Šah ne poznaje granice i u njemu uživaju sve generacije, zasigurno možemo reći kako je riječ o jednoj od najpopularnijih igara svijeta.
Da je šah izrazito zastupljen i u Koprivničko-križevačkoj županiji dokazuju mnoge šahistkinje i šahisti od kojih su neki čitav svoj život posvetili upravo ovoj igri pa smo tako već pisali o doajenu koprivničkog šaha Pavlu Kegleviću, a upoznali smo vas i sa šahistom Juricom Srbišem kojemu je šah također velika strast.
I najmlađe generacije naše županije vole šah; spomenimo zato da je jučer u Koprivnici održan Turnir polaznika šaha u školama koji je okupio velik broj mladih natjecateljica i natjecatelja, a jedan od njih bio je i Gabriel Kapitanić, 10-godišnjak iz Repaša, naselja u sastavu općine Molve.
>> FOTO Turnir polaznika šaha u školama okupio brojne mlade natjecatelje
Gabriel polazi peti razred Osnovne škole Molve, a šah igra već nekoliko godina te je u njemu i vrlo uspješan. Ovog tjedna Gabriel nas je s obitelji ugostio u svom toplom domu, a odmah nam je za oko zapeo stol prepun raznih medalja, pohvalnica, priznanja i pehara. Gabriel nam je za početak ispričao kako je sve počelo.
– Prvo sam šah igrao malo na mobitelu, a učili su me i djed i tata pa me mama upisala u đurđevački Šahovski klub Picok. Šahom se bavim od sedme godine, počeo sam igrati još prije osnovne škole – rekao nam je.
Zanimljive su mu na početku bile šahovske figurice i to ga je zapravo privuklo šahu, a nakon što se malo uigrao, zainteresirao se i za otvaranja, nastavio je Gabriel.
– Danas su mi najinteresantniji pehari i nagrade. Meni vam je to kao nogomet; netko igra taj sport, a ja šah – kroz smijeh je poručio.
Gabriel je, dakle, tijekom svoje dosadašnje karijere ostvario mnogobrojne uspjehe, a najponosniji je ipak na dva naslova državnog prvaka i doprvaka u brzopoteznom šahu.
– To je moj najveći uspjeh. Bilo mi je teško doći do naslova prvaka, no ipak ne previše. Šah je teška igra, no dok stalno igraš, onda postane lagana. Priprema nekad postoji – ovisi o tome idem li na državni ili lokalni turnir – skromno je poručio Gabriel.
>> Mladi šahist Gabriel Kapitanić postao državni prvak u brzopoteznom šahu, Viktor Gašparec doprvak
Kad je pak riječ o treninzima, oni su na tjednoj bazi česti i zapravo trenira ili šah igra svakodnevno.
– Imam trenera pa se spojim na laptop i vježbam s njim, a svakodnevno igram partije na mobitelu. U utorak i petak imam treninge u šahovskom klubu te me Stanko Domitrović dodatno trenira; na prvom treningu on je prepoznao da pratim treninge i aktivno mi se posvetio – objasnio je.
Nastavio je da ima dovoljno vremena za šahovske i školske obaveze pa još igra i nogomet.
– Imam dovoljno vremena za sve, a još igram i nogomet. Njega sam prvog počeo trenirati, a tek onda počeo igrati šah. Roditelji, ostatak obitelji i prijatelji su sretni i ponosni na mene, govore mi “Bravo” – rekao je.
Spomenuo je i da u budućnosti svakako planira nastaviti igrati šah.
– Dok još porastem i dalje se vidim u šahu. Nemam neki cilj, samo ću igrati i to je to – jasno je istaknuo, a mama Ana Marija dodala je da mu je želja postati trener.
Mama Ana Marija i tata Dario nastavili su da su svom sinu omogućili da se okuša u šahu, a pošto mu ide jako dobro, vrlo su zadovoljni, otkrili su nam.
– Vozimo ga na treninge i natjecanja te si uvijek posložimo raspored. Nema forsiranja, dok mu se ide – ide, dok on to ne želi – ne ide. Rekli smo mu “Ako to tebe zanima, ništa nije problem”, i tako je Gabriel počeo igrati, a sad nema šanse da propusti neki turnir, mora ići na sve – poručili su i naveli da Gabriel samo u narednim tjednima sudjeluje na tri natjecanja.
Tata Dario pritom je kazao da je Gabriel u svemu što radi jako uporan.
– On je i prije igranja šaha bio uporan, a šahovska ploča je uvijek bila posložena. Vidi se napredak otkako je počeo i vježbanjem je postajao sve bolji. Za njegovu dob je njegova početna igra bila dobra, a sad više ne možeš baš samo tako igrati protiv njega. I ja sam prije dosta igrao s njim, no sad zajedno igramo u manjoj mjeri – igram bez veze i ne mogu mu ništa – našalio se tata.
Gabriel je na to dobacio da niti tetak Branko više ne želi igrati s njim, a prije je to htio. Dozvolit ćemo vam da sami razmislite zašto je tome tako.
Dario je spomenuo i da je Gabriel isprva bio oduševljen osvojenim medaljama, no one su mu sad već postale uobičajena stvar.
– Recimo, nedavno je na turniru bio prvi, no nije bilo neke prevelike emocije. Već mu je to osvajanje turnira postalo rutina – objasnio je.
Mama Ana Marija još je rekla da ga trenutno više zanimaju pehari, a navela je i da Gabriel šah često igra i putem mobitela.
– On se spoji u igru putem mobitela, vjerojatno je i sad spojen – našalila se mama, a Gabriel zaključio da mu je šah ipak ljepše igrati uživo.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
