Koprivničanac Luka Bošnjak BMX vozi već 13 godina, prvo natjecanje završio je s lomom lubanje, a u Koprivnici ne može trenirati jer skate park ne postoji.
Usprkos tome, dva je dana za redom osvojio treće mjesto na nedavno održanom Challenge Touru, natjecanju u BMX, inline i skate disciplinama koje se održalo u Puli i Rijeci, dok će se narednih tjedana održati i u ostalim gradovima diljem države.
Talentirani Luka govori kako su dojmovi nakon uspjeha na ovome natjecanju pozitivni te kako su rezultat mukotrpnog rada.
– Dojmovi su super, drago mi je da sam zbog posla uopće imao mogućnosti otići na Tourove pa sam u svakom slučaju sretan. Treće mjesto je samo bonus i rezultat nakon mojih 13 godina vožnje – izdvaja.
Luka je treća mjesta osvojio u kategoriji naziva Freestyle BMX, a koje zahtjeva visoku razinu vještine.
– Freestyle BMX nema pravila te nije ograničen na discipline, već se sve može koristiti. Bitna je konzistencija i izbor trikova, kako se slete trikove, koliko su teški i gdje se naprave. Suđenje je klasično BMX suđenje kao i za olimpijske discipline. Jedan od sudaca je i UCI sudac koji sudi na olimpijskim igrama pa stvarno imamo suce na vrhu svjetske scene – naglašava.
Challenge Tourevi uvertira su u Panonnian Challenge, vodeći festival ekstremnog sporta
Natjecanje Challenge Tour djelić je osječkog Pannonian Challengea, vodećeg europskog festivala ekstremnog sporta i urbane kulture.
– Challenge Tour je zamišljen na način da Pannonian Challenge praktički dođe kod tebe u regiju, ako ti nisi u mogućnosti doći u Osijek na originalni event. Bitno je da se promovira sam taj sport i natjecanje koje je na samom svjetskom vrhu svih natjecanja za BMX, skate i roller discipline – nastavlja Luka.
Pannonian Challenge, najvažnije natjecanje u životu svakog domaćeg BMX-era, kroz nekoliko dana na jednom mjestu okupi vrh profesionalne svjetske BMX scene.
– Pannonian Challenge je jedno od najbitnijih natjecanja za scenu jer ima najveći skate park u Europi, a dovede i najbolje vozače svijeta. Dečki koji počnu voziti cijelu godinu na internetu gledaju profesionalne vozače, no u tih pet dana održavanja natjecanja mogu doći do njih i pitati ih za savjet, a to svima znači puno. Pannonian je do 2018. godine bilo neslužbeno prvenstvo Hrvatske za amatere, a onda je postalo službeno. Tada sam bio treći – govori.
Luka dodaje i kako je njegov nastup na ovogodišnjem izdanju festivala upitan zbog drugih obaveza, no ostala natjecanja koja pohađa mogu poslužiti kao nadomjestak.
– Ove godine možda neću nastupiti zbog posla, no Tourevi su zato super jer mogu osjetiti dašak Pannoniana, iako možda neću biti u mogućnosti doći. Posao je ipak na prvome mjestu – tvrdi.
Svakodnevna vožnja najznačajniji je trening, a ozlijede su sastavni dio sporta
Na pitanje o pripremama za natjecanja ovakvog tipa, Luka odgovara kako je svakodnevna vožnja najvažniji trening.
– Prave pripreme nema. Priprema je cijelo vrijeme koje vozimo, u mojem slučaju je to 13 godina konstante vožnje s kraćim pauzama. Teško se u tjedan dana pripremiti, to je proces koji traje od početka vožnje pa sve do trenutka natjecanja. Priprema je uvijek tu – napominje.
Ovaj oblik sporta zahtjeva i opremu – od samog BMX bicikla pa do štitnika i ostale zaštitne opreme.
– Po pitanju opreme imam klasičan BMX koji malo vuče na street disciplinu, a ne park. Imam freecoaster, to je sistem putem kojeg mogu voziti unatrag, iako pedale ne moraju ići u istom smjeru. I to je to, bicikl je možda malo šareniji s tropskim bojama, ali nema veće razlike u odnose na ostale BMX-eve. Imam i kacigu, a tu su i štitnici za koljena i potkoljenice koje toliko i ne koristim jer se ne bojim ozljeda – kaže.
Da se ozljeda uistinu ne boji, Luka je potvrdio već na prvom natjecanju koje je završio s lomom lubanje.
– Nažalost, prvih pet godina BMX-anja proveo sam padajući i učeći – prvo natjecanje sam završio na intenzivnoj s lomom lubanje, to je bilo 2010. godine. Oporavljao sam se devet mjeseci, a nakon toga sam jednom slomio koljeno i prste. Ozlijede su česte, no kada se raskrvarim s pedalom po nozi to niti ne brojim. Znam dosta dečkiju koji su nakon teških ozljeda prestali voziti, ali ja sam baš zapeo za taj mali biciklić pa me ozlijede ne sprječavaju u daljnjoj vožnji – ističe.
U Koprivnici ne može trenirati jer skate park ne postoji pa na trening mora “potegnuti” u ostale hrvatske gradove
Posebno je zanimljiva činjenica kako Koprivnica ne nudi prostor na kojemu bi Luka i ostali sportaši mogli vježbati, a zbog čega su prepušteni sami sebi.
– U Koprivnici ne postoji nešto što bi bilo samo naše, no moram reći da smo do prije dvije godine imali jedan od boljih skate parkova u državi. Zahvaljujući baš tom skate parku naučio sam puno trikova i dobro vozim. Stvarno smo imali puno mogućnosti, no zadnje dvije godine više nema skate parka pa smo osuđeni sami osmišljavati prostor za vožnju ili na kraju krajeva otići u druge gradove, što i radimo zadnjih pola godine – objašnjava.
Rušenje parka je, prema Lukinom mišljenju, možda moglo biti izbjegnuto.
– Na skate parku su se daske potrgale do te mjere da su ga navodno morali srušiti, no to se prema mojem mišljenju možda dalo popraviti s financijskim sredstvima koja čak i nisu velika, no nije bilo komunikacije između ljudi sa scene i ljudi u Gradu – smatra.
Kako bi dodatno usavršio vještine te u potpunosti iskoristio svoj potencijal, ali i zbog činjenice da mu Koprivnica ne nudi prostor na kojemu može trenirati, Luka s prijateljima na treninge odlazi u druge hrvatske gradove.
– Skate parkovi u Varaždinu i Križevcima su nam trenutno najbliži skate parkovi pa smo osuđeni tamo otići autom ili vlakom. Jako dobar skate park na Jarunu ima i Zagreb. Pretpostavljam da će se i u Koprivnici kad-tad izgraditi park, treba vidjeti kako će to izgledati i kakav će nacrt biti, no vjerujem da nas Grad neće ostaviti u opciji da stalno moramo ići u druge gradove i trošiti novac na prijevoz – kaže.
Izostanak infrastrukture u gradu za mlade sportaše samo otežava situaciju pa se treninzi moraju planirati. Sve to može i koštati, nastavlja Luka.
– Motivacije ima jer je svakim odlaskom u neki novi skate park tu druženje, upoznavanje novih ljudi, vožnja s njima i stjecanje inspiracija od njih. Po pitanju financija, srećom, sa mnom vozi prijatelj Karlo pa se dogovorimo i podijelimo troškove za gorivo te odemo autom negdje. Nije ni to toliki financijski problem, no treba se svaki put pripremiti i isplanirati odlazak u neki drugi grad – objašnjava.
Koprivnica bi trebala dobiti novi skate park, no sudeći po dostupnim nacrtima, prostora za napredak već ima
Nakon što je iz Grada stigla najava kako će se u Koprivnici možda graditi novi skate park koji će pružiti dom svim koprivničkim sportašima, Luka na temelju dostupnih nacrta primjećuje kako već sada ima prostora za poboljšanje.
– BMX u novom parku čak i nije toliko izostavljen, koliko je ograničen na street disciplinu koja je isto bitna, no park disciplina zahtjeva veće drvene rampe, a ne betonske kakve su vidljive u nacrtima koji kruže internetom. Betonske rampe su super za početnike i za pokretanje scene nakon dvije godine pauze, ali nema određenog napretka nakon godinu dana jer se opet mora otići u Varaždin ili neki drugi veći grad da bi se naučilo visoko letjeti i pripremati za osječki skate park koji je jedan od najvećih na svijetu. Tamo sportaši moraju doći tjedan prije da bi se uopće naviknuli na veličine tih rampa, a zato mislim da je bitno napraviti barem jednu rampu koja će biti dostojna osječkog skate parka – poručuje.
>> NOVI SKATE PARK Osim ‘skejtera’ na Cerinama će svoje mjesto pronaći roleri i vozači romobila
Glavni problem je, smatra Luka, slaba komunikacija te izostanak scene i natjecanja na gradskoj razini.
– Dvije generacije su mogle voziti, a nisu ni počele. Nije upitan talent, već scena kako bi sportaši počeli voziti. Mogu oni sada početi voziti na ulici, ali bez pokaznih vježbi, scene i natjecanja u samom gradu neće biti niti ni entuzijasta – zaključuje Luka.
