Kristijan Bistrović velika je nada Slaven Belupa. Mladi ofenzivni vezni igrač već je upisao svoje prve minute za koprivničkog prvoligaša, a samo je pitanje vremena i strpljenja kada će zgrabiti svoje standardno mjesto u prvoj postavi Farmaceuta.
Svoje prve seniorske minute 18-godišnji Kristijan je upisao 30. svibnja 2015. godine protiv Osijeka, a ove sezone igrao je u zadnjem jesenskom kolu protiv Cibalije u Koprivnici. Upoznajmo kroz razgovor talentiranog kapetana juniora Slaven Belupa.
Kristijane, odakle ti u nogometu?
— Ljubav prema nogometu došla je od oca. On je igrao nogomet, a ja sam pratio gotovo sve njegove utakmice kako velikog tako i malog nogometa. Od tada je ljubav prema nogometu jako velika. Prve nogometne korake napravio sam u klubu iz rodnog mjesta, Borcu iz Imbriovca. Nakon otprilike godinu dana došao sam u Slaven Belupo na nagovor Krune Srpaka. Prva tri-četiri mjeseca u Slavenu trener mi je bio Vinko Potroško, a nakon njega pokojni Branimir Jedvaj koji je bio odličan trener i mislim da sam kod njega najviše napredovao kao nogometaš, ali i kao osoba.
Opiši nam svoj nogometni put i dolazak u Slaven Belupo.
— Kada sam došao u Slaven iz Borca bilo mi je teško prilagoditi se. Ovdje je ipak sve puno ozbiljnije, na početku nisam ni igrao, mogu reći da sam bio jedan od najgorih igrača u ekipi (smijeh). Tek nakon godinu dana sam počeo stalno igrati i srećom tako je ostalo sve do sada. Kako je vrijeme prolazilo, bilo mi je sve bolje i bolje. Bilo je tu puno dobrih rezultata i jakih utakmica na kojima nogometaš napreduje. Jedan od dražih uspjeha mi je osvajanje prvenstva Sjeverne regije pod vodstvom trenera Vedrana Medenjaka. To je bilo jako značajno jer Slaven prije naše generacije (1998. godište) to nije osvojio 14-15 godina.
Kako uspijevaš povezati školu i profesionalan nogomet?
— To zna biti dosta teško ponekad, ali već sam se navikao kroz sve ove godine pa mi to trenutno i nije neki veliki problem. Normalno je da imam mnogo izostanaka u školi zbog treninga i utakmica, ali uspijem to nekako nadoknaditi. Kroz osnovnu školu prolazio sam s odličnim uspjehom, a sada u općoj gimnaziji „Fran Galović“ prolazim s čvrstom četvorkom.
Kako ti je u svijetu seniora? Već si upisao seniorske minute u plavom dresu. Kako su te prihvatili, s kim se najviše družiš od prvotimaca?
— Mogu reći da se juniorski i seniorski svijet uopće ne mogu uspoređivati jedan s drugim. U seniorima su puno jači i čvršći dueli i ekipe su puno bolje posložene u smislu taktike. Upisao sam neke minute u Prvoj HNL, nadam se da će ih u budućnosti biti sve više i više. Jako sam sretan jer trener Kopić nama mlađima posvećuje puno pozornosti. To se vidi iz toga da sedam, osam juniora trenira s prvom ekipom i po programu ostalih prvotimaca. Ekipa je nas mlađe odlično prihvatila, pomažu nam savjetima jer su ipak dosta iskusniji od nas. Bodre nas na svakom treningu i pomažu nam. U svlačionici se najviše družim s našim domaćim dečkima Martinagom, Međimurcem, Gregurinom, Purićem i Arapom.
Jedan si od rijetkih koji se može pohvaliti i nastupom za reprezentaciju Hrvatske.
— Da, bio sam pozvan na jedno okupljanje juniorske U-18 reprezentacije Hrvatske, u rujnu 2015. godine. Odigrao sam jednu utakmicu protiv reprezentacije Slovenije koju smo pobijedili rezultatom 2:0. Sigurno da je to jedno predivno iskustvo nastupati za reprezentaciju, nositi kockasti dres i predstavljati svoju zemlju Hrvatsku.
Imaš li neke želje u budućnosti, kako nogometne tako i životne?
– Pa sigurno da mi je prva želja postati standardan član prve postave Slaven Belupa, nakon toga će sve biti na meni. Moram se pokazati i puno raditi i ako Bog da, nakon toga napraviti transfer, ako će biti moguće inozemni. To se poklapa i sa životnom željom. Ako uspijem napraviti dobru karijeru dalje će biti lakše u životu jer će se otvarati nove mogućnosti.
Možeš li izdvojiti najdraži klub, najdraže nogometaše i neke uzore?
— Moj najdraži klub od malih nogu je Barcelona, to je san snova i naravno da bih tamo i želio igrati. Uzori su mi Andreas Iniesta, veznjak mojeg najdražeg kluba i Luka Modrić, član Barcinog rivala Real Madrida. Uzori su mi najviše zbog toga jer igraju istu poziciju kao i ja, pokušavam gledati svaku njihovu utakmicu i učiti od njih. Također, jedan od uzora mi je i Nikola Jambor, moj bivši suigrač i prijatelj, te pravi primjer i pokazatelj kako i što trebam raditi. Najdraži igrač mi je ipak Leo Messi jer je uvjerljivo najbolji igrač na svijetu.
Što Kristijan voli raditi u slobodno vrijeme?
— Slobodno vrijeme najviše volim provoditi sa svojom obitelji i u krugu prijatelja. Volim otići i na koju partiju tenisa, mali nogomet obožavam, a igram ga koliko smijem.
Simpatičnog i pomalo sramežljivog Kristijana sigurno ćemo imati priliku pratiti na Gradskom stadionu. Nadamo se da će se zadržati u koprivničkom prvoligašu što duže i da će svojim igrama nositi Slaven Belupo do velikih rezultata.
