KOPRIVNIČKI AUSTRIJANCI Mate, Filip i Damir: Infrastruktura im je godinama ispred, ali mi smo bolji nogometaši

Mate Milas, Filip Takač i Damir Jambrušić tri su odlična prijatelja koja osim prijateljstva veže vrlo slična nogometna karijera i nogometni put. Škola nogometa Slaven Belupa, prvi seniorski koraci u Nogometnom klubu Koprivnica i danas igranje u Austriji, u šestoligašu Rohrbachu.

Trojicu nogometaša veže i isti fakultet. Mate je dvatesetpetogodišnji student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Filip je godinu dana mlađi, nedavno je diplomirao i sada je pripravnik u jednom trgovačkom lancu, a najstariji, Damir, dvadesetsedmogodišnjak također je završio ekonomiju te je sada pripravnik u koprivničkoj bolnici.

Ipak, u razgovoru s njima držali smo se isključivo nogometa, a kako su se trojica Koprivničanaca (iako je Filip iz Grubišnog Polja, ali je toliko dugo u našem gradu da ga možemo tako zvati) našla skupa u Austriji zarađujući nogometni kruh, pročitajte u idućim redcima.

Ustupio Damir Jambrušić.

Tko su Mate, Filip i Damir?

MATE: Rođen sam na Badnjak 1991. u Koprivnici u kojoj živim punih 25 godina. Studiram na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a uz to bavim se i nogometom te trenutno igram u austrijskom niželigašu SV Rohrbach. Ostatak vremena najradije provodim u krugu obitelji i prijatelja s kojima nikada nije dosadno.

FILIP: Filip je dvadesetčetverogodišnji magistar ekonomije iz Grubišnog polja. Završio sam Ekonomski fakultet te sam sada pripravnik u jednom trgovačkom lancu. U Koprivnicu sam došao još u Školu nogometa Slaven Belupa i tu sam završio srednju školu i upisao fakultet.

DAMIR: Rođen sam 13. veljače 1989. godine u Koprivnici. Diplomirao sam ekonomiju na ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Radim kao pripravnik u koprivničkoj bolnici. Igram nogomet u Austriji, u mjestu Rohrbach, što mi predstavlja veliko zadovoljstvo jer volim nogomet.

Kao što ste rekli i naravno kao veliki broj Koprivničanaca, svoju karijeru ste počeli u Slaven Belupu. Kako ste završili baš u Austriji?

Ustupio Mate Milas.

MATE: Prve nogometne korake napravio sam, kao i većina vršnjaka, na Gradskom stadionu u Koprivnici. S osam godina naletio sam na novinski članak u kojem je škola nogometa Slaven Belupa tražila dječake da se okušaju te počnu aktivno trenirati nogomet. Prošao sam sve uzraste koprivničkog prvoligaša, od pionira do juniora. Nakon toga kratko sam igrao za Podravac iz Virja, da bih se ubrzo vratio u koprivničkog trećeligaša Koprivnicu. Nakon samo jedne sezone, odlazim u ludbrešku Podravinu u kojoj provodim tri godine. Sredinom 2014. godine odlazim u austrijski SV Rohrbach za koji nastupam i danas. To je klub iz šeste austrijske lige u pokrajini Štajerska. Ovo mi je već treća sezona i moram napomenuti da sam vrlo zadovoljan.

FILIP: U Austriju sam otisao na Matinu preporuku. Razgovarajući s njim i Damirom odlučio sam se okušati u Austriji. Bio sam pri kraju fakultetskog obrazovanja, a u Slavenu nije bilo mjesta za mene pa sam odlučio napustiti trećeligaša Koprivnicu i potpuno se posvetiti obrazovanju uz igranje u Rohrbachu. Ovo mi je druga godina u klubu i stvarno sam zadovoljan.

DAMIR: Nogomet sam počeo igrati s 10 godina u Slavenu gdje sam igrao do izlaznih juniora. Seniorski nogomet sam započeo u NK Koprivnici gdje sam igrao tri sezone. Zatim sam polusezonu igrao u Podravini iz Ludbrega te dvije sezone u Croatiji iz Grabrovnice. U Koprivnicu sam se vratio nakon ozljede potkoljenice na poziv trenera Mikolaja, završili smo na trećem mjestu te sam u 19 utakmica postigao 17 golova. Nakon uspješne sezone u Koprivnici otišao sam na probu u Austriju gdje sam odigrao odličnu utakmicu i prešao u Rohrbach. U Austriji igram treću sezonu, trenutno se nalazimo na prvom mjestu te nadamo ulasku u viši rang. Dvije sezone za redom bio sam prvi strijelac lige te sam u odigranih 65 prvenstvenih utakmica postigao 67 golova.

Ustupio Damir Jambrušić (bijeli dres).

Možete li usporediti hrvatski i austrijski nogomet? Koje su razlike?

MATE: U usporedbi s našim nogometom, mogu reći da je onaj u Austriji na tehnički i taktički nižoj razini, ali do izražaja dolazi njihov karakter i velika borbenost kojom nadoknađuju nedostatke. Liga je prepuna stranaca koji podižu kvalitetu igre pa se može reći da je kvaliteta nogometa uvelike iznad ranga šeste lige. Svaki klub uvijek u momčadi ima barem tri ili četiri, ako ne i više stranih igrača. Po mojoj procjeni, smjestio bih kvalitetu lige negdje između naše treće i četvrte lige.

FILIP: Najveća razlika je u infrastrukturi u kojoj je Austrija godinama ispred nas. Od terena, svlačionica i ostalih popratnih sadržaja. Ipak, mi smo nogometno obučeniji igrači i u tehničkom, ali i taktičkom smislu. Na kraju zbog toga i jesmo tamo jer da nije tako ne bi nas trpili i plaćali.

DAMIR: Smatram kako je u Austriji tempo puno brži, ekipe u nižim ligama su puno spremnije nego u Hrvatskoj, također tamo igra jako puno Hrvata koji su igrali kod nas prvu, drugu ili treću ligu te oni definitivno podižu kvalitetu njihovih nižih liga.

Ustupio Damir Jambrušić.

Očito je da su vam uvjeti u Austriji odlični, kako vam je zapravo u Rohrbachu?

MATE: Moram priznati da mi je u klubu uistinu odlično. Nakon dugo bavljenja nogometom, napokon sam u klubu u kojem se igrač mora koncentrirati samo na igru. Uvjeti su na zavidnoj razini, radilo se o onima novčane prirode, ali i što se infrastrukture tiče.

FILIP: U klubu mi je super, osjećam da me ljudi cijene i da su nas dobro prihvatili. Na polusezoni smo prvi pa je to dodatno poboljšalo atmosferu u i oko kluba.

DAMIR: U klubu mi je odlično, imamo fantastične uvjete za igranje i treniranje, organizacija kluba je na visokoj razini, u klubu su sposobni poslovni ljudi ljudi koji poštuju dogovore, imaju jasno postavljene ciljeve tako da je sve na svojem mjestu i stvarno je gušt igrati nogomet u takvom okruženju.

Sva trojica ste veliki prijatelji. Osim na zelenim travnjacima skupa se družite i u privatnom životu. Kakvo imaš mišljenje o svoja dva suigrača?

Ustupio Filip Takač.

MATE: I Damir i Filip moji su prije svega veliki prijatelji, a i odlični nogometaši. Upravo je Damir taj koji me pozvao da mu se pridružim u navedenom klubu, a nakon godinu dana pozvali smo i Filipa. Odlično se slažemo na terenu, a i izvan njega. Damir je dvije sezone uzastopce bio najbolji strijelac lige, dok je Filip svojim igrama pokazao zašto je nekad bio igrač seniora Slaven Belupa. Obojica su završila fakultet, magistri su ekonomije, a nadam se da ću im se i ja pridružiti i u tome nadolazećeg ljeta. Od samog početka držimo se zajedno i pomažemo si međusobno u svakoj situaciji.

FILIP: Kako s njima provodim veliki dio slobodnog vremena mogu reći da su dobri igrači, koji svojom kvalitetom odskaču od ostalih u Austriji, ali prije svega moram reći su dobre osobe, koje su u svakom trenutku spremne pomoći.

DAMIR: To su dvojica izrazito talentiranih nogometaša koji su prošli školu nogometa Slaven Belupa, bili među boljim igračima u 3. HNL te im je jako malo nedostajalo da postanu profesionalni nogometaši. Osim što su odlični igrači također su i odlične osobe, igramo tri godine skupa i stvarno sam sretan što igram s tako odgovornim, vrijednim, poštenim i dobrim ljudima na koje se u svakom trenutku mogu osloniti.

Ustupio Damir Jambrušić.

Koliko dugo planirate ostati u Austriji, kako gledate na svoju nogometnu budućnost?

MATE: Načelno, do ljeta sigurno ostajem u trenutnom klubu. Trenutno smo prvi na ljestvici te klub ima ambicije ulaska u viši rang. Volio bih ostati pa da sa momčadi zaigram i u višem rangu. Ako će sve biti u redu, na ljeto ću završiti fakultet i tražiti posao pa i o tome ovise budući planovi. Realno gledajući, ne planiram napraviti neki veći nogometni iskorak. Imam 25 godina i iako nisam nogometno star, mislim da je kasno za neko veće postignuće. Završavam fakultet te ću se više usmjeriti na poslovnu karijeru, a onu nogometnu zadržati na postojećoj razini.

FILIP: O igranju u Austriji ovisi koliko ću to moći kombinirati s trenutnim poslom, a ja se nadam da će to biti što duže. Igram za svoje zadovoljstvo, na dobrim terenima uz financijsku naknadu kakvu ne bih dobio nigdje u Hrvatskoj za tu razinu natjecanja ako ne i na višim razinama. Ne očekujem neki transfer ili nešto, kažem, igram za svoj gušt i to mi je dovoljno.

DAMIR: U klubu planiram ostati još neko vrijeme, trenutno smo prvi na tablici, imamo odličnu ekipu, ljudi u klubu su ambiciozni i žele napredovati tako da trenutno nemam razloga za promjenu kluba.


Mate, Filip i Damir prije svega su pravi momci, uvijek nasmijani, spremni za zezanciju, ali i za ozbiljan rad, bilo u nogometu, bilo u životu. O njihovim nogometnim kvalitetama dovoljno govori da zarađuju više novca nego neki drugoligaški igrači u Hrvatskoj. Žao nam je što nismo mogli otkriti više anegodota iz Austrije, kažu, tamo su i po dva dana skupa, ima smijanja, ima svađanja, ma ima svega, ipak, detalje su zadržali za sebe. Najviše ih živcira što su austrijski suci i igrači počeli shvaćati što im govore kad im prigovaraju, na nekim utakmicama praktički je naš jezik službeni, pa se moraju suzdržavati od objašnjavanja nekih situacija.

Nisu zaboravili spomenuti i da prate nogomet u Koprivnici. Složili su se da Slaven nije ono što je nekad bio kada su financijske mogućnosti bile veće. Ipak, koprivnički prvoligaš na čelu s trenerom Kopićem dokazao je da se i s manjim budžetom može posložiti kvalitetna momčad, a veliki plus je, kažu, da se napokon dokazalo da i momci iz našeg kraja mogu igrati prvoligaški nogomet, što se godinama činilo kao SF film, a škola nogometa kao nužno zlo. S druge strane, Želimir Mešnjak također radi svoj posao u Koprivnici kvalitetno, temeljito i nadasve srčano, no uvjeti u kojima on radi su daleko teži s više aspekata. Ipak, vjeruju da će Koprivnica još dugi niz godina imati dobrog trećeligaša preko kojeg će isplivavati novi prvotimci Slaven Belupa, a oni će uvijek ostati vjerni navijači koprivničkih klubova u kojima su i sami odrasli.