Knjiga ‘Mogla bi se zvati Leda’ Marka Gregura prošle je godine u koprivničkoj knjižnici više dana provela u domovima korisnika nego na policama knjižnice, a njezin autor postao je omiljen kod svojih sugrađana.
– Moram reći da mi je drago da su je čitatelji prepoznali i da je redovito čitaju u Koprivnici, ali i drugim knjižnicama te da ona ima neki svoj život. Svaki puta kada neki čitatelj želi da potpišem knjigu, to me posebno raduje i dobar je osjećaj. Kada broj čitatelja postaje veći, kao što vidimo u koprivničkoj knjižnici, onda je to potpuno i pravo zadovoljstvo koje je možda i veće od književnih nagrada jer čitatelji su, ponavljam najvažniji – rekao je Marko Gregur Dravi.info.
Prava je uspješnica, ističe Gregur, kada štivo ima svoju publiku jer bit pisanja je upravo komunikacija koja se događa između ukoričenih stranica i čitatelja:
– Smatram da je jedina istina u tome da čovjek piše za čitatelje. Pa i svatko tko piše dnevnik očekuje da će to netko pročitati. Nitko od nas ne piše za ladice, kako se to često kaže. Ja znam reći, da sam jedini čovjek na svijetu, ne bih se svakako bavio pisanjem jer svaka umjetnost pa i književnost je komunikacija. Ako s druge strane nema nikoga tko bi ju pročitao, pitanje je kome se i čemu poruka šalje. Mi pisci pišemo jer imamo nešto važno za reći, a ako nema čitatelja, onda sve postaje bespredmetno pa na taj način me svaki čitatelj raduje.
“Mogla bi se zvati Leda” tako se našla u elitnom društvu čitanih uspješnica Kristiana Novaka, a provjerili smo i kakav je Marko čitatelj.
– Ja sam zapravo iznenađen kada vidim da sam dobar čitatelj jer s popisa domaćih naslova stojim ovako: mogu reći da sam svoju knjigu pročitao više puta (smijeh), a čitao sam obje knjige Kristiana Novaka, ali i “Divlje guske” Julijane Adamović. Nisam pročitao jedino “Nevidljivu ženu” Slavenke Drakulić, što moram uskoro početi. Što se tiče svjetske književnosti, tu ne stojim tako dobro i moram priznati da od pet najposuđivanijih nisam čitao nijednu, iako čitam puno svjetske književnosti – rekao je i pojasnio:
– To i ne čudi, jer ja sam stvarno pasionirani čitatelj i to mi je uvijek bilo važno. Nema dana kada ne čitam. Pa i kada sam mrtav umoran, legnem i pročitam nekoliko stranica. Za mene je to životna odluka koju sam donio još kao dijete i to je moj stil života.
Tako Marko trenutno najviše čita povijesnu i društvenu publicistiku, a zanimalo nas je i kada ćemo moći pročitati i nešto novo s njegovim potpisom.
– Pri kraju sam s novim romanom koji se zove “Vošicki”. Mi – tu mislim na urednika Krunu Lokotara i sebe – smo u poodmakloj fazi. Rukopis je kod njega na ponovnom čitanju, to već zovemo druga ruka jer ga on ispravlja po drugi puta i kroz par dana bi mi ga trebao vratiti s tim nekim svojim bilješkama. I onda uskoro idemo u tisak. Ostao sam vjeran istom izdavaču Hena.com i uredniku Kruni Lokotaru s kojim surađujem već na četvrtoj knjizi.
Za slučaj da nekome to nije poznato, Marko pojašnjava kakva je veza “Vošickog” i Koprivnice:
– Nadam se da će “Vošicki” proći dobro jer se bavi životom čovjeka, doseljenika u Koprivnicu za kojeg zna malo ljudi. On je u dvadesetim godinama prošlog stoljeća bio onaj koji je zadužio kulturu našega grada i ne samo Koprivnice, nego i cijele države, a nepravedno je zanemaren. Čini mi se da je to zato jer je živio u provinciji pa je prošao mimo spominjanja u leksikonima i enciklopedijama. Zaista se nadam da će ovaj roman to promijeniti i da će zauzeti mjesto koje mu pripada u Koprivnici, ali i Hrvatskoj.
Što nam drugo preostaje nego poželjeti da i novu knjigu iz pera Marka Gregura prepoznaju koprivnički knjigoljupci i čitatelji.
