Svaka zemlja ima svoj sjever i jug. A talijanski jug i osobito Sicilija sušta su suprotnost bogatog i organiziranog sjevera. Na Siciliji vlada savršeni nered koji ima svoju posebnu dozu šarma i neodoljivosti.
Iako su Siciliju uglavnom posjećivali obožavatelji filma Kum i obitelji Corleone, u posljednje vrijeme glavni adut otoka je Inspektor Montalbano. Možda malo i ironije, kako slabljenjem utjecaja mafije na otoku glavna zvijezda postaje policajac. Ako ste gledali ovu seriju, svi krajolici, prekrasne građevine i još ljepše plaže Sicilije, one su na jugoistoku otoka na potezu od Raguse do Siracuse. I baš je na neki način to bila i moja ruta.
Jeftine avionske karte, pa makar iz tri i pol sata udaljenog Trsta, bile su dovoljan mamac da pomalo nenadano u moj plan putovanja uleti i ovaj otok.
S obzirom na veličinu Sicilije uistinu je bilo teško odlučiti se koji dio otoka vidjeti u vremenu od osam dana. Iako svi uglavnom savjetuju obilazak Sicilije automobilom, kako bismo izbjegle stres lude vožnje po otoku i probleme s parkiranjem u malenim gradićima, mi smo ipak odlučile pouzdati se u javni prijevoz (autobuse i vlakove) koji na Siciliji jako dobro funkcionira. Što se tiče smještaja, odluka je pala na Airbnb i bila je pun pogodak. Tijekom osam dana promijenile smo četiri smještaja, ali svaki od njih je bio na odličnoj lokaciji, čist, uredan i sa svim što nam je trebalo. Ustvari Airbnb mi se jako sviđa jer iznajmljuje cijele objekte pa smo i mi imale na raspolaganju dvije kuće i dva stana samo za sebe.
Sicilija se još uvijek navikava na turiste u većem broju. Zbog toga i nije pretjerano otvorena prema turistima, međutim, postala je dom ljudima različitih nacionalnosti i rasa, što je nama bilo neobično s obzirom na uvriježeno mišljenje da je Sicilija tradicionalna i kako nije otvorena novom. Nakon slijetanja u Cataniju, prvo upoznavanje sa Sicilijom počinje spoznajom kako ovdje nitko ne govori engleski. Dobiti upute ili pojašnjenje moguće je samo na talijanskom, ali prvi test je položen. Uspješno ukrcavanje u autobus koji s aerodroma izravno vozi u prvo odredište na Siciliji – barokni grad Ragusu.
Jugoistok Sicilije poznat je po sedam baroknih gradova u dolini Val di Noto koji su pod zaštitom UNESCO-a. Kako je teško obići sve njih, odluka je pala na tri: Ragusa, Modica i Noto. Svaki od ovih gradova specifičan je na svoj način. Ragusa je glavni grad istoimene provincije na jugu Sicilije. Podignut je na uzvišenju između dviju dolina, a podijeljen je na niži dio grada – Ragusa Ibla i gornji grad – Ragusa Superiore. Kao i ostatak Sicilije, Ragusa Ibla je bila prilično porušena u potresu 1693. godine.
Ragusa je nadaleko poznata po svom odličnom sladoledu koji nikako ne smijete propustiti. Najbolji sladoled u gradu je u slastičarnici DiVini koja se nalazi neposredno uz katedralu San Giorgio. Vjerujte mi na riječ, ovo je jedan od najboljih sladoleda koji ćete probati i nema veze s našim sladoledima.
Za razliku od Raguse, Modica se nalazi na uzvišenju pa je i njena katedrala San Giorgio zbog položaja posebno dojmljiva. Zaštitni znak Modice zasigurno je čokolada koja se radi prema starom receptu Azteka koji su na ovaj otok donijeli Španjolci. Specifična je zbog procesa proizvodnje jer se kakao i šećer ne miješaju na visokim temperaturama već na vrlo niskim pa ne dolazi do njihovog stapanja. Takva čokolada posebna je zbog svog izgleda, ali i okusa jer šećer u njoj je još uvijek u granulama. Čokoladi se tradicionalno dodaju cimet ili vanilija. Ona se ne topi na vrućini, dosta je tvrda, a najčešće ju jedu umačući kockice čokolade u vodu ili uz kavu.
I na kraju Noto, osobno moj favorit od ova tri gradića. Toliko topao, svijetao, grad pun nasmijanih ljudi i djece, glazbe i cvijeće na svakom koraku – jednostavno smo “kliknuli” na prvu. Ući u grad ispod Slavoluka pobjede i prošetati duž Ulice Vittorio Emanuele, sjesti navečer u neki od restorančića i upijati mirise i zvukove istinske Sicilije – to je Noto.
Nastavak putovanja vodi u Siracusu, jedno od najstarijih naselja na otoku. Ovo područje je bilo naseljeno još u antičko doba. Stari dio grada na otoku Ortigia osnovali su Korinćani 734. pr. Kr. Sam otok je uistinu poseban; kad prijeđete preko mosta, kao da ste ušli u drugi svijet. Čim se maknete s glavne turističke šetnice, očarat će vas prekrasne uske uličice, balkoni puni cvijeća, mirisi hrane iz kuća… Glavna “žila kucavica”, kako bilo kojeg mjesta na Siciliji pa tako i Ortigie, je tržnica. To bogatstvo okusa, mirisa, boja, buke, vike jednostavno morate doživjeti. U Siracusi obavezno probajte njihov nadaleko poznati sendvič. Ima jedna trgovinica na tržnici gdje ispred vas vlasnik priprema sendvič s najboljim domaćim i svježim namirnicama kroz jedan poseban ritual. A sendvič – meni je bio dovoljan obrok za taj cijeli dan.
Siracusa ima ogromno grčko kazalište koje je još i danas u funkciji i u njemu se ljeti održavaju predstave. U rimsko doba kazalište je bilo prilagođeno za održavanje cirkuskih predstava i vojnih igara s brodovima, koje su uključivale ispunjavanje jednog dijela kazališta vodom.
Nedaleko od kazališta nalazi se još jedno neobično mjesto – “Dionizijevo uho”, špilja čiji ulaz je baš u obliku uha. Prema legendi, Dioniz, grčki bog vina koji je uveseljavao ljude i bogove, stvorio je tu špilju i koristio ju kao zatvor, gdje je zbog iznimne akustike same špilje mogao prisluškivati zatvorenike. Akustika je u ovoj pećini toliko jaka da se zvuk pojačava i do 16 puta. Imali smo iznimnu priliku uvjeriti se u to kad je u na ulazu u špilju jedna žena laganim glasom zapjevala Ave Maria, a iz dubine špilje počeo dopirati nevjerojatno glasan i snažan zvuk.
Za vrijeme boravka u Siracusi uspjele smo još posjetiti i katakombe. Katakombe su važan povijesni dokaz kršćanskog perioda ovog kraja i otoka. Sagrađene su između 4. i 6. stoljeća prije Krista na ostacima grčkog vodovoda. Katakombe San Giovanni prema veličini su druge najveće u Italiji, odmah poslije onih u Rimu. Zanimljivo je kako su tijekom II. svjetskog rata služile kao skloništa za vrijeme zračnih napada. U njima su arheolozi pronašli ostatke grobova preko 10 tisuća ljudi i uistinu je neobičan osjećaj šetati ovim podzemnim labirintima.
Nakon Siracuse naša baza slijedećih nekoliko dana bila je Catania. Osobno meni je Catania baš simpatična i iako nije omiljena među turistima, ja sam se u ovom gradu osjećala ugodno.
Catania je drugi po veličini grad na Siciliji. Kako se nalazi ispod Etne, više puta je uništavan i ponovo izgrađivan. Lako se snalaziti po gradu, sam centar je Piazza Duomo, jedna od glavnih ulica je Via Etnea, prepuna trgovina i kafića, a dok hodate njome gledate u vrh Etne i zamišljate kako bi bilo divno da krene neka mala erupcija i da obasja nebo crvenom bojom (nije se to dogodilo, ali bilo bi zanimljivo). Odmah iza trga je riblja tržnica, bučna i puna boja, uistinu jedinstveno iskustvo i živa atmosfera. U Cataniji se na svakom koraku jede granita (nalik sladoledu, ali manje kremasto, više kao kombinacija drobljenog leda, voća, šećera) koja se mene baš i nije osobito dojmila.
Iz Catanije je jednostavno odraditi i izlet do gospodarice otoka – Etne.
Za posjet Etni moguće je uzeti organizirani izlet i cijene se kreću oko 100 eura ukoliko želite vidjeti sam vrh Etne i njene glavne kratere. S obzirom na to da je vremenska prognoza ključni faktor, često se može dogoditi da u podnožju bude sunčano i tada se u trenu navuku oblaci nad Etnom i ne možete se popeti na vulkan. Zato je nama sigurnija varijanta bila autobusom otići iz Catanie do Rifugio Sapienze koja se nalazi na 2000 m nadmorske visine i od tamo lagano pješke uspinjati se Etnom dokle nam vrijeme, ali i kondicija dozvole i to sve za 6,60 eura kolika je cijena autobusne karte. Vremenski uvjeti na Etni su specifični jer se često izmjenjuju sunce i oblaci, vjetar puše pa stane. Uglavnom, slojevita odjeća i udobne cipele sasvim su dovoljne da se popnete čak i do 2900 metara, nakon čega nije dozvoljeno kretanje bez ovlaštenih vodiča. Ukoliko se na to odlučite, čeka vas velika novčana kazna.
Etna je definitivno nešto posebno što nikad u životu nisam doživjela. Vulkanske stijene, krateri, podloga koja je vruća kad se po njoj krećete (na pojedinim dijelovima ako niste oprezni može vam se i obuća početi topiti), gotovo nepostojeća vegetacija ili životinjski svijet, potpuna tišina dok pod vašim nogama, duboko unutar Zemlje, ključa uzavrela magma koja u bilo kojem trenutku može izletjeti van. Veličanstveno, moćno. I već tisućama godina Etna i ljudi žive zajedno. I još će dugo.
Za kraj avanture na Siciliji ostala je Taormina. Sam položaj Taormine je jedinstven i fascinantan jer se nalazi u brdu i do grada se dolazi strmim serpentinama ili žičarom. Ukoliko u Taorminu dolazite iz Catanije preporučam da to učinite autobusom jer je stanica u gradu. Gradić je stvarno prelijep, održavan i ušminkan, prepun cvijeća, šarenila. Taormina je nekada bila prestižna ljetna rezidencija careva, aristokrata i bankara, od Wilhelma II -njemačkog cara do obitelji Rothschild, u njoj ljetuju Robert De Niro, Naomi Campbell i mnoge druge svjetske zvijezde i poznate ličnosti. Zbog svega toga Taormina je značajno skuplja od ostatka Sicilije, ali vrijedi vidjeti i ovo pomalo ekskluzivno mjesto. Najpoznatija je po ogromnom grčkom teatru i otočiću Isola Bella koji je danas zaštićen prirodni rezervat. Do otočića možete doći spustivši se žičarom do šetnice, a za vrijeme oseke spojena je
tankim sprudom s kopnom.
Iskrena preporuka za vrijeme boravka na Siciliji je barem jednom dnevno jesti u restoranima koji imaju sasvim razumne cijene. Probajte pastu, domaća vina, neizostavnu pizzu jer domaći i svježi sastojci koji se koriste uistinu daju poseban okus jelima.
Ako pak ne želite jesti po restoranima ili za to nemate vremena, ono što morate probati su arancini. Arancini su fast food na talijanski način. To su okruglice riže s raznoraznim punjenjima koje su potom pohane. Teško da ćete igdje pojesti bolju i ukusniju “nezdravu” hranu u Italiji. Tradicionalna sicilijanska kuhinja osnovu ima u povrću i tjestenini i ako odete tamo, iskoristite priliku i jedite njihova izvorna jela koja su neopisivo ukusna i puna okusa. Otok je poznat i po slatkim jelima, a među njima su na prvom mjestu cannoli. Cannoli imaju dugu povijest i izvorni su sicilijanski desert. Hrskava tuba od tijesta punjena slatkom kremom od sira “ricotta” učinit će da želite još i još i još. Još nešto što ne trebate propustiti su sladoledi. Nećete nigdje pojesti bolji, to je obećanje. Obavezno probati sladoled od pistacija ili limuna koji su pravi sicilijanski okusi. A pistacija je priča za sebe. Doslovno ju stavljaju u sva jela – od slatkog do slanog i savršeno se u sve uklapa.
Promet na Siciliji je nešto teško opisivo riječima. Gotovo svaki auto na otoku je na neki način oštećen. Bilo da mu fali svjetlo, ogreben je ili nešto treće, svaki auto ima neko oštećenje koje vozači ne popravljaju jer znaju da će za par dana imati nove ogrebotine. Vožnja je puna trubljenja i psovanja, ali i takav promet funkcionira, a prelazak preko prometnica prava je avantura.
Na Siciliji mi je baš bilo neobično što trgovine i maleni kafići nemaju nekog pretjeranog reda u radu, odnosno otvaraju kako je kome volja, tako da primjerice nećete moći dva dana za redom otići i kupiti kruh u istu trgovinu u isto vrijeme. A popodnevni odmor i dalje je na Siciliji svetinja pa vam se često može dogoditi da gotovo i nema otvorenog restorana i kafića u popodnevnim satima kada je meni ipak vrijeme za neki konkretni obrok.
Svoj kratki posjet Siciliji završila sam sa spoznajom koliko još toga ima otkriti na ovom otoku. Sicilija je pravi mediteranski biser koji sam tek dijelom uspjela vidjeti i još uvijek ostaje ono istinsko otkrivanje ovog otoka kao raja za odmor. Taj dio ostaje za neki drugi puta i tko zna, možda već iduće godine.
