Uoči koncerta na RockLive festivalu, gdje su bili jedan od headlinera, valovima Radio Drave zaplivao je frontmen Vatre Ivan Dečak.

Razgovarao: Hrvoje Ružić

Hrvoje: Zadovoljstvo mi je pozdraviti ovoga čovjeka nasuprot mene. Budem ga onak’ na početku malo hvalil. Ustvari, stvarno je velik čovjek prije svega, uvijek se odazove kad ga čovjek zove, uvijek želi pomoći, onako, ako imaš neko pitanje oko novaca recimo… no da sad ne idemo u detalje… (haha) Ivane, jesi se promijenio?

Ivan: Pa ja iskreno ne znam, to je sada nezahvalno pitati mene, trebalo bi pitati ljude koji me znaju, ali dosta stvari se izdogađalo u zadnjih godinu – dvije. Bez neke lažne skromnosti, stvarno 15 godina radimo u Vatri. Stvorili smo tu svoju firmu i u zadnje dvije godine je baš, ono, odlijepilo u pozitivnom smislu. Čitavo to vrijeme sam okružen ljudima koje znam čitav život, od osnovne škole, srednje škole, s nekima sam išao u vrtić, tako da smo nekako naučili puno o životu jedni drugih pa mislim da smo ostali isti kao i prije.

Hrvoje: Ma super. Ivane, dobrodošao u Koprivnicu na Radio Dravu.

Ivan: Hvala ti, konačno uživo tu s tobom, ne samo preko telefona. Baš mi je drago da je u sklopu RockLive festivala i Vatra. Mislim da će biti super koncert. (i bio je, op.a.)

Hrvoje:  Moramo reći da ste jučer u Istri u Kastvu svirali 60. koncert, danas svirate 61., čovječe, to je već ludo.

Ivan: Pa je, non-stop smo u kombiju. Evo baš sad dok sam se vozio ovdje stiže mi snimka, dijete mi je prohodalo u međuvremenu, a ja sam na putu. Kao što si rekao, jučer smo svirali u Kastvu, dan ranije smo bili na Krku, dan prije toga na Rabu, sad imamo četiri dana pauze pa slijedi Nova Gradiška, Dubrovnik i tako… Ovo ljeto imat ćemo jedan slobodan vikend i to zadnji vikend u osmom mjesecu. To će nam biti jedini slobodan vikend od šestog do kraja osmog mjeseca.

Hrvoje: Ovo treba fakat iskoristiti, dok ide – ide. Definitivno ste zaslužili, gle, 16 godina ste na sceni, od 1999. kad ste iz Virovitice krenuli s jednom prekrasnom pjesmom, koja je meni, evo iskreno, dan danas najljepša. Laganica…

Ivan: Da, Bilo je dobro dok je trajalo.

Hrvoje: Krenuli ste ne od klubova, nego od kafića…

Ivan: Ma obišli smo, brate, sve slastičarnice (smijeh). Ali svaki bend ima svoj način rada, mi smo se odlučili za ovakav, nismo htjeli preskakati ni jednu stepenicu i htjeli smo na svaku zakoračiti i čvrsto zagazit na nju. Ovo čime se bavimo ne doživljavamo kao neki sprint nego maraton. Tako da i ovo što se sad događa, ja tvrdim da je vrhunac jedne etape. Još puno toga imamo za reći, puno toga imamo za naučiti, puno pjesama za napisati i puno kilometara za prevaliti.

Hrvoje: Ja mislim da se na osnovu ovih 15-16 godina može napraviti jedan film.

Ivan: Zadnjih deset koncerata nas prati naš dragi prijatelj Goran Berović s kamerom koji to sve dokumentira, jer svaki je zapravo koncert svojevrsna ekspedicija ili u našem slučaju čak maturalac. U svakom slučaju, tko preživi – pričat će.

Hrvoje: Odlično, definitivno kao što si rekao, sve to vas drži tu gdje jeste – prijateljstvo. Niste, ono, nakupina pod navodnicima ćemo reći umjetnih ljudi koji su došli u bend nego ste od samog početka zajedno.

Ivan: Virovitica je mali grad i kad-tad smo se morali mi istomišljenici sudariti. Mi smo se sudarili u jednom klubu koji, naravno, kao i većina klubova više ne postoji, ali u vrijeme naših odrastanja postojao je Omladinac i tamo smo se jednostavno skužili, imali smo iste interese i poglede na glazbu i nije nam dugo trebalo da počnemo pisati svoje pjesme i onda smo ubrzo shvatili da moramo pobjeći, nažalost, iz Virovitice jer sve se u ovoj zemlji nekako dešava u Zagrebu, barem vezano uz umjetnost, ali vezano i uz politiku i novac i takve stvari. Tako da smo otišli u Zagreb i Zagreb nas je dočekao raširenih ruku i Zagreb je zapravo naš novi dom gdje živim već 17 godina i stvarno nekako tamo sam osjetio tu pravu slobodu i uspio se izraziti.

Hrvoje: Moram reći, tu ću te isto pohvaliti jer si jedini koji je održao obećanje.

Ivan: Nemoj me previše hvaliti.

Hrvoje: Račun će Nela poslije ispostaviti (smijeh, Nela se mršti). Nakon sudjelovanja u showu The Voice jedini si od članova žirija, ajmo reći mentora, koji je održao obećanje i za Marina si napisao pjesmu.

Ivan: Jesam, da.

Hrvoje: Jel’ pjesma bila za tebe, za Vatru ili baš za njega?

Ivan: Ne, bila je za njega, on je sav u toj nekoj životnoj fazi gdje su tulumi okosnica svakog tjedna. Tako da, to je baš pjesma za njega i drago mi je da sam mu uspio napisati pjesmu. Mislim, nisam to ispalio bez veze, stvarno sam, boreći se za svog kandidata, rekao ja ti mogu napisat’ pjesmu i nisam pritom mislio ništa loše o svojim kontra mentorima, dapače, to je bio jedan od mojih argumenata kojima sam se borio za svog kandidata, osvojio ga i na kraju mu napisao pjesmu.

Hrvoje: Jel’ kroz njega možda sada vidiš sebe na početku?

Ivan: Pa je. Iako, on je, ono, super je lik, mlad je dečko, totalna je zbunjola. I rekao sam mu samo da mora biti svjestan toga da ovaj show je lansirna rampa, ali koliko će daleko odletjeti je pitanje njegovih sposobnosti i koliko su mu zapravo krila spremna za taj let.

Hrvoje: Hoćeš li ga dalje pratiti?

Ivan: Pa ja ću mu pomoći gdje god budem mogao. Marin je super dečko i zaslužuje svaku pomoć.

Hrvoje: Evo možemo reći i da je taj singl bio dva tjedna broj jedan na našem airplayju i sad je trenutno broj četiri. Sljedeću sezonu te isto tako gledamo u Voiceu, naći ćeš vremena?

Ivan: Ja ću naći vremena, čekam još potvrdu produkcije HTV-a, ali mislim da da.

Hrvoje: Nemaš puno slobodnog vremena, ali znamo da si veliki prijatelj životinja, jel’ tako?

Ivan: Jesam, kako ne.

Hrvoje: Ekipa i ti ste baš nedavno imali promotivnu kampanju.

Ivan: Tako je, radili smo kampanju zajedno s Prijateljima životinja. Zapravo, radi se o tome da ljudi koji odlaze na more sve češće i češće svoje ljubimce izbacuju na ulicu. Oni odu uživati na more, a za ljubimce ih nije briga. Mi smo pokušali nekako svojim likom i djelom stati uz tu kampanju i nekako osvijestiti ljude da te životinje koje uzimaju ne ostaju zauvijek male, rastu i imaju svoje potrebe, treba ih doživljavati kao svoje prijatelje, a prijatelje ne izbacuješ iz kuće, eto, to je nekako ukratko. Ja sam odrastao u obitelji u kojoj su uvijek bili kućni ljubimci, ptice, ribe, mačke, psi… Meni je to apsolutno normalno, a apsolutno mi je nenormalno da netko izbacuje svog ljubimca da bi sebi napravio veći komoditet i otišao na more i uživao.

Hrvoje: Odlično, malo stalno skačemo s teme na temu, nemamo baš puno vremena, pustit ću te naravno da se kasnije malo odmoriš i pripremiš za koncert, ali zanimljivo mi je dok gledam kako se dobro družite na ovoj glazbenoj sceni recimo ti, Aljoša Šerić iz Pavela, Stipe iz Kawasakija… To je stvarno zanimljivo vidjeti.

Ivan: Mile isto, evo jučer me zvao, Hladno pivo je jučer sviralo u Virovitici, on mene zove kume – mi smo vjenčani kumovi inače. Aljoši Šeriću sam isto vjenčani kum, Stipe je mom djetetu krsni kum, mi smo svi kumovi. To su divni ljudi, moji prijatelji, zajedno idemo na more, zajedno putujemo Europom, jednom godišnje odemo na neki put 4-5 dana… Sad nam slijedi Amsterdam, bili smo u Londonu. Putujemo non-stop negdje kad imamo slobodan vikend ili slobodnih pet dana.

Hrvoje: To je specifično da se u javnosti pokazuje uvijek neka netrpeljivost, neka negativa, svi hejteri, ovo je nešto sasvim drugo.

Ivan: Pa ne znam, to je možda malo i tipično za zemlju u kojoj živimo. Nekako svi će ti oprostiti sve samo ne uspjeh, podmetnut će ti nogu prije nego ti pružiti ruku. Ovo su ljudi s kojima se apsolutno razumijem i jednostavno ih volim i volim svoje slobodno vrijeme provoditi s njima.

Hrvoje: To je lijepo, jedni drugima se veselite uspjehu na privatnom i poslovnom planu.

Ivan: Apsolutno, mi na našim druženjima znamo međusobno preslušati naše demo pjesme pa ja tako čujem novi album Hladnog piva godinu dana prije nego će izaći. Mile čuje pjesme Vatre, ili Aljoša. Ja pjesme Ramireza i Kawasakija. To je simpatično i fora.

Hrvoje: Odlično, evo kad smo kod novih materijala, kuha se nešto jel’da?

Ivan: Ma zapravo mi smo to već skuhali i ispekli. Samo će pričekati objavu koju možemo najaviti za deveti mjesec. Album smo dosad predstavili s pjesmama Tango, Saturn, Kraj, a sad će 1.9. izaći nova pjesma koja se zove Jantar. Tako da album izlazi u devetom mjesecu i onda ćemo ga predstaviti u Domu sportova 23.10.

Hrvoje: E, a zanimljiv je naziv pjesama: Saturn, Tango, Kraj, Jantar. Sve jedna riječ. Jel’ to slučajnost?

Ivan: Zapravo je ispala slučajnost, kasnije kad smo gledali i mi smo skužili istu foru pa ćemo vjerojatno jednu pjesmu preimenovati, stavit ćemo da bude dvije riječi (smijeh).

Hrvoje: Može onda Jantar, Jantar kao Jalta, Jalta.

Ivan: Jantar, Jantar, dobra fora (smijeh).

Hrvoje: Dobro, rekli smo da je vrhunac 23.10. i koncert u Domu sportova.

Ivan: Nije vam toliko dalek taj Zagreb, dođite 23.10. u Dom sportova jer trebamo svakog našeg pravog i iskrenog fana. To će biti naš najveći zagrebački koncert iz razloga što je to najveća građevina u kojoj smo svirali u Zagrebu, a iz drugog razloga jer će to biti gotovo kućni tulum. Ja u toj ulici živim, imam stan odmah do Doma sportova, tako da je ovo svojevrsni poziv na kućni tulum, samo što na ovaj kućni tulum pozivamo nekoliko tisuća ljudi.

Hrvoje: Za kraj: Što večeras očekivati od Vatre na 61. ovogodišnjem koncertu?

Ivan: Non-stop smo na turneji i pokušavamo svirati presjek naše karijere, kao što si rekao od ’99. I Bilo je dobro dok je trajalo pa do najnovijeg singla Kraj. Super je prostor, odlično je tonska završila, razglas je odličan. Veselim se. Kao što si rekao ovo je naš najveći koncert u Koprivnici, ljudi ako još uvijek ne znate što ćete sa sobom evo ja vam dajem ideju, dođite na RockLive večeras na Vatru od 23:30.

Hrvoje: Tako je, koncert počinje tu negdje oko pola 12, nadamo se da će vrijeme poslužiti.

Ivan: Ma mislim, jebeš festival bez kiše.

Hrvoje: Danas je i godišnjica Woodstocka…

Ivan: Čovječe, sve nam se spojilo.