U Hrvatskoj je kalifornijska štitasta uš (Diaspidiotus perniciosus) poznata još od 1933. godine, a prema podacima literature bila je široko rasprostranjena. No, ove podatke treba uzeti s rezervom jer se kalifornijska štitasta uš lako može zamijeniti sa sličnim štitastim ušima Diaspidiotus ostreaformis ili Epidiaspis leperii. Faunistička istraživanja provedena od 2005. do 2009. godine pokazala su da kalifornijska štitasta uš više nije u tolikoj mjeri prisutna u Hrvatskoj te da je jednako zastupljena kao i dvije slične vrste štitastih uši.
Ipak, važnost kalifornijske štitaste uši nije se umanjila. Sukladno europskoj direktivi 2006/91/EC za kontrolu kalifornijske štitaste uši u Hrvatskoj je još 27. siječnja 2009. stupio na snagu “Pravilnik o mjerama za sprječavanje širenja i suzbijanja kalifornijske štitaste uši – Quadraspidiotus perniciosus Comst.” (NN 17/09.). Pravilnikom je propisano da posjednik bilja ili bilo koja druga osoba koja uoči simptome ili posumnja na pojavu kalifornijske štitaste uši treba o tome odmah izvijestiti fitosanitarnog ili šumarskog inspektora, koji izvješćuje nadležnu upravu Ministarstva poljoprivrede. Nadležni inspektor uzima uzorak, šalje ga na determinaciju u Zavod za zaštitu bilja pri Hrvatskom centru za poljoprivredu, hranu i selo. Ako se potvrdi zaraza, određuju se granice zaraženog i sigurnosnog područja, a u tim su područjima posjednici bilja obvezni provoditi odgovarajuće mjere radi suzbijanja kalifornijske štitaste uši. Prag štetnosti kalifornijske štitaste uši u komercijalnim nasadima je nula, odnosno prisutnost ovog nametnika nije dozvoljena jer se uši hrane i plodovima pa je time spriječen izvoz jabuka u većinu europskih država!
Početni napad kalifornijske štitaste uši u većini slučajeva se teško uočava jer se štitovi uši nalaze skriveni u pukotinama kore. Većina proizvođača uoči napad jakog intenziteta kada je već cijela površina grana i debla prekrivena slojevima štitića.
Štitaste uši su sitni kukci, čije je tijelo prekriveno voštanim izlučinama ili štitićem izgrađenim od voska, svlakova i raznih izlučina. Usni ustroj im je prilagođen za sisanje. Ličinke i ženke ubadaju svoje rilo do provodnih snopova biljke iz kojih sišu sokove. Ponekad rilom u tkivo biljke ulazi slina štitastih ušiju te ona uzrokuje deformaciju biljnih organa, promjenu boje, kržljanje i ugibanje biljke. Štitaste uši su tipični fiziološki štetnici, no mogu oštetiti i plodove jabuke.
Kalifornijska štitasta uš ima okrugli, tamnosivi spljošteni štitić na kojem se vide koncentrični krugovi, a u sredini se nalazi žuto puce. Pretežito ju nalazimo na kori izboja, grana i debla, no može se naći i na plodovima. Oko mjesta uboda javljaju se crvene pjege koje možemo uočiti ako na zaraženom izbojku ogulimo koru, a jasno se vide i na plodovima jabuka oko mjesta na kojem se nalazi štitić štetnika. Ako štitić i otpadne s ploda, ostaje vidljiv trag da je plod bio zaražen u vidu bijele točkice i crvenog kružića oko nje. Sisanjem na stablima uzrokuje sušenje koje počinje na periferiji krošnje, a plodovi jače zaraženih stabala su sitniji i slabije prodajne vrijednosti. Voćari najčešće napad prvo uoče prilikom berbe na zaraženim plodovima.
Kalifornijska štitasta uš prezimi kao ličinka, a u našim krajevima razvije 3 generacije tijekom godine. Prva generacija počinje se razvijati sredinom svibnja, druga od sredine srpnja, a treća početkom rujna. Pokretne su samo ličinke prvog stadija pa se njima aktivno širi samo na susjedna stabla kojima se dodiruju grane, a i vjetar ih može prenijeti na nova stabla. Vrlo važno je i širenje kalifornijske štitaste uši sadnim materijalom te se u rasadnicima naročito pazi na pojavu ovog štetnika. Zbog toga je jedna od najvažnijih mjera zaštite upravo sadnja nezaraženog sadnog materijala. Zaraženi plodovi također mogu biti izvor zaraze u novim područjima.
Sve toplija i sparna ljeta pogoduju razvoju i razmnožavanju kalifornijske štitaste uši, a položaji uz riječne doline s povišenom vlagom zraka idealni su za brzo širenje. Osim toga, nove osjetljive sorte jabuka (gala, jonagold, braeburn) u intenzivnom uzgoju guste sadnje i pokrivanje nasada mrežom protiv tuče omogućuju brzo širenje štetnika u voćnjaku i katastrofalne štete jer vrlo brzo mogu propasti cijela stabla.
Za suzbijanje prezimljujućih stadija kalifornijske štitaste uši krajem zime može se koristiti pripravak Pyxal te u fazi bubrenja pupova neki od uljnih pripravaka Bijelo ulje ili Mineralno svijetlo ulje. U periodu vegetacije za suzbijanje ličinki prvog stadija u Hrvatskoj su dozvoljeni pripravci na osnovi dimetoata (Calinogor, Rogor 40, Chromogor) i acetamiprida (Mospilan 20 SP). Istraživanja su pokazala da pripravci na bazi klorpirifosa (Pyrinex ME 250) imaju dodro djelovanje na kalifornijsku štitastu uš. Navedeni pripravak je dozvoljen za suzbijanje jabučnog savijača pa ga svakako treba uključiti u program zaštite nasada koji su napadnuti kalifornijskom štitastom uši. Na kraju valja naglasiti da su tretiranja u vegetaciji uvijek usmjerena na suzbijanje ličinki prvog stadija.
