Ponedjeljak je dan proljetnog ili, točnije rečeno, ožujskog ekvinocija ili ravnodnevnice. Točnije je tako jer na južnoj Zemljinoj polutki danas počinje jesen. Prema zakonitostima nebeske mehanike Sunce će u 11:29 po našem vremenu prijeći nebeski ekvator i počet će se uspinjati prema Rakovoj obratnici, odnosno solsticiju, odnosno ljetu.
Zima iza nas nije bila osobito snježna niti uopće vlažna – zemlja je suha, a putevi prašnjavi – ali bila je hladna, posebno siječanj koji je u cijeloj unutrašnjosti Hrvatske bio hladniji od višegodišnjeg prosjeka (1961. – 1990). Njoj je sada došao kraj, a proljeće koje nam danas i astronomski službeno dolazi na vrata stiže nam u sasvim prikladnom stilu. Tjedan pred nama donosi nam dosta sunca i visoke temperature koje se ponegdje mogu približiti, pa i prijeći, 20 Celzijevih stupnjeva. Ima na vidiku i nešto malo kišice, ali – pa proljeće je.
Ponedjeljak će biti pretežno sunčan, tu i tamo možda uz nešto malo bezopasne naoblake. Neće puhati nikakav značajniji vjetar, tek lahor promjenjiva smjera. Temperatura će poslijepodne doći do 19 ili čak i 20 stupnjeva.
Utorak će također biti većinom sunčan uz malo prolazne naoblake. Zapuhat će slab povjetarac južnih smjerova, a moglo bi biti i još toplije nego u ponedjeljak: ujutro oko 8 do 10, poslijepodne do 20, pa i malo više stupnjeva.
Srijeda bi mogla biti malo oblačnija, a poslijepodne samo ponegdje može pasti malo kišice u vidu kakvog lokalnog pljuščića. I dalje će biti toplo.
Od četvrtka do subote čeka nas djelomično do pretežno sunčano vrijeme uz slične temperature, a oko nedjelje je moguće naoblačenje s kišom. To bi ponegdje mogli biti i grmljavinski pljuskovi, no još uvijek je predaleko za precizniju prognozu.
Proljeće nam je tu i trajat će sve do 21. lipnja kada u 6:24 počinje ljeto.
Za one koji žele znati više
Uzrok izmjene godišnjih doba je činjenica da je Zemljina os rotacije nagnuta za 23,4° u odnosu na ravninu u kojoj kruži oko Sunca. Pojednostavljeno rečeno, Zemlja oko Sunca kruži kao zvrk koji je lagano nagnut na jednu stranu. Zbog toga su u različitim dijelovima godine Zemljina sjeverna i južna polutka različito osvijetljene: ljeti je sjeverna polutka nagnuta prema Suncu, a zimi južna.
Gledano sa Zemlje, to godišnje gibanje možemo primijetiti po različitoj kutnoj visini Sunca nad obzorom. Zimi je nisko, a ljeti visoko na nebu. Na dane ekvinocija, Sunčeve zrake padaju okomito na Zemljin ekvator i podjednako obasjavaju i sjevernu i južnu polutku. Sunce se potom prividno giba prema sjeveru i donosi ljeto sjevernoj, a zimu južnoj polutki. Na Rakovoj obratnici (23,4° sjeverno) zastaje – što zovemo solsticij ili suncostaj, početak ljeta – a zatim se vraća, ponovno prelazi ekvator na rujanski ekvinocij i tone sve do Jarčeve obratnice (23,4° južno) što nam označava početak zime.
