Sestre blizanke Larissa Kalaus i Dora Kalaus Žulj uspješne su igračice koprivničkog Rukometnog kluba Podravka Vegeta.
Djevojke su svoj rukometni put počele u križevačkom Mlinaru, nakon toga su igrale i za mlađe uzraste Podravka Vegete da bi svoje prve minute u seniorskom rukometu upisale u varaždinskoj Koki. S odlaskom na fakultet Larissa i Dora su sportsku karijeru nastavile u zagrebačkoj Lokomotivi, a onda je uslijedio ponovni dolazak u Podravku gdje igraju i dan-danas. Larissa tako boje Podravke brani tri godine, a Dora dvije. Dora nam je također ispričala kako se razvijala njihova rukometna karijera.
– U Koki nije bilo mogućnosti za nas da nastavimo naš razvoj i napredak u prvoj ekipi, a dok smo odlazile na fakultet došao je poziv iz Lokomotive i to je u tom trenu bila najbolja moguća odluka za nas, odnosno za naš rukometni i osobni, to jest obrazovni razvoj. To je bila odluka koja nas je uvelike formirala i dovela do igračica kakve smo danas. U tom razdoblju su se razvile stvari s reprezentacijom te je stigao i ponovni poziv u Podravku – dobila sam poziv da se vratim u klub u kojem sam odrasla, a rečeno mi je da će se razviti domaći projekt uz vraćanje domaćih igračica. Sve to me zaintrigiralo i željela sam biti dio takve priče. Sada radimo na tome protekle dvije sezone i prošla nije bila uspješna koliko je mogla biti, no evo, ovo što sada pišemo i radimo govori u prilog tome da je možda i trebala postojati ta prva godina razvoja i formativnog perioda za sve nas – naglasila je.
Zanimljivo, prije nego što su se okušale u rukometu, trenirale su taekwondo. Kako su nam rekle kroz smijeh, mama je željela da se s četiri godine znaju obraniti od dečkiju.
– Nakon toga smo krenule u prvi razred i dosta je cura išlo na rukomet i to nam je bilo fora jer su sve skupa odlazile na treninge. Zbog društva smo mi također počele trenirati i to nam se dosta svidjelo jer je rukomet timski sport, ali je i prilika za druženja i putovanja – dok si klinka, i Karlovac ti je daleko. Sad se sve to izdiglo na višu razinu, no zapravo, počele smo zbog društva, a nastavile trenirati jer nam se jako svidjelo, u tome smo se pronašle – poručila je Larissa.
Kako izgleda dijeljenje rukometnog terena sa sestrom blizankom?
Kad je pak riječ o prednostima i manama dijeljenja rukometnog terena sa sestrom blizankom, Larissa je napomenula da je prednost svakako to što svoju sestru poznaje najbolje i zna kako ona funkcionira u dobre, ali i u loše dane.
– To je prednost jer znaš što možeš očekivati, no s druge strane jedan od nedostataka je sigurno da u trenu dok se dogodi neka ozljeda, to posebno utječe na tebe. Utječe i na sve nas dok se suigračica ozlijedi – dok se nedavno ozlijedila Tina, svima nam je bilo teško iako smo izvele veliku pobjedu u Europskoj ligi koju nitko nije očekivao. Dok se u tome svemu radi o tvojoj sestri, još je teže jer postoji dio odgovornosti, brige i pažnje – otkrila je.
U sličnom je tonu nastavila i Dora.
– Mislim da nema ljepše stvari od dijeljenja iskustva života i sporta s bliskim osobama, a pogotovo sa sestrom blizankom. Prednost je to što kad pobjeđuješ i kad si sretan, sretan si sa sestrom koja je s tobom cijeli život. Kad se dogodi neki poraz ili teški neuspjeh, lakše je to podnijeti s nekim za koga znaš da je s tobom u svemu, i u dobrom i u lošem. Sve to utječe na nas, a posebno ta odgovornost koju je Larissa spomenula – mišljenja je Dora.
Dora i Larissa pritom su ukazale na činjenicu da ih se često oslovljava kao par, odnosno kao sestre Kalaus. Drago im je što je tome tako, no i u tome zapravo postoji dio tereta o kojem se ponekad ne priča.
– Automatski smo mi sestre Kalaus, nismo Dora i Larissa, a ja sam na kraju krajeva Dora Kalaus Žulj – poručila je Dora.
Naslov prvakinja domaćeg prvenstva vraća se u Koprivnicu, a prolazak u četvrtfinale Europske lige je sjajan uspjeh
Podsjetimo, Podravkašice su prošlog vikenda u Prvoj hrvatskoj ligi za žene pobijedile Lokomotivu čime su, prema svemu sudeći, osigurale povratak naslova prvakinja u Koprivnicu, a trijumf je ostvaren i u Europskoj ligi s obzirom na to da su se plasirale u četvrtfinale ovog prestižnog natjecanja. Kako je rekla Larissa, sada dok znaju da su u četvrtfinalu, pitaju se zašto ne bi napravile još jedan iskorak i u polufinale.
– Vjerujem da su mediji, rukometni poznavatelji i građani Koprivnice nakon naše prve utakmice Europske lige teško vjerovali u bilo kakve bodove, a kamoli prolazak grupne faze natjecanja i to je na kraju krajeva bilo realno, pogotovo dok pogledamo ostale ekipe iz skupine u kojoj smo bili. Ovo sad možemo gledati kao veliki uspjeh koji je, kao što je to Dora rekla, nešto za što smo prošle sezone skupljale iskustvo dok su se gubile utakmice. Sad se ipak pokazao taj dodatan rad, fokus i iskustvo koje će nam, nadamo se, koristiti u četvrtfinalu – navela je Larissa.
Dora je nastavila da je veliku ulogu u ovom uspjehu imao i trener Podravkašica Ivica Obrvan.
– Radio je takvu taktičku pripremu i sve ono što je potrebno za utakmice tog ranga. I njemu je bilo drago što je sve otišlo u dobrom smjeru i što smo sve pokazale da se može i da se vjeruje. To je bilo ključno, pogotovo nakon prve utakmice – trebalo je napraviti “flip” u glavi kod svih cura da se to može – poručila je Dora.
Život u Koprivnici
Po pitanju provođenja slobodnog vremena u Koprivnici, ali i izvan nje, Larissa je spomenula da za rekreaciju vole iskoristiti Gradske bazene Cerine, dok se Dora na to nadovezala kako je njeno iskustvo dolaska i kasnijeg boravka u Koprivnici specifično upravo zbog sestre Larisse.
– Larissa je došla tu u sezonu dok su u klubu još igrale strankinje, a igrala se i Liga prvakinja, a pod pritiskom svega toga, privatan život tada nije bio toliko istaknut. Ja sam pak došla u grad u kojem živi moja sestra i u kojem ona već ima ekipu pa vjerujem da je meni u tom kontekstu bilo lakše. Meni je predivno što u Koprivnici postoji mogućnost toga da si blizu i da se možeš družiti sa suigračicama – često nakon treninga zajedno igramo društvene igre i puno vremena provodimo zajedno. Po pitanju gradskog života, super stvar je što Koprivnica ima kino, tu su i spomenute Cerine, teretane… Dosta je sadržaja, a Koprivnica je predivan grad i za biciklizam i to je nešto čime se diči. Dok sam došla u Koprivnicu, kupila sam svoj prvi odrasli bicikl – sada ga vozim sa sestrom i mužem i predivno nam je. Grad nudi puno mogućnosti da se odmakneš od profesionalnog života, a i na kraju krajeva Zagreb je blizu pa odemo tamo dok je slobodan dan, a i trener nas potiče da promijenimo perspektivu što je super – zaključila je Dora.
