Članica Biciklističkog kluba Rotor Kristina Pavić Lukačević postala je prva Koprivničanka koja je osvojila medalju u najtežoj – Elite – kategoriji brdsko-biciklističke utrke. Ovaj povijesni uspjeh za koprivnički biciklizam ostvarila je na utrci ‘2 Islands on 2 Wheels’ u nedjelju.
Riječ je o utrci koja je startala iz Trogira, a natjecatelji su vozili teškim stazama otoka Čiova. Kristina je osvojila drugo mjesto u ženskoj Elite kategoriji, odvozivši zahtjevnu 55-kilometarsku trasu za tek nešto više od četiri sata. Na cilj je stigla svega deset minuta iza pobjednice.
Bio nam je to povod da predstavimo Kristinu kao veliku nadu koprivničkog ženskog biciklizma.
Tko je Kristina? Reci nam ukratko nešto o sebi i kako si se počela baviti biciklizmom.
– Predstaviti sebe nikad nije lako, lakše je kada drugi govore o tebi! No, idemo nekim redom. Za početke bavljenja brdskim biciklizmom “krivci” su moji susjedi, veliki zaljubljenici u brdski biciklizam i skijanje, Maja Pezelj-Stunja i Krešo Stunja. Oni su me uveli u čari i svijet ovog prekrasnog sporta. Naravno, ni to ne bi bilo moguće da mi suprug za jedan rođendan nije poklonio brdski bicikl koji je u garaži stajao sve do prve vožnje s Majom – a stajao je barem dvije, tri godine – tada je sve krenulo, u proljeće 2014., godinu i pol nakon što sam rodila kći Ivu, moju najveću ljubav. Hvala Majo!
A onda su, očito, krenule i utrke!
– Kada se sjetim toga, smijeh navire u potocima. Iskra je bila dovoljna da zapali vatru, a budući da imam “kratak fitilj”, utrke su bile logičan slijed događaja, kao i učlanjenje u naš Biciklistički klub Rotor, pa licenciranje, kategorija rekreativaca – žene. Nastup na prvoj utrci, gdje drugdje nego na Rotorovom XCM maratonu u Koprivnici 2017., neću nikada zaboraviti: kiša, blato, uvjeti dostojni kataklizme. Na stazi sam provela 4 sata i 39 minuta i odmah postolje: osvojeno drugo mjesto. To me potaknulo na razmišljanje – pa ja to mogu, ali mislim i da mogu bolje, više, jače (smijeh).
– Onda su se zaredale utrke na kojima sam redom osvajala postolja, u Bjelovaru, Đurđevcu… Želja mi je bila nastupiti na jačem natjecanju pa sam se prijavila na Adria Bike Series, kup s tri utrke: Plitvice, Fužine i Krk. Na kraju sam u prvoj natjecateljskoj sezoni osvojila ukupno peto mjesto u Adria Bike Series kupu, što je bio vrhunski rezultat jer su kup vozile sve najbolje MTB vozačice u Hrvatskoj, uključujući i Slovenku na postolju.
– Tada sam shvatila da mogu više, ali i da sama ne znam dalje. Bez stručne pomoći Ozrena Komlenca svih ovih daljnjih rezultata ne bi bilo, veliko hvala Ozrenu. Iskustvo i razgovori, savjeti koje mi je dao, kao i rad tijekom zime polučili su ovosezonske rezultate u najjačoj apsolutnoj kategoriji, Elite žene. U Kupu Hrvatske nakon dvije utrke zauzela sam visoko drugo mjesto. Prva utrka bila je na rtu Kamenjak gdje sam od naših natjecateljica osvojila 4. mjesto (U-23 kategorija i Elite su zajedno). Ove nedjelje se vozila 2. utrka XCM Trogir 2 Islands on 2 Wheels Trogir – Čiovo, u Elite kategoriji osvojila sam izvrsno 2. mjesto iza reprezentativke Eme Filipović iz BK-a Biker. Već idućeg vikenda slijedi utrka XCM Crikvenica, najteža i najduža ove sezone, potom Rab…
Koja od tih utrka ti je ostala u najživopisnijem sjećanju i kako uspijevaš spojiti sve to s obiteljskim i poslovnim životom?
– Svaka nova utrka rađa nove emocije, daje nove ciljeve, teško je izdvojiti neku posebno. Sve se čine kao epovi i s obzirom na opasnosti koje vrebaju u tom sportu, padovi na lošem terenu, bitno je zadržati koncentraciju i naporno trenirati kako bih bila u izvrsnoj psihofizičkoj kondiciji što je izuzetno teško s obzirom na obaveze: majka, supruga, posao, rad u smjenama u operacijskoj sali, završavanje magisterija iz sestrinstva… Naravno, bez podrške kolegica s posla (tolerancija za raspored smjena) i supruga ništa od toga ne bi bilo moguće. Dečki iz kluba ga zovu “Team director”.
Jedna si od rijetkih žena u brdskom biciklizmu.
– Iskustva s utrka su lijepa. Muški na stazi nas gledaju s divljenjem jer znaju koliko je upornosti, snage i hrabrosti potrebno da se spustiš tamo gdje se oni spuštaju, pa kad još na spustu po kamenu projuriš kraj njih (smijeh)… Na cilju mi prilaze i čestitaju. Žena je izuzetno malo i kad me pitaju koliko je bilo žena, kako da objasniš da su te koje su se pojavile izuzetne, kako mentalno tako i fizički, tehnički. Svaka je utrka velika borba, ali i zadovoljstvo, jer kad pored sebe vidiš Miu Radotić, našu najbolju biciklisticu koja je vozila Tour de France, Paulu Vrdoljak koja je lani istrčala Spartatlon – 246 km za 30 sati i bila sedma, Teu Đurek koja je prije 10-ak godina zajedno sa sestrama Bostijančić osvojila Mount Everest, težim usponom, prve u svijetu… vidiš koje je to društvo.
– Zato, jednog dana si druga u Trogiru, sutradan lagano razvrtavanje, zaboraviš da si izgorjela na suncu, da imaš žuljeve od volana, zaboraviš na loš teren, kamenjar, guzicu i noge… Jer Crikvenica je već sada, u nedjelju, s novih 1700 metara visinske razlike koju treba svladati na 72 kilometra staze…
