Koprivničanac Rajnard Hraščanec prestižnu glazbenu akademiju Royal Northern College of Music u srcu Manchestera upisao je 2019. godine. Danas je treća godina opernog pjevanja, a sredinom prosinca uspješno je ostvario svoj, kako kaže, dosad najveći i najteži zadatak – ulogu Tobyja u novoj i rijetko izvođenoj operi “The Medium” Gian Carla Menottija.
– Nikada nisam imao takvo iskustvo u operi. Prije sam bio statist i dio opernog zbora što je isto vrlo uzbudljivo, no ovo je zaista bila razina iznad. Jako sam počašćen i zahvalan što su me izabrali za ulogu Tobyja. Tijekom proba, svaki dan sam bio bačen u vatru, cjelodnevno bio okružen izvrsnim timom ljudi – redateljem Stuartom Barkerom i dirigentom Peterom Robinsonom i kolegama koji su na magisteriju pjevanja s kojima sam svakodnevno stvarao Tobyja, meni fascinantnog lika u genijalnoj operi “The Medium”. Moja uloga bila je isključivo glumačka, no svejedno se radi o opernoj glumi, o pokretu uz glazbu – govori nam Rajnard.
Nastavlja kako je najveća uputa redatelja koja je postala dio njega glasila “Create music, don’t follow it”.
– Bili smo raspoređeni u dvije postave, a imali smo sveukupno šest izvedbi pred gledalištem od 600 sjedećih mjesta te sam nakon svake dobivao zaista velike reakcije publike, ali i od profesora i kolega. Čak sam dobio i par e-mailova s čestitkama gdje mi je rečeno da ne brinem ništa, da sam u profesiji koja je izabrala mene – tako da, malo je reći da sam sretan – ističe Rajnard.
Predavanja potiču na promišljanje, u svom mentoru pronalazi potporu i dokaz vlastitog razvoja
Što se tiče same akademije, profesora i prilika koje akademija pruža, još uvijek je pod velikim dojmom.
– Način rada unutar svakog od kolegija jako je otvoren, slobodan i prirodan. Uvijek sam oduševljen predavanjima, budući da podsjećaju na takozvane “ted talkove”, potiču na analizu, promišljanje i raspravu. Nikada nije bilo predavanja koje iziskuje od tebe da primjerice bubaš napamet, već sve polazi iz nekih prirodnih propitkivanja, što je za mene jedan divan način učenja. Najviše sam oduševljen svojim profesorom Quentinom Hayesom, u čijoj sam klasi, koji ne samo da mi nesebično pruža svoje znanje, već me i životno, duhovno usmjerava. U njemu pronalazim najveću potporu i dokaz vlastitoga razvoja na koji sam jako ponosan – napominje Rajnard i dodaje kako na samom početku svog akademskog obrazovanja nije znao što da očekuje.
Smatra kako mu je upravo takav otvoren pristup i omogućio da se vrlo brzo prilagodi. Jedino što je zapravo očekivao bila je promjena, koja je naravno i nastupila već samim odlaskom iz Hrvatske, ali odlično se snašao.
Pandemija koronavirusa sa sobom je donijela osjećaj neizvjesnosti i bespomoćnosti
Ono što nikako nije očekivao je pandemija koronavirusa koja mu je svakako poremetila i ono malo vizije koju je imao.
– Jedan dulji period, kojem se pomalo nazire kraj, studirali smo online i u to sam vrijeme većinom bio u Hrvatskoj. Opekao sam se kad sam zadnji puta uzimao novi stan koji je bio predivan. Potpisao sam ugovor pred sam početak pandemije. Otplaćivao sam stan dok sam bio doma s najbližima jer potrebe da budem u zaključanoj Engleskoj, nije bilo. Zapravo, otkako sam upisao akademiju živim nomadski pa sam i sada dok dođem u Englesku kod prijatelja sve dok ponovno ne potpišem neki novi ugovor za stan – objašnjava.
Za pandemiju koronavirusa kaže da je stopirala apsolutno sve i sa sobom donijela osjećaj neizvjesnosti i bespomoćnosti.
– Ponekad mi se činilo da nema smisla ništa što radim, stvaram ili studiram. No smatram da sam izvukao najviše u datim okolnostima, samo nastavljam i guram dalje. Online nastava i nije bila loše izvedena, no na pojedincu je koliko će se toj nastavi posvetiti, s obzirom na to da je puno teže održavati pažnju i energiju za računalom, za razliku od velike dvorane gdje se svi vide, osjećaju i aktivno sudjeluju – ističe ovaj mladi glazbenik.
U slobodno vrijeme snima svoju glazbu i uči o produkciji, a na samom fakultetu najviše vremena voli provoditi u knjižnici.
– Ambicije i mogućnosti su bile veće na početku studija dok nije bilo društvenih ograničenja uslijed pandemije. Bilo je puno planova s nekim kolegama, no s obzirom na okolnosti moja se ambicija svela isključivo na individualni razvoj tehnike i projekte koji se odvijaju u Hrvatskoj – naglašava.
Što se tiče izazova koje donosi studiranje u inozemstvu na stranom jeziku, Rajnard ističe kako studiranje van svoje domovine, izvan poznatih krugova ljudi i načina funkcioniranja nekome zaista može biti zalogaj koji je teško prožvakati, no to su bile stvari koje je i priželjkivao i izazov koji mu je legao vrlo lako.
Glazba je velik dio njegove obitelji i njegovog odrastanja, nešto neodvojivo od njega samoga
Kada je riječ o planovima, cilj ovom svestranom glazbeniku je diplomirati u Manchesteru, a potom upisati još jednu akademiju koja će vjerojatno biti režija ili gluma i to u Hrvatskoj.
Pjevat će, naravno, uvijek. Glazba je, priča nam, velik dio njegove obitelji i njegova odrastanja.
– Za mene predstavlja nešto neodvojivo od mene samoga i u njoj pronalazim suosjećanje, utjehu, poticaj i potvrdu. Operno pjevanje je za mene magični, ne kompromis, već kombinacija dviju umjetnosti – pjevanja i glume, pri čemu ih obje percipiram gotovo kao božanske. Opera je moja velika strast koju svakim danom sve više istražujem, učim i živim – pojašnjava Rajnard.
No operno pjevanje nije jedino u kojem uživa, angažiran je u raznim alternativnim glazbenim projektima.
– Razlike ima, no opet i nema. Ovisi o pojedincu i njegovim pogledima. Za mnoge je izražavanje nužnost, potreba za koju pronalazimo razne putove. Ja se oduvijek istovremeno izražavam putem raznih umjetnosti koje koristim kao filtere – bila to poezija i gluma ili muziciranje kroz klasiku, pop, soul ili jazz – potpuno je svejedno koji put izaberemo dokle god dolazimo do istog cilja – ističe Rajnard.
Sa svojim instrumentom živi – s glasom treba strpljivo, lagano i umjereno
Njegov instrument je specifičan i nezamjenjiv, ne može jednostavno kupiti novi, ako se ovome nešto dogodi.
– Živim sa svojim instrumentom i sve što me okružuje i što proživljavam utječe na moj instrument, na moje psihofizičko zdravlje. Nastojim biti odmoran, smiren i staložen. Jako sam osjetljiv oko svog glasa pa je dobro da ga toliko dobro poznajem – s glasom treba strpljivo, lagano i umjereno. Za sebe bih rekao da živim bez drastičnih ograničenja i da sam umjeren u svemu, pokušavam pronaći optimalni balans životnog stila i svoje profesije – zaključuje.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
