Antonia Jukić, mlada Sinjanka i golmanica Podravke Vegete, dugo je bila u sjeni svojih kolegica, ali i konkurentica na vratima koprivničkog prvaka. Ipak, prošle subote u velikom hrvatskom derbiju protiv zagrebačke Lokomotive ponijela je titulu igračice utakmice i pokazala da se na nju itekako ozbiljno mora računati.
Antonia je u Koprivnici već deset godina. U našem, a sada već i njenom gradu gradi svoju rukometnu karijeru, tu je upoznala svog današnjeg zaručnika i, kako nam je rekla, u Koprivnici se vidi i u budućnosti. Upoznajte mladu i simpatičnu vratarku Podravke kroz kratak razgovor koji smo obavili s njom.
Tko je Antonia Jukić i odakle ona u Koprivnici?
Ja sam Antonia Jukić, imam 24 godine i dolazim iz grada Sinja, mjesta koje je popularno po viteškoj igri “alki”. U rukometu sam od svoje desete godine, a u Rukometni klub Podravka sam stigla 2007. godine. Došla sam na poziv tadašnjih trenera Mrđena i Hrupeca u mlađim kategorijama. S obzirom na to da sam imala samo 14 godina i da sam se morala odvojiti od roditelja, bila je to teška odluka. Ipak, nisam puno razmišljala jer se poziv iz Podravke ne odbija.
Što možeš reći o RK Podravka, kako je braniti boje hrvatskog prvaka?
Podravka je vrhunski klub koji ima dugu i veliku tradiciju protkanu brojnim trofejima, a posebno valja izdvojiti naslov europskih prvakinja. Mogu reći da je klub odlično organiziran, a meni je izrazita čast što mogu braniti boje hrvatskog prvaka.
U zadnjoj utakmici protiv Lokomotive bila si igračica odluke, sigurno je poseban osjećaj u najvažnijoj utakmici sezone biti najbolja igračica svoje ekipe. Dugo si bila, možemo reći, u sjeni ostalih golmanica, a sada kada si dobila pravu priliku pokazala si da se na tebe može i treba ozbiljno računati.
U zadnjoj utakmici ne bih isticala samo sebe. Cijela ekipa je odradila odličan posao i zaista moram čestitati svima na tako važnoj pobjedi. Nažalost Ivana (Kapitanović, op.a) se ozlijedila i želim joj brz povratak na teren. Vrijedno sam radila, čekala svoju priliku i nadam se da sam ju u subotu opravdala. Također, želim zahvaliti treneru Mrđenu i stručnom stožeru na ukazanom povjerenju te se nadam da ću i dalje svojim obranama uveseljavati naše vjerne navijače.
Kakvi su ti ciljevi što se tiče karijere?
Moj kratkoročni cilj je obrana dvostruke krune u Hrvatskoj, obrana naslova prvakinja i osvajanje kupa te što bolje igre u Regionalnoj ligi. Što se tiče budućnosti želja mi je svakako što dulje ostati u klubu, ali ako dođe neka dobra ponuda iz inozemstva – zašto ne, voljela bih se okušati i vani. Što se pak tiče hrvatske reprezentacije, u kojoj sam branila u mlađim kategorijama, sigurno je da mi je velika želja braniti boje naše države i da bi mi to bila velika čast.
Kako si odabrala baš golmansku poziciju? Kažu za golmane da su zanimljivi likovi.
Već na svojem prvom rukometnom treningu stala sam među vratnice i bila je to ljubav na prvi pogled, a evo i dan-danas je tako ostala. Ne bih rekla da smo frikovi, ali da smo posebni ljudi – to jesmo (smijeh).
Iza tebe je već dugi niz godina u našem gradu, kako ti je u Koprivnici, vidiš li se ovdje i poslije rukometne karijere?
Naravno da se vidim u Koprivnici, koja je postala mojim gradom, i nakon svoje rukometne karijere. U našem gradu posebno bih izdvojila park i centar grada koji su jako lijepo uređeni. Slobodno vrijeme, kojeg nemam puno, većinom provodim doma u krugu obitelji. Volim se družiti sa svojim prijateljicama, suigračicama, a posebno sa cimericom Katjom Nemaškalo. Također volim pratiti i utakmice zaručnika Bojana (Tucakovića, op.a).
Kad smo već kod zaručnika, on je kapetan NK Koprivnice. Prava sportska veza?
Istina, prava sportska veza. U Koprivnici sam upoznala svojeg današnjeg zaručnika Bojana Tucakovića koji mi je uz obitelj najveća potpora u životu. Upoznala sam ga još u srednjoškolskim danima i ta ljubav traje sve do danas, a to ćemo okruniti vjenčanjem. Pošto smo oboje sportaši puni smo razumijevanja jedno prema drugome i tako lakše prevladavamo sportske prepreke.
Simpatična Antonia dokazala je da je odlična golmanica, ali i, prije svega, osoba. Unatoč odličnoj partiji protiv Lokomotive skromno je zaključila da ona i njene suigračice i dalje trebaju ići kolo po kolo, pobjedu po pobjedu, bez podcjenjivanja ikoga i da će se tek onda isplatiti velika subotnja partija protiv Zagrepčanki. Jedno je sigurno: Podravka ne treba brinuti kada su golmanice u pitanju.
