Da se nešto krije ispod plodnog podravskog tla na oranici nedaleko od Torčeca arheolozi su počeli naslućivati još sedamdesetih godina. Tada je Sonja Kolar, kustosica iz Muzeja grada Koprivnice, zapisala kako su tamo nađeni ulomci šute i keramike datirani u 14. ili 15. stoljeće, kao i ljudske kosti, te točno pretpostavila kako bi se ondje mogli nalaziti ostaci nekadašnje crkve i groblja.
Prijelomni nalaz na tom lokalitetu, nazvanom Cirkvišče, pronađen je 1999. godine. Nakon što je zemljište preorano, na površinu je dospjela keramička posuda s ritualno ukopanom psećom lubanjom, najvjerojatnije ženke neke pasmine goniča. Ta se posuda s lubanjom, inače, upravo nalazi u Muzeju grada Koprivnice u sklopu izložbe “Arheologija Torčeca” iz zbirke obitelji Zvijerac koja će biti otvorena sve do 21. rujna. Sam Ivan Zvijerac istaknuo je to kao jedan od najvažnijih nalaza i, uostalom, jedinstven nalaz u Hrvatskoj.
Istraživanja su se potom uozbiljila. Područje je iduće godine fotografirano iz zraka, a prva probna iskapanja — prva sonda, arheološkim rječnikom — obavljena su u ljeti 2002. pod vodstvom dr.sc. Tajane Sekelj Ivančan. Pronađeni su grobovi u koje su pokojnici uglavnom polagani na leđa, ruku prekriženih na zdjelici ili ispruženih uz tijelo, orijentirani na pravcu zapad-istok. Iskopane su i kosti dvoje djece za koje je utvrđena perinatalna smrt.
Sljedeća sezona istraživanja započela je tek sedam godina kasnije, 2009., pod vodstvom mr.sc. Siniše Krznara koji ih vodi i danas. Analize kostura iz te prve dvije sezone ukazuju na teške životne uvjete, neadekvatnu prehranu i čest težak rad tamošnjih stanovnika.
U trećoj sezoni, 2011., otkriveni su ostaci temelja nekadašnje crkve sv. Stjepana Kralja, kao i neobičan grob u kojega je pokojnik položen licem prema dolje, nogama lagano savinutim u koljenima – kao da je uguran u premalu raku, piše Krznar u članku za Podravski zbornik. Pokraj kostura pronađena je i željezna pojasna kopča. Je li to bio rezultat kakvog praznovjerja, možda vjerovanja u vampire, ili je pokojnik slučajno tako okrenut?
U četvrtoj sezoni, 2012., lokalitet je još podrobnije istražen, a otkriven je i dublji, mnogo stariji grob, radiokarbonski datiran na kraj 8. ili početak 9. stoljeća. Istraživanja su se od tada nastavila svake godine do danas, kada su vjerojatno završila.
Cirkvišče nije teško naći. Krenete li cestom od Torčeca prema Đelekovcu, prijeći ćete most preko potoka Gliboki i doći do lagane uzvisine – dravske terase. Tamo se, u polju desno od ceste, nekada nalazila stara župna crkva s grobljem. Brojni su prolaznici mogli i sami primijetiti arheološke iskope, šatore i instrumente, kao i same istraživače.
— Tu smo još danas i sutra — rekao nam je Siniša Krznar s Instituta za arheologiju kada smo njega i ekipu posjetili ovog sunčanog kolovoškog poslijepodneva. — Čini se da je to zasad to, ne samo što se tiče ove sezone već i istraživanja općenito. Sada ćemo se posvetiti analizama pronađenog materijala, a nakon toga i objaviti rezultate.
S njim je tamo bila njegova kolegica s instituta Kristina Turkalj, mladi koprivnički arheolog Ivan Valent te ekipa studenata arheologije s Filozofskog fakulteta. U plastičnim su posudama uredno bile složene ljudske kosti, a mladi istraživači na dnu jame pažljivo su čistili gotovo čitave kosture. Neobičan je to prizor, fascinantan i gotovo nestvaran; barem nama laicima koji se ne susrećemo često s takvim stvarima.
Što su novo otkrili? — Dosadašnjim smo istraživanjima ustanovili da je ovdje bilo srednjovjekovno groblje koje je postojalo sve do ranog novog vijeka. Najstariji grobovi potječu iz 8. ili 9. stoljeća i zasad smo otkrili dva takva — objašnjava Krznar. — Jedno vrijeme nakon tih najstarijih otkrivenih ukopa groblje nije bilo u funkciji, tek je negdje u drugoj polovici 12. stoljeća izgrađena župna crkva s grobljem. Ona je potrajala do 1731./1733. kada je preseljena u današnji Torčec.
— Znali smo da su negdje ovdje bila i naselja, no nismo bili sigurni gdje točno — nastavlja Krznar. — Sada smo otkrili i naselje, a na temelju dosad pronađenih keramičkih nalaza možemo ga preliminarno datirati negdje u 14. ili 15. stoljeće. Tražili smo rub groblja; dosad smo istraživali na drugoj parceli, nedaleko odavde, gdje se nalaze sami ostaci groblja i crkve i htjeli smo vidjeti koliku je površinu to groblje zauzimalo. Ove smo sezone to uspjeli. Važan je upravo smještaj groblja i jarka koji ga okružuje u odnosu prema tom pronađenom naselju.
— Što se tiče samih nalaza, tu su osim kostiju uvijek i dijelovi odjeće: gumbi, pojasne kopče, razne male kopčice… Nije se puno toga prilagalo u grobove u to vrijeme, nego uglavnom takve devocionalije. Sada smo na zapadnom rubu groblja gdje su pretežno mlađi grobovi; u ovim starijima bilo je i nekih drugih nalaza. Osim toga, u naselju je nađena velika količina keramike, što je također uobičajeno za takav tip arheološkog lokaliteta.
Krznar i ekipa na Cirkvišču su ove, osme sezone, proveli oko mjesec dana i istražili nekih 170 kvadratnih metara, kao i oko 45 pronađenih grobova. Jame koje su za sobom ostavili bit će nakon istraživanja zatrpane i zemljište će se vratiti svojoj namjeni – poljoprivredi. Posjed je privatan, ali vlasnik im je – srećom – dopustio istraživanja.
Što dalje? — Na području Torčeca ima jako puno nalazišta — podsjeća Krznar. — Procijenit ćemo koji su od tih lokaliteta najugroženiji pa možda nastaviti s istraživanjima tamo.
Istraživanje su financirali Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Koprivničko-križevačka županija.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Koprivnica jučer, danas, sutra” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
