Kipići, lojtrasti pevec, strašne babe, debeli vrtuljak i Tito. Tako bi vam odgovorila mala Adela vrtićarka da ste ju prije 30-ak godina upitali koji kipovi postoje u Koprivnici.
Riječ je dakako o djelima Grupa, Pijetao, Koritarke, Pijetao i gazdarica te Izvidnica.
Da moje male nećakinje Nora i Zita ne bi imale slične odgovore, s “Ukipljenim vodičem” u rukama uputile smo se u potragu i otkrivanje priča o pijetlovima i ljudima Zvonimira Lončarića te o skulpturama poznatih umjetnika i neznanih junakinja i junaka Ivana Sabolića.
Lončarića i Sabolića “su znatiželja i želja za stvaranjem odveli na put prema onome što danas zovemo modernom umjetnošću”, a nas na put u muzej na otvorenom kako bismo poslušale njihove priče, jer “ovo nije umjetnički vodič, već je vodič kroz svakodnevicu 20. stoljeća u Podravini – umjetnici su samo posrednici, a kipovi imaju glavnu riječ”.
Prvi nam iz “Ukipljenog vodiča” priča priču Pijetao Zvonimira Lončarića u Ulici Ante Starčevića – “Samozatajan, toplih boja i uspravnog držanja, obitava u dvorištu i čuva svoj teritorij, a glasnim kukurikanjem nagovještava jutro i doprinosi ugođaju podravske idile. Nekada je bio toliko živući simbol grada da su mnogi mladi bračni parovi upravo ispred Pijetla stvarali prve zajedničke fotografije.”
Malo dalje nailazimo na “strašne babe Ivana Sabolića koje uopće nisu toliko strašne.
“Ova skulptura u javnom prostoru, uklopljena među najstarije zgrade prehrambene industrije Podravka, prikazuje dvije žene koje idu jedna iza druge, na glavi nose korita, a nama donose realističan i sažeti kiparski izraz. Korita poput ovih često su se upotrebljavala u različitim poslovima u kući, dvorištu i vrtu, za pripremu hrane, držanje i prenošenje namirnica ili žita (…) Sabolić je svom radu dao unutrašnji život i ‘udahnuo’ ljudskost čak i u apstraktnim formama.”
Nakon što smo se pozdravile s Koritarkama prošetale smo do Grupe na Trgu slobode, nećakinjama najzanimljivijeg rada što nimalo ne čudi jer je riječ o “mističnoj, bez opisa i potpisa, s bezbroj imena i lica, Lončarićevoj Grupi, dječjih snova i jedinstvenih pokreta. U njima se osjeti poznavanje dječjih emocija, mogućnosti i razumijevanja dječjeg humora. Bude se sjećanja na ljude, događaje i trenutke bliskih i dalekih uspomena u našim životima. Grupa izaziva emociju i zainteresirane promatrače privlači unutra i navodi na igru” pa tako i nas. “Kad bi misteriozna Grupa mogla govoriti, ispričala bi bezbroj priča o koprivničkim srednjoškolcima, o okupljanjima, sastancima i rastancima, prvim poljupcima i sjećanjima brojnih generacija.”
Nakon igre na kipićima čekala nas je malo duža šetnja do Lončarićevog Pijetla i gazdarice na Starogradskoj ulici. “Sletjeli su sa zagrebačkog Dolca u Koprivnicu. Lončarić svijet oko sebe vidi u kretanju pa je stoga i Pijetlu s gazdaricom podario mogućnost pokreta, stvorivši tako još jednu u nizu koprivničkih interaktivnih skulptura. Pitate se kako ga pokrenuti? Laganim potiskom tijela Pijetla – okreće se oko središnjeg nosećeg stupa. Upravo ovdje do izražaja dolazi Lončarićeva zaigranost i želja da djeci, ali i odraslima, izmami osmijeh na lice.”
Naša posljednja postaja, iako ne i “Ukipljenog vodiča”, bila je Sabolićeva Izvidnica na Đelekovečkoj cesti. “Ovaj spomenik palim borcima u Koprivnici i ključni simbol lokalne antifašističke borbe od svog nastanka praćen je posebnom pričom. Osim simboličko-memorijalne, ovaj je spomenik imao i svojevrsnu funeralnu funkciju – ispod samog spomenika sagrađena je i kosturnica u kojoj se (i dalje) nalaze kosti palih boraca Koprivnice. Znate li da je Izvidnica Sabolićev diplomski rad?”
Naše putovanje s “Ukipljenim vodičem” kojeg su pripremile i osmislile muzejska pedagoginja Maša Zamljačanec iz Muzeja grada Koprivnice, dizajnerica Ema Matica te volonterka i producentica u kulturi Ema Jugovac, ovdje staje. Poslušale smo priče kipova, ali nismo vam otkrile baš sve detalje kako biste i sami zavirili u svijet “Ukipljenog vodiča”.
