Prije tridesetak godina Koprivničanac Krunoslav Vranar uputio se u, kako kaže, avanturu s povećalom. Zahvaljujući svom ocu koji je bio nastavnik povijesti i skupljao stare razglednice Koprivnice, danas u svojoj zbirci ima 196 različitih primjeraka iz razdoblja do 1945. godine.
– Pregledavao sam očevu zbirku i kao rođenom Koprivničancu jako su mi bili zanimljivi ti motivi Koprivnice. Vidio sam kako su lijepe stare fotografije, prepoznatljive vedute pa sam ih odlučio skupiti što više. U mojoj zbirci nalaze se razglednice do 1945. godine jer se te smatraju antikvitetima. Nakon te godine, mogli bismo reći da je počela njihova masovna proizvodnja. Mogao bih skupljati i ove nove, imam ih, ali mi nisu toliko zanimljive – rekao je Vranar.
Mentalno putovanje u prošlost
U svom hobiju koji mu je veliki odmor od posla uživa, a proučavajući razglednice odlazi na mentalno putovanje u prošlost i čita neke stare priče našeg grada.
– Pregledavam te motive, uočim neke sitne detalje, lik ili detalj, natpis trgovine na zgradi otprije 100 godina, a koja još uvijek stoji na trgu. Markice iz određenih povijesnih perioda pričaju svoju priču: uz Hrvatsku, najčešće su putovale u Beč, Budimpeštu i Pariz. Slikom možemo vidjeti kako je u određenom periodu izgledao neki dio grada. Rukopis nam otkriva stil pisanja, a tekstovi način tituliranja, stil pisanja koji odiše poštovanjem. Najčešće su pisane hrvatskim, njemačkim i mađarskim jezikom. Ime izdavača kazuje da su sve izdane u Koprivnici – objasnio je Vranar.
Napomenuo je da je razglednica otvorena karta koja je najčešće sadržavala kakav kratki pozdrav te da je njome bilo važno pokazati mali znak pažnje, no može se pronaći i zanimljivih detalja iz privatnog života.
– Ima jedna iz perioda Prvog svjetskog rata gdje supruga obavještava svog supruga na fronti u Bosni da je sin dobio zubiće. Mnoge od njih su i autocenzurirane jer su u određenim razdobljima, posebice ratnim, postojali napuci što se smije pisati, a što ne. Na primjer nije se smjelo napisati gdje se netko nalazi pa ima razglednica na kojima samo piše: “Poštovana gospođice, primite srdačne pozdrave od Josipa” – rekao je Vranar.
Svaka razglednica je unikat
Svaka razglednica koju posjeduje je unikat, svojevrsni autogram i ne postoje dvije iste. Kako bi njegova zbirka bila potpuna, nedostaje mu još stotinjak primjeraka.
– Prema nekim mojim proračunima, primjerice uspoređujući primjerke iz knjižnice i moje, mislim da bi bilo 300 različitih komada. S obzirom na to da je Koprivnica bila jedan mali gradić u tom razdoblju između 1880. i 1945. godine, ova brojka je impresivna. Čini mi se da nakon 1945. godine do danas nema toliko različitih – istaknuo je Vranar.
Dodao je da se mogu grupirati prema osnovnim motivima, a oni su Trg bana Josipa Jelačića, Zrinski trg, gradski park, istaknutije građevine poput primjerice željezničkog kolodvora te nekadašnja industrijska zona Danica kojih ima svega pet različitih.
Najstarija je iz 1898. godine
Napomenuo je da je najstarija u njegovoj zbirci s motivom Jelačićevog trga, a datira iz 1898. godine. Svoje primjerke nabavlja iz različitih izvora: veliki dio njih je iz obiteljske zbirke, kupuje ih na raznim domaćim i inozemnim aukcijama, na razmjeni sa sakupljačima, a mnoge od njih dobio je i kao poklon od prijatelja.
– Cijena ovih starih razglednica varira i to primjerice od tri eura do 100 eura. No ja nisam potrošio više od 50 eura na jednu razglednicu. Cijena ovisi o nekoliko faktora. Važan je stupanj očuvanosti, ne smije biti oguljena slika ili zaprljana. Veliku ulogu igra i ako je markica cijela i očuvana, a cijena ovisi i o motivima i starosti. Primjerice, famozni letač ili čovjek s kišobranom jako je rijedak. Cijenu kreira i dostupnost, a ovisi i o slučaju. Na primjer, netko iz Mađarske kome Koprivnica ništa ne znači prodat će ju jeftino – naglasio je Vranar.
Smatra da je upravo njegova zbirka jedna od najvećih zbirki razglednica Koprivnice.
– Zbirku ima i Knjižnica i čitaonica Fran Galović, no moja ima više različitih primjeraka, a stvar je i u tome da njihova sadrži primjerke i nakon 1945. godine. Određeni broj razglednica ima i Muzej grada Koprivnice. Tu su i Dragutin Feletar i Zvonimir Laljek, ali čini mi se da oni imaju isključivo skenove – objasnio je Vranar.
Iako je strastveni kolekcionar i u razglednicama pronalazi zanimljive detalje ondašnjeg života, priznaje da više ne šalje razglednice.
– I ja sam čovjek današnjice. S mora se javljam slikom putem društvenih mreža. Do prije 15-ak godina znao sam poslati kartu svojim roditeljima s putovanja, ali više nažalost ne. S jedne strane, zahvaljujući modernim tehnologijama danas možemo komunicirati s nekim na drugom kraju svijeta odmah, ali ne ostavljamo tragove. Pitam se što će netko čitati o nama za 100 godina – zaključio je Vranar.
Pogledajte bogatu galeriju razglednica:
