Poseban blagdanski ugođaj povodom Božića vlada Molvama.
Kao i u svakom podravskom selu, brojni mještani i mještanke njeguju tradiciju i običaje, okupljaju se u svojim domovima te šire zajedništvo, blagoslov, mir i radost Božića.
Toplina i radost uz poseban naglasak na očuvanje tradicije i baštine vladaju i u domu Molvarke Marije Cenkovčan koja nas je ugostila uoči Božića. Kako nam je to ispričala, u Molvama se tradicionalno s pripremom za Božić počelo nekoliko dana prije samog blagdana i to najprije kolinjem kako bi blagdanski stol mogao biti bogat.
– Nakon kolinja se čistila kuća, a onda se počelo s pripremom kolačića i radilo se barem sedam-osam vrsta. Kod nas u Molvama se na primjer ne peče odojak, a na post su bake prije bile radile kašnjake s crnim uljem ili rižom. Pošto se postilo, na Badnjak se jela riba i to uvečer. Na Badnjak se u kuću nosio i bor – prisjetila se Cenkovčan.
Cenkovčan i dan-danas njeguje stare običaje pa tako svake godine na Badnjak u kuću obavezno unese malo slame, iako nam je rekla da se u prošlosti znalo unijeti toliko slame da se od nje mogao napraviti bračni krevet što je posebno oduševilo mališane koji su po njoj onda skakali.
– Na Badnjak se navečer hodalo po selu, pogotovo kad je bilo puno snijega. Prije polnoćke su djeca s bakama razgledavala prozore – sve se sobe prije nisu grijale pa je u onoj s prednjeg prozora sve bilo okićeno. Gledali smo tada tko je u selu imao ljepši bor s kuglicama, cukrenim bombonima, vjenčićima od papira… Tada nije bilo struje niti kineskih proizvoda i takva je to bila tradicija. Ljudi su na Badnjak šetali u kolonama, nisu imali televiziju i to je bilo prekrasno. Nažalost toga danas više nema – rekla nam je.
Posebno svečano bilo je i na polnoćkama, a mlade snahe su bile “gizdave” te su iz svojih ormara izvadile najljepše odjevne kombinacije, a prevladavala je crvena boja, nastavila je Cenkovčan. Kad je pak riječ o božićnom blagdanskom stolu, i on je bio posebno svečan i bogat.
– U Molvama su se nakon kolinja pekle čurke, kobasice, rebrica, race, pure… Obavezna je bila i hladetina, kao i puno prkača. To se sve jelo dok se došlo s polnoćke. Okupila se cijela obitelj i jelo se sve do reda; sve je bilo posloženo u tepsijama. Kad su se svi najeli i popričali, otišli su u miru svojim kućama – istaknula je.
Zanimljivo, Cenkovčan posjeduje i mnogobrojne starine, a povodom blagdana ispred kuće je izložila saonice stare više od 80 godina.
– One su stajale u štaglju, a sad ih unazad par godina izlažemo pred kućom da se vide jer mislim da su raritet. Volim izložiti starine pošto ih već imam, makar da ih samo djeca vide dok prolaze. Malo sam ih i ukrasila prigodnim starinskim ukrasima. Na saonice sam još stavila starinsku karabit lampu koja je također stara više od 80 godina. Ljudi su prije u takve lampe stavljali karabit pa je lampa pomalo gorjela, a ljudi su oko nje radili što su već trebali – otkrila je Cenkovčan.
Poseban detalj u blagdanskoj priči obitelji Marije Cenkovčan je i bor koji se kiti na jedinstven način.
– Moj suprug najčešće kiti bor, a pošto se bavim poculicama, unazad tri-četiri godine bor okitimo upravo njima. Postavimo i pokoju lampicu i kuglice pa je to prekrasno za vidjeti – naglasila je.
Za kraj našeg razgovora kratko se osvrnula i na gubitak duha Božića u današnje vrijeme istaknuvši da je prije Božić bio sinonim za Isusovo rođenje, a sada su to, nažalost, skupocjeni pokloni, Djed Mraz, orašari…
– To nema veze ni s čim, barem za mene, ja to ignoriram. Pokloni su prije bili jabuke i orasi u sjajnoj foliji te salon bomboni – zaključila je Cenkovčan.
