Srijeda, 27. studenoga 2024.

SLAVEN BUKAL: Nogomet u Kataru i Hrvatskoj je nebo i zemlja, a kvaliteta županijskih liga jako je pala

Prije nekoliko dana NK Koprivnica igrala je svoju prvenstvenu utakmicu, a na tribinama smo naišli na Slavena Bukala, bivšeg suigrača i dobrog prijatelja trenera Zelenih Želimira Mešnjaka kojemu je došao pružiti podršku.

Bukala, inače rođenog u Ivanić-Gradu, pamtimo s nogometnih terena, a povod za razgovor bio nam je njegov nedavni trenerski angažman u Kataru.

— Ljubav prema nogometu vjerojatno je došla genetski, po tati i stricu koji su bili nogometaši. Tata je igrao u Čeliku iz Križevaca, a stric je igrao u Željezničaru, belgijskom Liegeu i u reprezentaciji Jugoslavije, tako da ljubav prema nogometu ide od malih nogu — rekao nam je Bukal.

Slaven iza sebe ima bogatu igračku karijeru. Krenuo je u lokalnom klubu Okašincu iz kojeg je otišao u zagrebački Dinamo gdje je igrao do juniora. Što se tiče seniorskog nogometa, igrao je u brojnim klubovima. — Bio sam u Segesti, drugoligašu Čazmatransu, u Bjelovaru, u slovenskoj i malezijskoj prvoj ligi, a na kraju me put doveo u Križevce gdje sam igrao s dečkima iz Koprivnice poput Mešnjaka, Medenjaka i Galinca. Tako sam tu ostao i živjeti, a na kraju sam igrao za županijskog ligaša Tomislava iz Svetog Ivana Žabna.

Posljednjih sedam godina je u trenerskim vodama. — Krenuo sam s klincima u Križevcima gdje sam imao zaista odličnu generaciju. Između ostalih trenirao sam Srbljinovića, Mladena, Kurtanjeka, Čupića i Tihelku. Prva dvojica su već priključena seniorskoj ekipi. Poslije Križevaca sam nastavio u Svetom Ivanu Žabnu u tamošnjem Tomislavu. Zaista sam ponosan na te dvije godine jer smo iz ničega, praktički od nule, osvojili dvije godine za redom pionirsko natjecanje bez poraza. Od deset klinaca došli smo do brojke od njih osamdeset — ponosno ističe.

Igrom slučaja zadnjih godinu i pol proveo je u Kataru u jednoj privatnoj novoosnovanoj nogometnoj akademiji gdje je bio voditelj škole. — Pošto se tek osnovala počeli smo od nule. Imali smo mnogo uspjeha jer smo s napravili rezultate koje nitko nije mogao očekivati. S generacijom U-14 i U-16 osvojili smo međunarodni Dubai Supercup. Bili smo ravnopravni s klubovima koji su imali puno veću tradiciju i puno dulje su radili. Zaista sam ponosan na obavljeni posao tamo.

Kaže, do Katara je došao sasvim slučajno, a o životu tamo je rekao sve najbolje, premda mu je trebalo neko vrijeme da se privikne. — Nema velike razlike između ljudi tu i tamo. Svi su nas normalno prihvatili. Što se tiče nogometa, razlike su nebo i zemlja. Na njihovoj strani su uvjeti, a na našoj talent i radne navike.

Cilj mu je jednog dana trenirati seniorsku ekipu u Prvoj ili Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi. Ipak, kada bi mogao birati, uvijek bi odabrao inozemstvo. Kao veliki zaljubljenik u nogomet prati i klubove iz Koprivnice i naše županije. — Što se tiče županijskih liga, tu je kvaliteta jako pala. Mladi nogometaši su više koncentrirani na posao. Pratim i Koprivnicu i Slaven. Evo, neki dan sam pratio ekipu mog prijatelja, s kojim me veže kumstvo, Želimira Mešnjaka. Nažalost, izgubili su protiv Slavije i nisu dobro igrali, ali moj savjet im je da mnogo rade, da ulažu napore i trud i da će im se sve vratiti jer su mladi. Pratim i Slaven koji je malo lošije startao, ali igra dobro. Muči ih realizacija. Tko zna što se u budućnosti može dogoditi. Za deset, petnaest godina možda budem i trener tu.

Mladi trener je razgovor zaključio savjetom za sve koji se u budućnosti vide u trenerskom poslu, a to je da se posvete tome u potpunosti, da stalno uče, pitaju starije za savjete, da komuniciraju s ostalim trenerima jer se od svakog može nešto naučiti. Treba biti uporan, ambiciozan i učiti iz dana u dan. — Ovo područje može dati dobrih trenera. Pogledajte samo Mešnjaka i Medenjaka, moje prijatelje, koji zaista odlično rade. Ima tu mnogo materijala da u budućnosti imamo odlične trenere.

Slušaj uživo
zatvori