Dr. sc. Mira Morović, kandidatkinja za Europski parlament na listi broj 12 iz redova Hrvatskih laburista – stranke rada, posjetila je proteklog vikenda Koprivnicu.

Mira Morović je znanstvenica, geofizičarka koja je cijeli radni vijek provela na Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Bavila se fizičkom oceanografijom, a doktorirala je na daljinskoj detekciji mora. Posljednje na čemu je radila bila je satelitska detekcija uljnih mrlja.

Što vas je uvelo u politiku?

Sindikalni rad. Naime, nešto više od četiri mandata bila sam povjerenica sindikalne organizacije Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja pri Institutu, pa je logična posljedica toga bila i politička aktivnost u Hrvatskim laburistima.

Prije nego što prijeđemo na detalje vašeg programa i onoga za što ćete se zalagati u Europskom parlamentu, opišite nam to u kratkim, osnovnim crtama.

Tri su osnovne stvari za koje bih se ja zalagala. Jedna od njih je izgradnja najmodernije prometne infrastrukture u Hrvatskoj. Druga je promoviranje digitalne ekonomije jer je ona jedna od važnih stvari koje Unija forsira, a treća je tražiti što više mogućnosti za projekte koji se odnose na znanost i inovacije u Hrvatskoj.

Prva tema koju ste naveli, prometna infrastruktura, vrlo je aktualna u Koprivničko-križevačkoj županiji gdje još uvijek ne postoji brza cesta do Koprivnice, a i stanje željeznica nije zavidno. Kako to modernizirati i kako nam Europa u tome može pomoći?

Europa nam u tome može pomoći jer predviđa sredstva za povećanje, poboljšanje i izgradnju prometne infrastrukture. Ono što mi možemo napraviti jest pronaći načine da imamo dobre projekte u tom smislu: za poboljšanje željezničke mreže u svakom slučaju, za povezivanje s transeuropskim koridorima – kako željezničkima, tako i cestovnima. Tu je strašno važno da se povežemo s koridorom Baltik – Jadran. Važno je i da se nastavi jadransko-jonski put, dakle autocesta južnije od Ploča, a nužno je i poboljšati lučku infrastrukturu, prije svega za Luku Rijeka, koja bi se onda trebala novom, modernijom nizinskom prugom povezati s kontinentalnom Hrvatskom.

Pored toga, treba pojačati i brodske linije. Recimo, interesantno je da odnedavno vi u zimskom razdoblju ne možete putovati iz Dubrovnika u Rijeku. Također mislim da bi trebalo povećati i frekvenciju brodskih linija prema otocima, a treba sufinancirati i linije prema otocima koji su slabije povezani.

Ima još jedna stvar zbog čega je važno forsirati cestovnu povezanost: to će pomoći gospodarstvu na svaki način. To može pomoći poljoprivrednicima da bolje plasiraju svoje proizvode. Međutim, pored toga, ako gledamo koliko ljudi pogine na hrvatskim cestama – to je otprilike 300 ljudi godišnje, skoro kao jedan čovjek na dan. Usporedimo li se sa Švedskom koja ima oko 10 milijuna stanovnika, kod njih je nešto manje od 300 poginulih godišnje, unatoč tome što su njihovi vremenski uvjeti u najvećem dijelu godine puno gori nego kod nas. Iza nas po toj statistici samo su Bugarska i Rumunjska. U svakom slučaju, kad bismo poboljšali cestovnu infrastrukturu, ne samo državne ceste nego i županijske, sigurno bismo smanjili broj poginulih na cestama.

Jedan od glavnih europskih prometnih koridora prolazi upravo ovuda, Koprivnicom i Koprivničko-križevačkom županijom. No, osim tih najvažnijih prometnih pravaca, ovdje ima i dosta ruralnih područja koja pate zbog neadekvatne prometne povezanosti.

Za ruralna područja svakako je važno da se bolje prometno povežu, to će smanjiti odljev stanovništva iz tih područja. No, to sa sobom nosi i druge probleme, kao recimo sa školovanjem djece koja se moraju ili prebacivati iz ruralnih područja u veće sredine, a to košta… Ti ljudi moraju iseliti i kako bi školovali djecu. Svakako je to u 21. stoljeću neprihvatljivo, da neki predjeli koji i nisu toliko fizički udaljeni pate zbog toga što nemaju adekvatnu cestu.

Što se tiče ruralnih sredina, tu je važna još jedna stvar. Ti su dijelovi samo 15% pokriveni brzim internetom. Dakle, većina hrvatskog teritorija spada u planinska, ruralna ili otočna područja koja su vrlo slabo pokrivena brzim internetom. Brzi internet važan je i zbog digitalne ekonomije. To je još jedna stvar koju Europa želi poboljšati i u čemu želi prednjačiti u svijetu, no tu mi prilično zaostajemo.

Aktualna tema kako u Hrvatskoj, tako i u Europi je i zakonodavni okvir koji se odnosi na digitalnu ekonomiju.

Ako nemate brzi internet, posebno u ruralnom području, vi se ne možete uključiti u digitalnu ekonomiju. S jedne strane, moramo to pokriti brzim internetom, a s druge strane digitalna ekonomija mora biti prepoznata u zakonodavstvu. I ne samo digitalna ekonomija nego svi novi poslovi vezani uz nove tehnologije. Oni također nisu prepoznati u našem zakonodavstvu pa ljudi koji bi htjeli osnivati nove kompanije koje se bave novim tehnologijama često nemaju nekakvu stavku u zakonu na koju se mogu pozvati.

Rekli ste da bi ruralna područja trebala imati prioritet za dodjelu EU sredstava.

Da, jer teško da se mogu na drugi način istaknuti i dobiti sredstva. Već su samim time što su u ruralnom području u nepovoljnom položaju u odnosu na ostale. Bez daljnjega mislimo da to treba forsirati, da im treba dati drugačiji status od ostalih koji su već pokriveni brzim internetom i koji već imaju uhodane poslove pa mogu naći svoje mjesto u tome.

Vezano uz digitalnu ekonomiju, tehnologija i inovacije aktualna su tema i ovdje gdje djeluje najmlađe javno sveučilište u Hrvatskoj – Sveučilište Sjever. Zašto je to važno, u kojem smjeru tu treba ići i koji se koraci mogu poduzeti, naravno s europskim zaleđem?

Zašto je to nužno Hrvatskoj? Zato što će Europa htjeti financirati znanstvena istraživanja i inovacije posebno u nekim područjima. Hrvatska bi za to trebala ostvariti preduvjete, a to znači da školuje ljude za inženjerska zvanja koja će onda moći participirati u takvim projektima. To su posebno informatika, fizika, napredni materijali i sve vezano uz naprednu tehnologiju, okoliš, bioraznolikost pa i medicina. Trebalo bi smanjiti kvote onim fakultetima koji ne proizvode zvanja koja se kasnije mogu zaposliti, a drugima povećati.

No, nije stvar samo u tome. Čujem da baš i nema dovoljno interesa za neke struke. Znači trebalo bi već od srednje škole stimulirati mlade, zainteresirati ih za napredne tehnologije kako bi mogli u tome sudjelovati i na taj način participirati u projektima Horizon, Erasmus, dalje se školovati, steći vrijedna znanja izvan Hrvatske i onda se vratiti u Hrvatsku, otvarati svoje firme i tako.

Nova tehnologija, iako sofisticirana, ne znači da je tehnološki toliko skupa i zahtjevna da se tu ne bi mogle formirati male kompanije koje bi mogle pozitivno funkcionirati u Hrvatskoj.

Što Hrvatskoj nedostaje?

Mislim da Hrvatskoj prvenstveno nedostaje solidarnosti, kako među ljudima, tako i od vrha prema dolje. Mislim da bi solidarnost trebalo na neki način zakonodavno ustoličiti u Hrvatskoj; da se sve reforme baziraju na solidarnosti, solidarnost u tome da svi imaju jednake mogućnosti za medicinski tretman, školovanje… Iz toga bi vjerojatno proizašlo i drugo. Treba promovirati solidarnost, što baš i ne susrećemo često.

Izbori za Europski parlament do sada nisu potaknuli veći angažman hrvatskih birača, no uoči ovih izbora posebno se naglašava njihova važnost. Zašto u nedjelju izaći na izbore?

Ako izračunamo da je 25 posto izlaznost u principu na izborima, možda na nekima viša, ali za EU parlament tu negdje, onda vidite da stranka na vlasti s 25 posto izlaznosti i 25 posto glasova na tim izborima dobiva prevlast, pa vidite da se radi o svega osam posto građana. Potpuno je jasno da se stvari mogu promijeniti samo ako većina ljudi izađe. Vidite što se dogodilo nedavno u Turskoj, tek sa 70% izlaznosti uspjeli su smanjiti vodstvo glavne stranke. Tako da pozivam građane da izađu na ove izbore, to je jako važno. Ako već nemamo to kao obvezu čije se nepoštivanje kažnjava, što bi vjerojatno povećalo izlaznost, onda moramo postati svjesni činjenice da je to jedini način da nešto promijenimo. Ljudi se žale, nisu zadovoljni, ali nisu izašli na izbore i koga onda mogu pozvati na odgovornost? Koga mogu pitati “Zašto nije onako kako ste nam obećavali” ako čak nisu ni izašli na izbore?

Stoga, bez daljnjega pozivam građane da izađu na ove izbore koji su sigurno važniji od idućih, predsjedničkih, a i nama su važni kao Amsterdamskoj koaliciji da se pozicioniramo u okviru Hrvatske, da znamo gdje smo. Vjerujem da ćemo proći, računamo na jedan mandat, a vjerojatno i dva. Pozivam građane da glasaju za listu broj 12.

Dr. sc. Mira Morović kandidatkinja je broj 9 na listi broj 12 za Europski parlament iz redova Hrvatskih laburista – stranke rada, dio Amsterdamske koalicije koju još čine i Građansko-liberalni savez (GLAS), Istarski demokratski sabor (IDS), Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska stranka umirovljenika (HSU), Primorsko-goranski savez (PGS) i Demokrati.