Četvrtak, 9. veljače 2023.

UKRAJINCI OSTAJU U PICOKU Yuliia: Zavoljeli smo Đurđevac, ovdje se osjećamo kao doma, nada da ćemo se vratiti u Ukrajinu svakim je danom sve manja

Početkom prosinca stigla je vijest da se raseljene Ukrajince želi preseliti iz Hotela Picok iz Đurđevca u Hotel Podravinu u Koprivnicu zbog čega su oni sami uputili emotivno pismo javnosti da se od tog plana odustane.

Podsjetimo, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske objavilo je postupak javne nabave usluga smještaja i prehrane na području Koprivničko-križevačke županije za zbrinjavanje raseljenog stanovništva iz Ukrajine. Na natječaj se javio samo Hotel Podravina iz Koprivnice.

>> NEOČEKIVANI PROBLEMI Sele li se raseljeni Ukrajinci iz Đurđevca u Koprivnicu?

Direktor Hotela Picok Danijel Dugina je za naš portal tada rekao da se nije javio na natječaj jer mu je bilo rečeno da se ovaj natječaj odnosi na Ukrajince koji su u dolasku. S obzirom na to da je hotel mobiliziran kao objekt nije dužan javiti se na natječaj. Ističe kako u prvim trenucima dolaska raseljenih osoba iz Ukrajine nije razmišljao o formalnim stvarima.

Postupak javne nabave ne može biti iznad humanog aspekta pomoći

Potom je u Županijskoj upravi održan sastanak o temi najavljenog preseljenja raseljenih osoba kojem su se na poziv župana Koprivničko-križevačke županije Darka Korena odazvali i predstavnici Ravnateljstva civilne zaštite Republike Hrvatske.

Sastanak je održan na zahtjev Službe civilne zaštite Koprivnica na kojem su sudionici zaključili da postupak javne nabave usluge novog smještaja i odluka ministarstva o demobilizaciji objekta u Đurđevcu ne može biti iznad humanitarnog i humanog aspekta pomoći te je zatraženo da Ravnateljstva Civilne zaštite donese novo rješenje. Na sastanku je pojašnjena trenutna situacija te da treba imati u vidu posljedice koje će radi odluke ministarstva proizvesti preseljenje osoba koje su već duboko integrirane u društvenu zajednicu Đurđevca.

Koren je tada naglasio da je važno ne proizvoditi dodatnu zabrinutost kod ljudi koji su već duboko pogođeni statusom izbjeglih osoba.

–  Svima nam je jasno kako smještaj u Hotelu Picok nije trajno rješenje te postoje određeni modeli za koje se ravnateljstvo opredijelilo. Nama je u interesu da umirimo ljude i nastojimo im pomoći, a zaključak sastanka je kako će se primijeniti individualni pristup u osiguravanju smještaja. Dio ljudi se uspješno integrirao u đurđevačku sredinu, a dio možda i želi promijeniti sredinu, no najvažnije je da će se kroz razgovor sa svakim od njih pronaći najbolje rješenje – istaknuo je.

Koordinator za poslove civilne zaštite Darko Majstorović je zahvalio županu na inicijativi te kazao kako se ravnateljstvo od početka ove krize oslanja na pomoć jedinica regionalne i lokalne samouprave te je zahvalio na dosadašnjoj pomoći.

– Mobilizacija objekata za smještaj je bila prva mjera, no nakon što smo uvidjeli da će kriza u Ukrajini potrajati, međuresorna skupina je donijela odluku o demobilizaciji objekata i organizaciji kolektivnog smještaja za koje smo putem javnog natječaja sklopili ugovore. Krajnji cilj je integracija osoba iz Ukrajine u društvo te individualni pristup kroz organizaciju života u privatnim smještajima. U velikoj mjeri je to učinjeno te još jednom pozivamo građane da se jave te da kroz najam svojih nekretnina osiguramo smještaj i integraciju. Za Đurđevac smo dogovorili individualni pristup, sa svima ćemo pojedinačno razgovarati kako bismo našli najbolje rješenje. Objekt u kojem su trenutno smješteni još nije demobiliziran, natječaj na koji se Hotel Picok propustio javiti neće biti poništen, no počinjemo s razgovorima sa svakom obitelji pojedinačno da vidimo koje su njihove želje i potrebe. Nadam se da ćemo pronaći najbolje rješenje – zaključio je Majstorović.

U konačnici je odlučeno da raseljene osobe iz Ukrajine ostaju u Đurđevcu.

Ukrajinka Yuliia svoj dom pronašla je u Đurđevcu

O cijeloj situaciji porazgovarali smo s Yuliijom iz Ukrajine, a u prijevodu je pomogla djelatnica Hotela Picok Kateryna koja je inače rodom iz Ukrajine, a udala se u Đurđevcu.

Yuliia je kao izbjeglica došla u Đurđevac početkom ožujka ove godine sa svoje troje djece. Do tada su živjeli u gradu Dnjipro, a došla je jer je željela zaštiti djecu. Njezin najveći strah, prepričava nam, bio je da ruske vojne snage ne napadnu nuklearnu elektranu u blizini grada u kojem su kao obitelj živjeli.

Snimila Ivana Gazdek.

Govori da im je dobro u Đurđevcu, da su se snašli i da su se uklopili.

– Smjestili smo se u Hotel Picok. Grad je malen, tih i miran za razliku od onog što smo doživjeli i proživjeli u Ukrajini. Djeca sada idu u vrtić, upisana su u knjižnicu gdje vole provoditi vrijeme i ima puno dodatnih sadržaja koje možemo posjetiti – rekla je Yuliia.

Vijest o preseljenju iz Đurđevca u Koprivnicu čula je kada je bila u posjetu svom suprugu u Ukrajini, a ta je informacija kod nje izazvala veliki šok i stres.

– Prvo su rekli da moramo iseliti 10. prosinca, a ja sam se vraćala tek dva dana kasnije. Osim toga, kad smo stigli iz Ukrajine u Đurđevac pa sve do danas bio je to zapravo dugačak put prilagodbe, pogotovo za moju djecu. Prvo smo doživjeli stres došavši iz Ukrajine u Đurđevac, onda smo se tu prilagodili, što je bio dosta teško za djecu, pa su nas htjeli ponovo preseliti iz Đurđevca u Koprivnicu. Inače sam osoba kojoj je teško prilagoditi se na nešto novo i to mi je bio stres jer bih ponovo to trebala prolaziti – govori Yuliia.

Dodaje da se djeci nije bilo lako prilagoditi se na novu okolinu, što je potvrdila i Kateryna.

– Imali su problema sa starijim sinom koji je odlazio psihologu kako bi se problemi riješili. Trudili smo se i mi i oni. To je veliki korak, a veliki je plus što i Yuliia i djeca imaju podršku na koju mogu računati – govori Kateryna.

Yuliia govori da mlađi sin obožava ići u vrtić, a voli i svoje odgojiteljice.

– Odgojiteljica je uložila puno truda pa je tako primjerice ostajala duže od predviđenog radnog vremena. Pronašla je psihologa, razgovarala s djecom i sa mnom oko prilagodbe. Toliko je uložila vremena koje joj nitko nije platio. Naravno, zahvalili smo joj za sve što je učinila za nas. Da smo se preselili, ta iduća odgojiteljica bi prolazila kroz isti stres i prilagodbu i proces – dodaje Yuliia.

Koliko je teško prilagoditi se novoj okolini govori i to da stariji sin nije želio odlaziti u vrtić jer nije shvaćao zašto nitko ne govori ukrajinskim jezikom.

– Mislio je da mu se svi rugaju. Prvo je ostajao u skupini po 15 minuta, pa 30 i tako dalje dok nije počeo ostajati cijelo vrijeme. Uloženo je puno truda iako to još uvijek nije to. Ponavljam, to bi bio stres za malu djecu da ih se ponovno izuzelo iz zajednice na koju su se napokon prilagodili – pojašnjava Yuliia.

Ističe da je jako zahvalna Republici Hrvatskoj što su ih smjestili i dali im krov nad glavom nakon ratnih strahota koje su zahvatile njihovu zemlju.

– Nije lako biti u gradu gdje se puca i eksplozije odzvanjaju cijelo vrijeme. Proživiš stres koji nisi htio, a pogotovo kad imaš troje djece. I onda se kao izbjeglica pojaviš u stranoj zemlji. Razumijem da to netko mora financirati, ali nas nitko nije pitao što mi želimo. Nitko nas nije pitao kako je to proživjeti izbjeglištvo i kako izgleda proces prilagodbe, niti kakvo mišljenje imamo o tome. Cilj je brinuti se o ljudima, a ne da se stvaraju novi problemi i novi stresovi – govori Yuliia.

Snimila Ivana Gazdek.

Sretna je što ostaje u Đurđevcu i počela je razmišljati o pronalasku posla.

– Kada smo stigli nisam računala da ćemo ostati toliko dugo. Prvo nisam ni raspakirala stvari jer sam mislila da ćemo se brzo vratiti doma u Ukrajinu. Kada je došlo ljeto shvatila sam da to zapravo neće biti tako unrzo. Djeca su se prilagodila, a sada je došla i mama koja će mi pomoći oko djece. Želim početi tražiti posao jer je život u Ukrajini postao nemoguć. Situacija je katastrofalna – uništena je infrastruktura, nema struje, vode ni plina. Nema uvjeta za normalan život. Ljudi doslovno kuhaju vani na vatri – pojašnjava.

Da su uvjeti teški govori i činjenica da si njen muž mora upaliti lučicu kako bi imao svjetla. Razmišljali su o tome da i on dođe u Đurđevac, no iako ima troje djece, on ne može doći iz više razloga.

– Tamo ima posao koji mu je potreban da šalje novac nama. Inače bi mogao doći zbog djece, ali situacija se pogoršava iz dana u dan i sumnjam da će ga pustiti. Ako ja pronađem posao, onda bi mogao doći, jer ćemo imati barem kakvu takvu financijsku sigurnost – ističe Yuliia.

Za kraj smo upitali Yuliiju nada li se smirivanju situacije u Ukrajini.

– Svaki dan se ta nada smanjuje jer svakim odlaskom u Ukrajinu vidim da je sve razrušeno. Bila bih sa svojim suprugom i uz tu lučicu, ali ne želim maltretirati djecu i ne želim da proživljavaju takve strahote. Nakon toliko vremena zavoljela sam Hrvatsku i Đurđevac. Sviđaju mi se ljudi koji su druželjubivi i koji nam pomažu. Svi se međusobno poznajemo i pozdravljamo i osjećam se kao doma – poručuje Yuliia.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.