Međunarodni dan žena obično obilježavamo pričama iz života slavnih i za znanost ili umjetnost značajnih žena. Spominju se i one koje su svoj doprinos dale ostvarenju prava i ravnopravnosti žena. Ipak, zaboravljene ostanu one koje su svoj trag ostavile u svojoj sredini kao čuvarice baštine i običaja. Ovaj tekst posvećen je njima.

Za razliku od muških svatovskih časnika, žene koje su obnašale određene uloge u okviru svatovskih običaja podlijegale su puno strožim pravilima. To se prije svega odnosilo na vrstu odjeće koja je za svaku od njih bila strogo propisana, a svrha joj je bila istaknuti spomenutu osobu i označiti je u odnosu na ostale svatove. U etnološkoj literaturi često se spominje kako su pojedine uloge žena (osobito onih mlađih) služile i kao svojevrsna zaštita mladenke koja je u procesu prijelaza osobito ugrožena i podložna različitim štetnim utjecajima.

Naglašen primjer navedenog vidi se u ulozi potsnehalje u Koprivničkom Ivancu. Prema nepisanim pravilima, mogla ju je obavljati samo udana žena mlađe dobi koja je s mladoženjom bila u što užem srodstvu. Najpoželjnije je bilo da to bude sestra, no ukoliko je nije imao ili je bila starija, birala se sestrična. Ona je odijevala nošnju primjerenu svojoj dobi: bluzu pleček s bogato izvezenim rukavima, maramu višnove boje, prsluk kožulec bogato ukrašen pamučnim i svilenim trakama pretežito crvene boje te podsuknje i suknju kiklu od lanenog ili pamučnog platna.

Ono što ju je izdvajalo od drugih žena bila je suknja i pregača izrađena od šamulina, kakvu je nosila i mladenka, te oglavlje koje se sastojalo od bogato izvezene poculice i svilene trake pantlina ukrašene crvenim šikom. Na navedeno oglavlje prilikom odlaska u crkvu stavljala je maramu peču od tila izvezenog bijelim koncem.

Prema istom principu isticanja od “običnih” svatova odijevale su se i podsnehalje u drugim podravskim mjestima. Tako su, primjerice, u Molvama na glavi nosile svilenu maramu svijetle boje ili crvenu šamiju, što je bio čest slučaj i za ostala mjesta od Prekodravlja do Đurđevca. Đurđevac i okolna mjesta bila su specifična i po posebnoj vrsti oglavlja namijenjenog podsnehaljama pod nazivom ruže. Ono se sastojalo od svilene kapice i trake koja se vezivala u obliku velike mašne i pričvršćivala na kapicu iznad čela.

Kod svih navedenih primjera evidentno je da je podsnehalja kao jedna od najvažnijih svatovskih časnica imala ulogu praćenja, zaštite i prevođenja mladenke iz uloge djevojke u onu mlade udate žene. Osim na temelju analize vrste odjeće, ovaj zaključak nameće se i po ulozi podsnehalje u običajima: ona hoda pored mladoženje prilikom odlaska mladenkinoj kući i na vjenčanje u crkvu, da bi je po povratku i obavljenom obredu zamijenila mladenka kojoj je na svojevrstan način “prepustila” mjesto, ali i ima ulogu posrednika prilikom odvođenja mladenke iz roditeljskog doma i traženja blagoslova.

Često se to odvija posrednim putem, uz pjesmu. Donosimo primjer iz Molvi prema zapisu dr. Ivana Ivančana:

“Zbogom ostanite, japek i mamica,
Japek i mamica, bratac i sestrica,
Bratac i sestrica i sva rodbinica…”