belupo.
Bojan Osman rođen je 1982., a Slaven je počeo pratiti već u dobi od 11 godina, još od Druge lige. – Svih ovih godina idem na utakmice kad god mogu. Navijač sam i zagrebačkog Dinama, ali Slaven je naš domaći klub i rasli smo uz njega.
Utakmice iz vremena ulaska Slavena u Prvu ligu posebno su mu, kaže, prekrasna sjećanja. – Na tu završnu utakmicu kvalifikacija, 21. lipnja 1997. protiv Cibalije, išlo je oko 30 autobusa navijača, uz sve one koji su išli vlakom i automobilima. Slaven je pobijedio s 2:0. Najviše mi se u pamćenje urezao povratak: od Carevdara do Koprivnice, u svim selima, ljudi su bili pred kućama i mahali svima na cesti. Bilo je to kolektivno veselje jer se Slaven godinama htio probiti u prvoligaško društvo. Više od deset tisuća ljudi dočekalo je Slavenaše u centru Koprivnice.
Dresove je, kaže, počeo skupljati prije šest-sedam godina. Prvo su to bili dresovi stranih klubova, naravno i Dinama.
– Ubrzo mi je, međutim, postalo jasno da Slavenove dresove nitko ne skuplja i da bi možda trebalo sačuvati taj dio povijesti. Ipak je to, ponavljam, naš domaći klub. Prije četiri godine usmjerio sam se na Slaven i počeo tražiti.
Nije to bio lak posao. Neki igrači koje poznaje, poput Igora Gala koji mu je dobar prijatelj, dali su mu svoje dresove, no do drugih je bilo teško doći. – Klub ih u principu ostavlja sebi: na kraju sezone dresovi idu drugoj momčadi i mlađim kategorijama. Slaven Belupo II, primjerice, igra u dresovima koji su bili aktualni 2013./2014.
Sam klub, smatra Bojan, ne vodi dovoljno brigu o svojoj povijesti i nema arhivu dresova. No, to ne znači da interes ne postoji. Odazvao se pozivu iz kluba povodom Noći muzeja 2018. godine te za izložbu u Podravkinom Muzeju prehrane ustupio dres iz finala Kupa, šalove i drugo. Također, povodom proslave 110. obljetnice kluba 2017. ustupio je dres iz prve Slavenove prvoligaške sezone.
– Nedavno sam sudjelovao na sportskom kvizu na kojem je glavna nagrada bila upravo dres Slaven Belupa. Moja ekipa je pobijedila i dobio sam taj dres, a tom sam se prilikom slučajno sreo s gospodinom Vedranom Šimunovićem koji se zainteresirao za moju kolekciju i ponudio mi pomoć.
Bojanova je kolekcija do danas narasla na 30-ak Slavenovih dresova, a zajedno sa svim drugima – Dinama iz Zagreba i Dinama iz Kijeva te Podravka Vegete – broji 110 predmeta. Stoga ju je odlučio suvremenim kanalima komunikacije predstaviti javnosti i otvorio je Facebook stranicu NK Slaven Belupo memorabilije.
– Interes je solidan. Imam u ovom trenutku više od 160 pratitelja, nadam se da će se ljudi javiti i pomoći mi da to zajedno predstavimo javnosti.
Čemu Škola nogometa ako se kupuju poluigrači?
Kao dugogodišnjeg vjernog navijača Slaven Belupa, pitali smo ga što misli o tome kako privući više ljudi na stadion.
– To je jako teško i komplicirano pitanje, no prije svega rezultatima. Konkurencija je danas u prvenstvu jaka i nije lako natjecati se za vrh. No, Slaven Belupo je do sada dva puta igrao u finalu Kupa. Ove godine ima priliku napraviti povijesni uspjeh. Možda će biti “treća sreća”.
Početak prošlog desetljeća bilo je vrlo dinamično razdoblje u Slavenu. – Možda su se navijači tada malo “ispuhali”. Puno, međutim, ovisi i o igračima na terenu. Kad su igrači “grizli” i borili se, navijači su to honorirali. Danas… Danas se to ne vidi uvijek.
Koji mu je trener najviše ostao u sjećanju otkad prati Slaven?
– Moram priznati da bi to bio Kruno Jurčić. Bio je dobar trener i znao je stvarno dignuti Slaven, a igrači su bili dobri borci. Mislim da je znao izvući maksimum iz njih. Na kraju krajeva Slaven je pod njegovim vodstvom ostvario najveći prvenstveni uspjeh, drugo mjesto iza Dinama.
A što misli o treneru Tomislavu Stipiću?
– Trener Stipić ima manire gospodina. U CV-u se vidi da postepeno gradi karijeru i imidž te se nadam da će svojim radom u Slaven Belupu taj imidž i kvalitetu potvrditi. Za neku ocjenu je prerano govoriti, no ide se u pozitivnom smjeru. Ova sezona se može “spasiti” ulaskom u finale Kupa Hrvatske, jer u prvenstvu je zaostatak preveliki te je Europa dostižna kroz već spomenut uspjeh ulaska u finale Kupa RH. Ozbiljniji rezultat u prvenstvu kroz rad gospodina Stipića očekujem u idućoj sezoni.
– Volio bih da se u momčadi svake godine više prilika daje mladima iz vlastitog pogona, iz koprivničke nogometne škole, a ne da se kupuju poluigrači iz okolnih država – dodao je Bojan. – Jer čemu onda škola nogometa postoji? I sam imam sina koji sa svoje tri godine pokazuje želju za nogometom te, bude li sve kako treba, počet će i trenirati. Zar se nakon 15 godina vođenja na treninge, kupovanja opreme, plaćanja članarine… djeca tako lako otpišu? Tada dolaze ti poluigrači i evo rezultata. Meni je i vrlo čudno da se naplaćuje članarina u Školi nogometa za svako dijete 100 kuna mjesečno, a prva momčad nas godišnje košta 40-ak milijuna kuna. Pa nekome je i tih 1200 kuna godišnje puno, a zar klubu znači život?
Na kraju, zaključio je da je apsolutno otvoren za suradnju sa Slavenom kada bude trebalo nešto izlagati. – Nije to samo moja zbirka, to je zbirka svih nas.
Od dresova koji mu nedostaju istaknuo je aktualni, crni Adidasov dres u kojem Slaven igra gostujuće utakmice. Nedavno je, kaže, takav dres bio na prodaju u oglasniku i neki je gospodin iz Splita za njega tražio 500 kuna. Vrlo brzo je nestao. Jako su traženi dresovi Dinama, Hajduka i pogotovo reprezentacije, osobito nakon uspjeha u Rusiji. Spomenuo je slučaj kolekcionara koji je za dresove dao pola milijuna eura.
Ako želite pomoći Bojanu u popunjavanju njegove kolekcije te čuvanju povijesti i tradicije Slavena, možete mu se javiti putem Facebook stranice NK Slaven Belupo memorabilije ili na adresu e-pošte [email protected].
– U ovome što skupljam u kolekciji zahvaljujem na razumijevanju svojoj supruzi, djeci i roditeljima, te svim prijateljima koji mi na bilo koji način znaju pomoći – zaključio je Bojan.
Jesmo li spomenuli da skuplja i stare razglednice Koprivnice i okolice? Ne tako stare kao gospodin Krunoslav Vranar čiju smo vam kolekciju nedavno predstavili, ali svejedno vrijedne, desetljećima stare uspomene na prošlost Koprivnice i Podravine. Pogledajte ih dolje među fotografijama.
