Goran Glavina je Koprivničanac koji radi u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda u Indiji i Pakistanu.
O tome kako izgleda njegov posao već smo pisali. U slobodno vrijeme Goran s obitelji putuje po svijetu, a u ovome tekstu donosimo njegova iskustva iz indijske savezne države Goe gdje je sa suprugom proveo sedam dana.
Koliko ste sveukupno dana proveli na zadnjem izletu?
Posljednji turistički posjet Indiji trajao je sveukupno 12 dana. Ja sam u sklopu svoje misije već bio u Indiji, prvi put u mjestu Srinagar, tamo sam bio kao operativni časnik. Nisam bio u mogućnosti iskoristiti svoje slobodne dane, a i imao sam druge planove. Drugi put sam isplanirao da supruga dođe zajedno sa mnom.
Plan je bio da provedemo 5-7 dana u Goi, državi na zapadu Indije.
Kako biste ukratko opisali Gou?
Goa je specifična sama po sebi. Prije svega po izlazu na Arapsko more koje zapljuskuje i oblikuje plaže, s puno voća, puna je bajkovitih i pjeskovitih plaža. Zaista ima puno zanimljivosti na tim plažama, to nije kao kod nas, tamo možete vidjeti krave kako slobodno šeću… To se ne da opisati, to morate doživjeti.
Kakav je doživljaj ljudi u Indiji kulture u odnosu na, recimo, pakistansku?
Tamo sve prihvaćaju, čak i ako ste prljavi nitko vas ne gleda. Nitko neće upirati prstom u vas. Vrlo su pristupačni i otvoreni.
Pakistanci su recimo svi znatiželjni, sve ih zanima, sve žele vidjeti. Evo, dok sam se vozio autobusom po Islamabadu i kolega mi je pokazivao slike na mobitelu, valjda je njih pet iza nas virilo, željeli su vidjeti što mi to kolega pokazuje. I nije ih bilo sram obratiti nam se i pitati nas bilo što. Zanimalo ih je tko smo, odakle dolazimo i slično.
Mi smo se s njima zezali, oni su često mislili da smo iz Rusije. Ali su shvatili dok smo im objasnili da smo iz države pokraj Italije i Mađarske. Kad su shvatili da smo u Europi, onda im je bilo malo jasnije. Općenito u obje države ljudi su pristupačni, otvoreni. Žele vam pomoći.
Primjerice, nakon cjelodnevnog obilaska svih znamenitosti, moja je supruga jedva našla mjesto u autobusu, teško je sjela, i jedna joj je žena prišla upomoć, pitala je li joj dobro, želi li sjesti. Moja joj je supruga rekla da ju boli glava, odmah su joj ponudili tablete.U nekim mjestima ljudi se ne bi ni osvrnuli, ne bi ni pogledali. Vrlo su srdačni i otvoreni.
Spomenuli ste plaže u Goi. Po čemu su posebne, kako one izgledaju?
Plaže su kilometrima duge, pjeskovite. Nije to pijesak kao na Mauricijusu, bijeli, nego tamni. Tamo ima vulkanskih aktivnosti, odnosno bilo ih je u prošlom vremenu pa je sve puno tih vulkanskih stijena, zbog čega je pijesak tamniji. More nije prozirno kao na Mauricijusu gdje su koraljni grebeni i gdje se vidi bistro ispod površine. Toga u Indiji nema, tamo Arapsko more direktno zapljuskuje obale i čini krajolik i pejzaž.
Kakve su cijene za turiste?
Niže nego kod nas. Recimo od hrane, cijene se kreću oko 30 do 50 kuna za pravu večeru, kakvu god želite ili možete pronaći. Naravno, ima i jeftinijih obroka od 5 do 10 kuna od te lokalne ulične hrane, samoze pakore, rižu, piletinu uz curry koju oni pripremaju gotovo uz samu cestu.
Probali ste specijalitete indijske kuhinje?
Ja sam i to probao kad sam dulje vrijeme bio u Indiji, dok svojoj supruzi nisam to htio priuštiti da ne bi slučajno dobila neku od bolesti. Ja sam, naime, cijepljen, dok ona nije, pa nismo željeli probleme. Uglavnom smo se hranili u hotelu, a dok smo bili vani, imate i tu u turističkim središtima sve lance prehrane kao na zapadu, od McDonald’sa, KFC-a do Domino pizzerije. Oni uglavnom piju čaj, ali postoje lanci prodavaonica kave poput Starbucksa i Second Cupa.
Bili ste sveukupno sedam dana u Goi. Kako vam je izgledao dan proveden tamo?
Kada idemo na neka putovanja, uzmemo si boravak u nekom hotelu gdje provedemo određeni broj dana. Tamo uglavnom noćimo i imamo doručak. Zašto? Zato što nismo u hotelu cijeli dan. Mi volimo obilaziti. Kada smo bili u Goi, iznajmili smo skuter na kojem smo prošli više od 60 % cijele države. Tako smo mogli vidjeti što ima od mjesta do mjesta, od plaže do plaže. Da smo išli taksijem bilo bi preskupo. Iznajmljivanje skutera sa 125 kubika na kojem bez problema mogu stati dvije osobe i voziti se platio sam 30 kuna dnevno. Ako i dodate za gorivo, stvarno nije puno.
Drugi dio putopisa iz Indije donosimo uskoro…
