Koprivnička poduzetnica i dizajnerica nakita Iva Horvat proglašena je Cosmo poduzetnicom godine. Odlučili su tako čitatelji Cosmopolitana, ali i stručni žiri koji je donio završnu ocjenu natječaja ‘Ja sam više od selfieja’. Iva je proglašena najboljom među zavidnom konkurecijom poznate dizajnerice torbi Mure Pehnec ili pak vlasnice slastičarne “Mak na konac” Petre Jelenić.

Razgovarala Nela Carek.

Za početak, jesu li se slegli dojmovi od tvojeg zadnjeg projekta-organizacije izbora za Miss Koprivničko-križevačke županije?

– Moram priznati da se još sliježu. Zapravo je i vijest da sam proglašena poduzetnicom godine stigla vrlo brzo nakon izbora pa je još uvijek euforično. Ne mogu vjerovati da sam ja proglašena poduzetnicom godine. U konkurenciji su bile stvarno izuzetne žene koje cijenim i koje su jako dugo u poslu tako da moram reći da je ovo jako velika čast.

Tko je sve bio nominiran?

– Konkretno, osobe s kojima sam se ja prije susretale su Mura Pehnec koja je dizajnerica torbi i vrlo divna osoba. Mislim da je jako cijenjena u Hrvatskoj. Također, vlasnica slastičarne ‘Mak na konac’ iz Zagreba, koja je popularna po cijeloj Hrvatskoj, uglavnom sve jake žene koje su cijenjene u svojim poslovima pa moram priznati da je ovo velika stvar za mene.

Velika je to čast zato jer su te zapravo izabrali čitatelji, odnosno tvoje mušterije, je li tako?

– Tako je. Stvarno sam im jako zahvalna na tome. Ja ih volim nazivati svojom vojskom zato jer imam strašnu podršku baš mojih mušterija. Iznimno sam sretna što su oni ti koji su me doveli tu gdje jesam. Zapravo, nikad nisam sumnjala u njihovu podršku nego sam više razmišljala o tome što će odlučiti stručni žiri Cosmopolitana, pošto su oni bili ti koji su donijeli konačnu odluku. Izgleda da smo ih uspjeli uvjeriti da sam baš ja poduzetnica godine.

Što misliš čime si ih uspjela uvjeriti?

– Pretpostavljam da imaju veze moje godine, pošto sam bila najmlađa u izboru od svih kandidatkinja. Vjerujem i da sam imala veliku količinu glasova jer me jako ljudi podržava i puno mi je njih reklo da su glasali za mene. Isto tako, mislim da je ovaj posao s kojim se bavim poprilično originalan i cosmopolitanski pa mislim da im se jako dobro uklapan u koncept časopisa.

Prisjetimo se sad malo tvojih početaka. Kakve te danas uspomene vežu uz to razdoblje?

– Baš sam nedavno imala neko predavanje, pa su mi poprilično svježi moji počeci. Sve je krenulo jako spontano. Krenula sam izrađivati nakit za sebe, to se svidjelo mojim prijateljicama tako da je sve krenulo prema njima. Zatim su ljudi počeli ispitivati čiji je to nakit, one su me počele reklamirati. Prvo po Koprivnici, naravno, pa kasnije i po cijeloj Hrvatskoj. Puno su mi pomogle i poznate osobe koje su me ajmo reći ‘isfurale’ i upoznale veću publiku s mojim nakitom. Jedna stvar je vodila drugoj i evo nas tri i pol godine kasnije, sjedimo u mom dućanu i radimo ovaj intervju.

Spomenula si predavanje pa mislim da je zanimljivo da naše čitatelje upoznamo i s tim. Ispričaj nam o kakvim se predavanjima radi.

To je isto jako zanimljivo iskustvo. Zvali su me iz jedne ekonomske srednje škole u Bjelovaru kako bih im održala predavanje o mojim počecima i o osnivanju poduzeća. Poprilično sam bila iznenađena interesom učenika jer je to bilo neobavezno predavanje, a prijavilo se više od 180 učenika. Za usporedbu, na ostalim predavanjima bilo je po pedesetak učenika. To mi je baš bio veliki kompliment što im je interesantno što ja radim.

Što si im sve pričala i savjetovala?

– Ono na što sam se htjela fokusirati je potaknuti ih da ako imaju neku ideju da ju pokušaju realizirati. Smatram da bi mladi ljudi trebali ostati u Hrvatskoj, da im treba neki poticaj da pokrenu svoj posao. Na mladima svijet ostaje na kraju krajeva. Rekla sam im i da se moraju jako dobro informirati prije pokretanja vlastitog posla i podijelila sam s njima neke svoje greške koje sam radila prilikom pokretanja poduzeća. Uglavnom, pokušala sam ih potaknuti da pokušaju napraviti nešto svoje jer dobra ideja zlata vrijedi.

Nedavno si predavanje održala i na svojem fakultetu?

– Da, to mi je bila iznimna čast zato što ja jako cijenim svoj fakultet. Pogotovo zato što trenutno nisam baš u toj branši. Ja sam zapravo magistar informatike, završila sam Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. Moram priznati da je to predavanje bilo jako zanimljivo. Imala sam jako veliku tremu jer me puno mojih profesora došlo slušati. Mislim da je na kraju ispalo sve jako dobro. Njima sam pričala slične stvari kao i učenicima u Bjelovaru. I njih sam željela što više potaknuti da realiziraju svoje ideje jer stvarno smatram da imamo puno potencijala i da bi se mladi trebali fokusirati na naše područje, a ne na odlazak iz Hrvatske.

Što je tebi bilo najteže na početku tvog poduzetničkog puta?

– Po meni je najteže pridobiti tu svoju publiku, svoje mušterije. Trebate vi upoznati njih i oni vas. Trebaju biti sigurni da ono što kod vas kupuju da je to dobro. Kako je moj posao krenuo putem interneta, a internetske prevare su vrlo česte tako da treba steći njihovo povjerenje.

Što bi izdvojila kao svoja najveća dostignuća?

– Definitivno ovo proglašenje za Cosmo poduzetnicu. To je glas mojih mušterija, ljudi koji kupuju moj nakit i očito je da su oni zadovoljni s time što kupuju. To što sam ja s nepune 24 godine osnovala svoje poduzeće koje je nastalo iz ideje i to što sam to financijski postigla sama bez da sam morala tražiti financijske potpore. Eto, osnovati vlastito poduzeće prije završetka fakulteta smatram kao veliko postignuće mada mi je teško pričati sama o sebi.

Obitelj te podržala u svemu?

– Da, moja obitelj mi je definitivno pružila veliku potporu od samih početaka. Od izrade nakita na podu u boravku, do otvaranja dućana. Bez njihove podrške sigurno ne bih bila tu gdje jesam zato jer su mi i fizički i psihički pomogli koliko god su mogli. Zahvala sam im na tome.

Čiju bi podršku voljela izdvojiti?

– Uz podršku svih mojih prijatelja moram spomenuti i medije, pogotovo lokalne koji me jako podržavaju. Stvarno mi daju medijskog prostora što nisam primijetila kod drugih koji se bave sličnim poslovima. Stvarno bih im voljela zahvaliti na tome.

Kakvi su daljnji planovi?

– Imam još nekoliko organizacijskih projekata koji su u pripremi, ali o njima malo kasnije. Sad se moram malo više posvetiti izrađivanju nakita jer smo malo zbog tog izbora zapostavili taj dio. Pokušavam se vratiti u nekakvu normalu pa ćemo kasnije ponovno gubiti glavu.

Gdje se vidiš za deset godina?

– Nadam se da ću biti u ovaj branši u kojoj sam sada, s malo više zaposlenika i malo više slobodnog vremena.

Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).