Na internetskim stranicama Muzeja grada Koprivnice osvanulo je otvoreno pismo upućeno jednoj srednjoškolskoj profesorici koja svojim učenicima preporučuje da se ‘klone izložbe Drava Art Biennale’ jer je to ‘bedastoća’ i ‘glupost’.
U pismu koje potpisuje ravnatelj Muzeja Marijan Špoljar stoji kako izložbu postavljenu u Galeriji Koprivnica ovih dana u većem broju obilaze učenici jedne koprivničke srednje škole, ali tiho, neorganizirano i “gotovo tajanstveno”. Kažu kako im je njihova profesorica povijesti umjetnosti kazala da je navedena izložba šmir, bedastoća, glupost, bezvezarija i da je uputno kloniti je se.
U svakom drugom slučaju zahvalili bismo revnosnoj profesorici na reklami, jer svaka je zabrana najbolja reklama, stoji u pismu, ali ovdje je na djelu ipak nerazumljiv, nepedagoški i nestručni postupak gdje se vlastito nesnalaženje, neznanje i nesenzibilnost nameću kao pedagoški orijentir.
Nasuprot rigidnom profesorskom pogledu – gle čuda! – učenici s kojima smo razgovarali bili su posve zadovoljni, neki i oduševljeni s izložbom. Držim da je to prije svega zato što su mladi ljudi senzibilizirani za ekološku temu kojom se izložba bavi, što im je nova tehnologija i novi jezik umjetnosti prirođen (to je dio njihovog vizualnog i mentalnog pejzaža), zato što znaju da su tu kulturnu akciju koncipirali također mladi kustosi/kustosice i stoga što vide da je riječ o umjetnicima/umjetnicama koji/e imaju značajan, pa i međunarodni rejting. Ako je na otvoreni natječaj dospjelo deset puta više prijedloga nego što je izabrano radova to može svjedočiti samo jedno: da je selekcija bila rigorozna i da su odabrani samo najbolji radovi. Ako, pak, postoji neka sumnja u kvalitetu selekcijske komisije, valja reći da su to u većini imena koja predstavljaju vrh hrvatske i slovenske mlade kritike. To što u njihov sud, kompetentnost i senzibilitet ne vjeruje jedna srednjoškolska profesorica ne govori o njima nego o otvorenosti i sposobnosti te prosvjetne djelatnice.
Ravnatelj Špoljar dodaje kako koprivnička srednja škola na kojoj predaje “mrziteljica suvremene umjetnosti” gotovo nikada nije, osim u rijetkim slučajevima, imala osobitu sreću s profesorima koji su predavali umjetnost.
I sam pripadam generaciji u kojoj je jedna, inače draga, ali za umjetnost, a posebno za modernu umjetnost i njezino tumačenje, potpuno izgubljena osoba diktirala znanje i ukus cijelih naraštaja, što je još sjajno naspram “legendarnog” profesora generacije moje djece. Ne znam kako sadašnja profesorica povijesti umjetnosti predaje, ali znam da s takvom apriornom odbojnošću spram suvremene umjetnosti ne može biti riječ o potpuno kompetentnoj osobi. Osim, ako profesorica doista ima kritičke argumente za žestoko dezavuiranje: volio bih da je tako, jer bi onda ova kritika za nju bila itekakav izazov.
Ako je doista tako, nastavlja Špoljar, dotičnu profesoricu poziva na otvoreni razgovor, tribinu i sučeljavanje s autoricama i kustosicama izložbe, pa da se argumenti odmjere u javnoj raspravi. U suprotnome, dodaje, smatrat ćemo da su izjave o “boflu” i “šmiru” nedobronamjerne, neznalačke i nepedagoške, a pobrinut ćemo se i da autorica i škola na kojoj radi ne ostanu anonimni.
Otvoreno pismo u cijelosti možete pročitati na stranicama Muzeja grada Koprivnice.
