Koprivnica će tijekom narednih dana biti filmska kulisa.
Naime, pod redateljskom palicom Koprivničanke Karle Lulić od sutra do 6. kolovoza na više lokacija u gradu snimat će se kratkometražni film “Ostrižena”. Riječ je o zahtjevnom kinematografskom projektu, objašnjava nam Lulić, a tema filma je život u kontinentalnom selu, odnosno vračarska zbivanja u maloj sredini.
– Priča je bazirana na istinitom događaju te govori o ženi Rozi, glavnom liku, koja vjeruje da je Ines koja u selo ulazi kao prekrasna mlada udovica na nju bacila urok. Roza je novopečena majka šestomjesečne bebe, a kada vidi Ines u crnom, njeno dijete počne plakati te ona na njemu vidi plikove. Roza je uz to i vlasnica frizerskog salona, no posao joj je na rubu propadanja. U frizerski salon potom ulazi upravo Ines kako bi ponovno pronašla posao – naime, Roza i Ines su kao male bile prijateljice. Rozino dijete ponovno počne plakati, a odjednom cijelo selo želi frizuru. I tako Roza, malo po malo, kao umorna mama počinje halucinirati te pada u ludilo i paranoju da je Ines na nju, ali i cijelo selo bacila urok. Potrebno je malo kose da bi se urok poništio – objašnjava Lulić te dodaje kako Rozu utjelovljuje glumica Ivana Roščić, a Ines glumica Judita Franković.
Film je u razvoju tri godine te će u potpunosti biti snimljen u Koprivnici
Da Lulić zaista nastupa na domaćem terenu najbolje svjedoči činjenica kako će svi kadrovi filma biti snimljeni u Koprivnici.
– Privatni život Roze snimamo u kući Malančec, frizerski salon smješten je na Trgu bana Josipa Jelačića, a snimamo i nekoliko kadrova u Ulici Đure Estera ispred franjevačke crkve, kao i ispred medičarne. Imamo čast snimati i u muzejskom dijelu ljekarne na Florijanskom trgu – nastavlja Lulić.
“Ostrižena” je 2019. godine dobila i potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, kao i Grada Koprivnice što je poslužilo kao dodatno ohrabrenje, spominje Lulić.
– Priča je pomalo luda, čak i apsurdna što odgovara mojem stilu. Scenarij je razvijan sa scenaristicom Dorom Šustić koja je izvanredna, a završen je prije dva mjeseca. On se piše do samog početka snimanja što je veliki posao – ako računamo od tada, film je razvijan tri godine. Kao tim radimo i malo veće pripreme. One u Koprivnici traju nekoliko mjeseci što je za kratki film jako dugo s obzirom na to da će trajati nekih 20 minuta – naglašava.
No, pisanje scenarija, pripreme i snimanje tek su dio posla, a Lulić se potrudila da internacionalnom suradnjom projekt dobije dodatnu vrijednost.
– Film u postprodukciju ulazi u rujnu u Rumunjskoj s partnerom Avanpost Media koji ulaže u cjelokupnu postprodukciju kao producent na što smo iznimno ponosi. Imaju jako talentirane ljude, a rumunjska kinematografija je poznata kao jedna od najboljih u svijetu, dobivaju sve žive nagrade. Radili smo s njima i prije, imamo jako dobro iskustvo. Izlazak filma planiramo krajem godine, čekat ćemo premijeru na festivalu – otkriva.
Lulić je za svoja filmska djela već nagrađivana
Važno je spomenuti da ovoj koprivničkoj redateljici stvaranje filmova nije novost – za svoje je projekte već osvojila mnogo internacionalnih nagrada na prestižnim svjetskim filmskim festivalima.
– Ispostavilo se da su moji filmovi dosta uspješni na američkom teritoriju, to nisam očekivala. Naš prvi film “U ime Jagode, Čokolade i Duha Svetoga” je otkupljen i od HRT-a na što smo posebno ponosni, uzevši u obzir da je riječ o potpuno nezavisnom filmu. Film je prošao više od 20 festivala svijeta – nagrađen je u New Yorku i Rimu, a bio je i prvi film u povijesti Pula film festivala koji je na otvorenju prikazan kao kratki film. Ove godine čak ide i na obljetnicu Edinburgh film festivala koji je poznat kao prestižni europski festival. I na to smo jako ponosni – govori Lulić.
Uspjesi tu ne staju. Najrecentniji film “Slijedi…” koji je predstavljen u pulskoj Areni zabilježio je značajan odjek internacionalnih kritičara.
– Film kao da je izašao u pravo vrijeme jer govori o strahu od drugoga i životu u izolaciji. U filmu imamo čak i doslovni TV koji govori “Građani Zagreba, ne izlazite iz vaših domova”. Da ne pokvarim film i otkrijem sve, sniman je u ruševinama Zagreba, no snimljen je 2018. godine. On je nedavno nagrađen u New Yorku za najbolju režiju, a u Bagdadu za najbolju glumicu. U New Yorku smo još čak bili nominirani za najbolju fotografiju i najbolji ansambl – dodaje Lulić.
Svi ovi uspjesi doprinose prepoznatljivosti kratkometražnih filmova koje, napominje Lulić, mnogobrojna publika do sada nije imala prilike vidjeti.
– Prije ih se gledalo samo na festivalima, a zahvaljujući platformi Croatian.film u organizaciji Zagreb film festivala i Hrvatske mreže neovisnih kinoprikazivača umjesto reklama se sada puštaju kratki filmovi. To su sve predivne inicijative te će kratki film konačno dobiti svoje mjesto i biti jedan od sadržaja koji građani mogu konzumirati. Puno je ljepše kad nema duge forme u koju se mora investirati, već kad postoji kratka priča koja ispunjava i koja ti daje toplinu i osjećaj. Mislim da je ponekad dovoljno te kratke doze – zaključuje.
