Draženka ‘Dada’ Šegrc-Burek dugo je bila na glasu kao jedina trubačica u Koprivnici i široj okolici, no to više nije tako. Pridružila joj se i kći Brigita koja se tog zahtjevnog glazbenog instrumenta uhvatila već s devet godina i sada već ima 14 godina staža.
Dada (51), podrijetlom iz Koprivničkih Bregi, danas vodi posao u jednom koprivničkom butiku, a Brigita (23) radi zajedno s njom. Truba je, kaže, stigla po obiteljskoj liniji. Djed joj je bio trubač, otac također, a očekivalo se da će brat nastaviti glazbenu lozu. No, truba je izabrala Dadu – ili obrnuto. U početku su ju svi odgovarali od toga, govoreći joj kako je truba teška i kako nije za ženu.
— Većina žena koje odluče svirati neki puhački instrument bira klarinet, flautu ili saksofon, nešto lakše od trube — kaže Dada, — ali ja se nisam dala. Htjela sam dokazati da i žena može biti dobra trubačica. Otac mi je tada rekao: Mala, ako si se odlučila za trubu, želim ti da ju usavršiš i da budeš ponos prvo sama sebi, pa onda i svima nama. Nemoj ni slučajno svaštariti: malo klarineta, malo gitaru, malo harmoniku… Usavrši jedan instrument, budi u njemu savršena i dominantna.
Bilo je to prije puna četiri desetljeća kada se, kao 11-godišnja djevojčica, prihvatila trube, što nije bilo jednostavno jer je truba bila prilično skup instrument. Sama je naučila osnove, a potom je upisala Glazbenu školu u Koprivnici kod profesora Jože Golubića. Uslijedile su živopisne godine brojnih nastupa s raznim glazbenicima: svirala je u legendarnom Mariška bandu kao i u nekoliko drugih, zatim u raznim limenim i puhačkim orkestrima, kao i na mnogim veselicama, svadbama, proslavama i godišnjicama te posljednjim ispraćajima diljem Podravine, Međimurja, Zagorja i Slavonije.
Osim trube, Dada kao instrument koristi i svoj glas. Prije gotovo 30 godina na natjecanju pjevača-amatera u Ludbregu osvojila je četvrto mjesto iza Ivane Ranilović, Vlatke Pokos i Mili Halusek. Njih su tri otišle na estradu, a Dada je ostala u amaterskim vodama. Bila je svjesna, kaže, da se glazbom ne želi baviti profesionalno jer to ne ide zajedno s privatnim životom, odnosno s obitelji. Trube se nije odrekla, ali je zasnovala i obitelj u kojoj je glazba također zauzela važno mjesto.
Svoj raznovrstan repertoar izvodi i samostalno u solo-nastupima, a na taj je način dosad već obišla i Njemačku, Italiju, Francusku, Mađarsku, Nizozemsku, Češku, Poljsku i Kanadu. Upravo je Kanada označila (dosadašnji) vrhunac njene dugogodišnje trubačke karijere.
Naša je Dada, naime, bila pozvana kao gošća večeri na doček nove 2015. godine u kanadskom Hamiltonu i Torontu te na slapovima Nijagare gdje je pozornicu dijelila s poznatim estradnim pjevačem Vladom Kalemberom. — Pozdravila sam sve prisutne i pitala sam ih iz kojih su krajeva. Pitala sam ima li Podravaca, diglo se desetak stolova – oko 50 ljudi, zapljeskali su i rekli da su iz Podravine. Rekla sam im da dolazim iz Koprivnice, iz Podravine, i za vas jedna himna: “Podravino moja mila…” Kada sam to zasvirala i zapjevala, oni su kleknuli i zaplakali jer više od 40 godina nisu čuli te pjesme.
— Nakon toga, pitala sam ima li Zagoraca? Njih je bilo još i više, oko 15 stolova, pa sam krenula sa zagorskim repertoarom, nakon toga s dalmatinskim… Kalember mi je poslije stisnuo ruku i rekao “Mala, super si štimung napravila, bravo!” Osjećala sam se dobro kao nikada u životu! A nakon svirke, publika me čekala s ceduljicama i tražila potpise.
Dada je u Kanadi imala ukupno tri nastupa: na Staru godinu, za doček i na Novu godinu. — Siđem s pozornice, ljudi mi se dolaze predstaviti, pitaju odakle sam, kažem – iz Koprivnice. Čovjek mi odgovara “ja sam iz jednog malog mjesta kraj Koprivnice” – iz Koprivničkih Bregi! Primila sam se za glavu, kažem mu da sam i ja rodom iz Bregi! Bio je to Josip Pintarić. Dođe drugi, Ivan Risek, također iz Bregi. Više od 40 godina nisu vidjeli obitelj i poslali su im preko mene pozdrave. A bili smo i na misi gdje je i velečasni bio iz Koprivnice, mladomisnik iz Močila!
Želja joj je, dodaje, da jednog dana osnuje isključivo djevojački puhački sastav, no svjesna je da to u Koprivnici neće biti baš jednostavno.
Jedno je sigurno. Gdje god da se naše trubačice Dada i Brigita pojave, prava su atrakcija. A je li Dada očekivala da će kći krenuti njenim stopama? — Podsvjesno sam maštala o tome — priznaje — ali nisam joj to nametala niti ju tjerala na sviranje.
— Sretna sam žena i bogata sam u srcu, ispunjena glazbom i dobrim djelima — zadovoljno zaključuje samohrana majka , ponosna na Brigitu i na sina Dominika, na svoju glazbenu karijeru, posao i sve dobre ljude koji su joj podrška.
