Poeziji skloni srednjoškolci okupili su se sinoć u Kulturno-kreativnom centru Pixel gdje su postavili izložbu i održali recital u sklopu projekta ‘Blok sat’ koji provodi udruga Mamuze. Bila je to već peta takva pjesnička večer od 2015. godine kada je projekt pokrenut.
Sinoćnji događaj ponio je naslov “U pahuljama tišina je sama” – pozivajući se na stihove Dobriše Cesarića učenici su čitali pjesme o zimi, svoje ili odabranih pjesnika hrvatske i svjetske književnosti. Pjesničkoj večeri prethodila je likovna radionica u kojoj je sudjelovalo 14 učenika, a sinoć ih je nastupilo ukupno 18 iz Srednje škole Koprivnica i Gimnazije “Fran Galović”.
Izložene pjesme gotovo su sve autorski radovi koje su učenici radili na nastavi s profesorima, a čitali su pjesme na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku uz glazbenu pratnju mladog gitarista Erica Vidovića.
U nastavku, ispod galerije fotografija, pročitajte i neke od njihovih pjesama.
Pahuljica
Steve Banek
Tako slobodna, tako duha uzvišenoga
Ti objekt zavisti si, svijeta našega
Ne slobodnoga.
Niti cio dan život ti ne traje vremena
Ali, kakvoća mu veličanstvena
Niti ambicija, ni briga, ni problema, ti si bezbrižna.
Ponor svoj vidiš, ali ne mariš
Ni bogovi ni carevi naši
Zastrašiti te ne mogu ti velikaši.
Vi ste jednake, ali ni jedne iste
Takve prirode ste jednostavne, bahate
A ni neznate koliko aspiracija budite.
Ekstaza vaša čista, prelijepa
Jednostavnima savršena, uzvišenima neprimjetna, preglupa
Jesmo li mi uistinu stvorenja toliko tupa?
Svađa i raskola među vama nema
Vjetar vam oružje nije već put prijateljima
Nedostaje li što vama?
Bez bogova ste vi okrutnih
Zakona nepotrebnih, besmislenih
Jer čemu reda raditi među stvorenjima prirodno dobrih?
Život njihov kratak bez cilja, prepun smisla
Dok bogatih, uzvišenih, prepunih ciljeva, riznicama punih, cijela
Svijeta gladni, straha i tjeskobe puni, smisla nikakva, bijela.
Kad kraj vam se bliži straha nema
Žao vam nije, kaosa nema u vama
Jer za zlo ne znate, svaka sumnja za to tad se slama.
THIS IS NOT A LOVE FLAKE
Luka Vivek
love for you was a star
I was trying
couldn’t reach it
tried to be a lighthouse
so you don’t stray
from the right path
gave you my hearth
you threw it away
like a child would its old toys
you chopped it
lumberjack
chops a log
your hearth
an iceberg
cold
time went by
you could have been
a better friend to me
in the end
I chose the same way
you took
the wrong way
people are pain
which goes away easily
people leave
father left us
in winter
I was 15
remember you crying
those were
war times
father died
and so did you
inside
I’m 18 now
couldn’t reach your hearth
all alone
Christmas night
PAHULJA
Lana Rašanec
U pohod vojni pahulja leti,
nebo je šalje na misiju tajnu,
izbezumiti čovjeka ona želi
svojom težinom i građom.
Nikad ne znaš kad će te snaći
svaki dan zatrpati te može,
svojom bjelinom zavit će selo u crno
i ostavit će svoj trag.
Pahulja k’o metak zrakom leti,
ali uvijek na crnom tlu zastane
svako lice koje pogodi suzu pušta,
jer od nje teško se bježi.
Nikad pahulja ne putuje sama,
već za promjenu svijeta pomoć joj treba,
s jasnim ciljem ona kreće i
pada, pada i pada.
Snijeg
Nikolina Markanović
I u planinama
I u nizinama, svugdje
te ima
Neki te paze,
drugi te gaze.
I dok vjetar hladan
puše kroz stare kosti
i dok planine će
svojim oštricama
sunce bosti…
Iz sekunde u sekundu,
tvoje se postojanje
topi, nestaje
Svaki korak…trag,
briše se
PAHULJICA
Damira Ramaj
O, vidi je!
Mala, nevina, bijela
Vijori po zraku
Poput anđelovog krila
Tužna i mala
U tom okrutnom svijetu
Razmišlja o prolaznosti
I gradi sjetu
Takva mala i plaha
Svjesna je da će
Kao i svi
Morati jednom umrijeti
Ali, unatoč svemu
Ta zimska bljedoća
Bila je sretna
Jer će postati dio
snjegovića
BJELINA I TOPLINA
Paula Filjar
Budim se i izlazim van,
ispunjava me toplina.
Kao da sanjam neostvareni san,
oko mene sve je bjelina.
U srcu je praznina,
u glavi košmar.
Sve postaje bjelina,
bjelinu sam dobila na dar.
Slike su sada naslikane bojama žutim,
neostvareni san ostvaruje se polako.
U miru kojeg sam dugo čekala, ja samo šutim,
kao ja, bojama žutim,
ne raduje se svatko.
Misli su prošle putem dugim,
srce je potpuno sada.
Više se ne osjećam tužnom,
gledajte i vi sa mnom kako sunce
samo nove boje sklada.
Snježni dani
Monika Senković
U trenu prođe dan,
ubrzo utoneš u san.
Vani snijeg polako pada,
a posljednja umire nada.
I kako ljudi stare,
mladi za njih ne mare.
Život će brzo proći,
nova mlada lica će doći.
Kako je snijeg sve pokrio,
svatko je svoju tajnu sakrio.
Tako se sve ponavlja,
čovjek sebe ispred svega stavlja.
A pahulja mala sve promatra,
i ovaj svijet lošim smatra.
Pahuljica
Mihael Besten, Branimir Gašparić
Zima. Snijeg. Pahuljica. Brijeg.
Kako, pahuljice, ti nastaješ?
Nekad sam bila dio mora sinjeg,
tad došlo je ljeto i otišla sam s njime.
S kime?
Sunce je sjalo, vrućine teške bile
ta žega me odvela u daleke visine.
O čemu ti to?
To ti je kondenzacija, prijatelju moj,
danas si more, sutra na te stavljaju sol!
Ma, zezaš!
U oblaku se kupala i obišla pola svijeta
Sad k’o pahuljica radujem lica svijeta.
Djeca se igraju, prave grude krasne,
bit ću k’o snjegović sve do zime kasne.
… … … … …
Radovanju djece sad se bliži kraj
došlo je proljeće, odlazim u raj!
I, kako je u raju?
U zimskom raju pahuljice žive krasno,
snjegovići nas maze i vole nas, vidi se,
to je jasno!
Petar koji bijaše visok metar upoznao se s pahuljicom
Stefan Ostoić, Bruno Hereković
ja sam pahuljica
ja sam mala
pahuljica sam ja
mala sam ja
sam pahuljica ja
sam mala ja
ja pahuljica sam
ja mala sam
sam ja pahuljica
sam ja mala
Puše vjetar
Stabla njiše Petar
Mali Petar bijaše visok metar
Petar koji bijaše visok metar…odnio ga jak vjetar
Jak vjetar odnio ga na visinu od metar
Na visini od metra lebdjela je pahuljica Petra
Pahuljica Petra na visini od metra upoznala je Petra
I tako su Petar i Petra lebdjeli na visini od metra
Pali su sa visine od metra i…rastopila se pahuljica Petra
Pahuljica
Ema Mikulić, Josipa Šimeg
Nosim je u sebi
Tu hladnu, nevinu
Pahuljicu
Šapuće mi tiho
O želji velikoj
Poleti…
Na zvijezde odleti
I nađi beskonačan
Mir.
Odbaci strahove
I zablistaj
U stilu
Siromahove
Ljubavi
Pahuljica
Patricia Zobec, Lara-Marija Žufika
(Bjelina. Prve pahulje snijega padaju na grad Koprivnicu. Djevojčica Ana hoda ulicom te primjećuje nešto sitno i bijelo na svom nosiću.)
Ana: A, što si ti?
Pahuljica: Ja sam jedna mala pahuljica.
Ana: Kako to da si zalutala u ovaj grad?
Pahuljica: Slučajno sam pala iz snježnog vagona velikog vlaka koji u ovo vrijeme putuje po svijetu.
(Djevojčica začuđeno promatra pahuljicu koja ne gubi svoj sjaj, bjelinu.)
Ana: Kako to da se ne topiš kao ostale pahuljice?
Pahuljica: Ja sam posebna pahuljica puna ljubavi. Ne topim se u dodiru s dobrotom.
Ana: A…Hoćeš li se sada otopiti?
Pahuljica: Sve dok je dobrote u tebi, ja se neću otopiti.
Pahulja
Daria Džanko
Zimska noć puna bjeline,
srebrnkaste mjesečine.
Polako cestom dok hodam
na dlan mi sleti
pahulja jedna.
Pahulja mala
sitna
i
krhka
Pobojah se da će se odmah rastopiti.
Ali ta ista pahulja mala
bijaše toliko lijepa, nježna i
nekako puna života
da sam mislila kako se
nikada neće rastopiti.
Zimska noć obasjana Mjesecom i zvijezdama
i malom krhkom pahuljom
koja se nikada na mome dlanu
rastopiti neće.
