Osim što je dizajnerica nakita, vlasnica trgovine sa svojim rukotvorinama i profesorica informatike u Obrtničkoj školi, za Ivu Horvat možemo reći i da je ‘teta čuvalica’ brojnim napuštenim životinjama.
Više se ni ne može izbrojiti koliko ih je puta Iva pokupila s ceste i dovela sebi u kuću ili preuzela na sebe čuvanje dok im se ne pronađe dom.
Trenutno je kod nje na “čuvanju” štene od nekoliko tjedana koje je uzela kad još nije ni gledalo. Kaže, netko ga je bacio u jarak, a ona je sad u potrazi za njegovim domom. Buđenja po noći, nekad i po tri puta, kako bi ga nahranila i stalna briga o njemu ne stvaraju joj problem, a od velike pomoći joj je i njezina obitelj koja uvijek uskoči kad treba.
— Odlučila sam da ne želim biti promatrač ili osoba koja će se okrenuti na drugu stranu kada vidi ranjenu, ostavljenu ili izgubljenu životinju jer svaka od njih zaslužuje šansu, zaslužuje svoj dom pun ljubavi — objašnjava nam ova mlada Koprivničanka koja u svom domu ima pravo malo životinjsko carstvo.
— Trenutno imamo tri psa, dva zlatna retrivera i jednog “čistokrvnog mješanca” kojeg sam nedavno udomila. Uz to, imamo i zeca te tog malog psića starog tri tjedna kojem tražimo dom i pomažemo mu da “stane na svoje šape” — s ponosom priča.
Naravno, najsretnija je kad životinjama o kojima brine pronađe obitelj koja ih želi, a do sada se nije dogodilo da u tome nije uspjela. — Zapravo sam sve životinje udomila prilično brzo što samo govori o tome da ništa nije nemoguće i da za svaku tu nesretnu životinjicu postoji pravi dom — kaže.
No, nije sve tako bajno. Životinje koje pronalazi vrlo su često u jako lošem stanju i na izmaku snage. — Prošle godine sam na cesti našla tri mala štenca. Bili su sklupčani nasred ceste i stvarno sam presretna što sam ih pronašla jer je bio mrak i šanse da ih auto pregazi bile su velike ako se uzme u obzir da ta ulica uopće nema rasvjetu. Bili su toliko uplašeni i mali, a što je najgore, puni crva po dlaci. Strašan, strašan, strašan prizor — prisjeća se, ali i hvali da su na kraju svi sretno udomljeni.
Na svu sreću Iva nije jedina osoba koja u našem gradu na ovaj način brine o onima koji si ne mogu sami pomoći i koji ovise o našoj ljudskosti. — Martina, Nina i Sonja su cure koje stvarno padaju s nogu što se brige i udomljavanja životinja tiče i definitivno im skidam kapu zbog toga.
Sigurno i svatko od nas u krugu obitelji i prijatelja ima osobu koja je kao Iva. Osobu kojoj nikad neće biti jasno zašto netko ne brine o svojem kućnom ljubimcu i zašto ga napušta. Osobu koja će se sažaliti i bez razmišljanja ima li vremena i novaca za brigu o njima, svaku tu životinju dovesti kući i na kraju joj pronaći dom. Osobu koja zbog toga svojim roditeljima ili supružnicima uzrokuje “slom živaca”. Ovo je hvala svima njima.
