Miroslav Votuc, popularni Miš, nogometna je legenda našeg grada i županije. Kroz četrdesetak godina aktivnog bavljenja najvažnijom sporednom stvari na svijetu branio je u nekoliko klubova, a aktivan je i danas, što u veteranima Herešina u velikom nogometu, a što na KC ligi u svojem Activeu.
Votuc je već 24 godine radnik u Hrvatskoj pošti, a iduće će ljeto navršiti pola stoljeća života. Je li nam trebao još koji razlog da vam predstavimo popularnog Miša? Naravno da nije.
Prije nego što krenemo na nogometne teme, odakle Miš kao nadimak?
Nadimak sam dobio još s pet godina. Bio sam klinac, mali, nikakav, doslovno najmanji. Unatoč tome, svi su me tjerali da igram nogomet, samo što ja to nisam smio jer sam morao biti doma. Tako sam se jednom pokušao iskrasti i pobjeći doma, ali kad sam preskakao ogradu jedan prijatelj me povukao za hlače i rekao: “Nejdeš ti Miš nikam!” I eto, “sto godina poslije” ja sam još uvijek Miš.
Zašto baš nogomet, je li to prva ljubav?
Nas desetak prijatelja, klinaca, išli smo skupa u školu i jednom poslije nastave smo otišli na stadion. Tamo smo vidjeli Slavenaše i tako smo odlučili krenuti s nogometom. Prošao sam sve generacije Slavena, od pionira do juniora.
I od svih pozicija na terenu, ti baš na gol?
Počeo sam kao i svi, igrati u polju i onda je jedan dan došao trener do mene i rekao mi da ću biti golman. Pošto sam bio za glavu manji od svih to mi je sve bilo čudno, ali je trener objasnio da ja to mogu. Srećom, nakon nekog vremena ja sam sve prerastao pa na kraju to i nije ispala tako loša ideja.
Kako je krenula seniorska karijera?
Seniorska karijera nije krenula na najbolji mogući način. S 18 godina zaradio sam ozljedu leđa koja me odmaknula od Slavena, tako da sam tek dvije godine poslije toga krenuo sa seniorskim nogometom. Prvi klub bio mi je legradski Graničar, a nakon toga sam promijenio dosta klubova. Bio sam u drnjanskom Tomislavu, bio sam u Bratstvu iz Kunovca, u koprivničkoj Tehniki i na kraju u Panoniji iz Peteranca. Evo sada sam po prvi put u veteranima i to u Herešinu.
Iduće godine ‘na leđa’ dolazi pedeseta godina, odustajanja od nogometa nema?
Ne mislim odustati jer se smatram fizički spremnim. Nisam debeo, visok sam i mršav i ništa mi ne smeta. Tko zna, još šest, godina… Žena me stalno pita: ‘Do kad ti mulec još misliš igrati?’
Igraš i KC ligu?
KC ligu igram za Active. Igramo promjenjivo, malo gore, malo dole. Dobra smo ekipa, samo nam nedostaje malo uigranosti zbog novih igrača, ali vjerujem da ćemo biti sve bolji. Što se tiče lige, imam samo riječi hvale. Dođeš u subotu u lijepo ispunjenu dvoranu pa vidiš prijatelje koje nisi viđao zadnjih godina zbog obaveza. Baš mi je gušt pogledati sve tu domaće dečke. Neki možda i nisu najtalentiraniji, ali dođu tamo s guštom, dođu zbog društva, popiju, porazgovaraju, druže se i zato bih rekao da mi je zanimljivije gledati KC ligu nego Zimsku ligu.
Možeš li izdvojiti svoje najdraže trenutke u karijeri?
Pa ima ih dosta. Gotovo u svim klubovima sam se borio za vrh, pa sam tako s Graničarem, Borcem i Tehnikom ulazio u rangove više. Ipak, posebno se sjećam sezone u Drnju. Borili smo se za naslov s Ferdinandovcem. Ja sam došao tek na polusezoni kad smo zaostajali sedam bodova, a na kraju smo bili pet bodova ispred svih. E sad, jesmo li se uvijek borili za naslove zbog mene ili ne, to ne bih znao reći.
Pratiš li Slaven ili Koprivnicu?
Moram vam reći da sam prije volio pogledati i Slaven i Koprivnicu. Igrali su dečki ‘z naše grabe’. Sve sam ih poznavao, tu i tamo smo i porazgovarali. A sada, ne da me ne zanima, Slaven je naš klub i uvijek me zanima kako je odigrao, ali jednostavno nemam potrebu otići na utakmicu. Više nikoga ne poznajem, nema puno naših dečki i onda mi nije to to. Ako odem na koju utakmicu, odem na mlađe kategorije gdje mi igra sin, pa onda njega pogledam.
Čime se Miš bavi osim nogometa?
Pa zapravo ničim previše. Radim u pošti već 24 godine, a osim toga imam jedan mali vrt u kojem se tu i tamo ‘poigram’, ali uglavnom u slobodno vrijeme igram nogomet.
Zbog ovakvih legendi volimo županijski nogomet, veteranski nogomet, KC i Zimsku ligu. Sigurno je da bi nam popularni Miš mogao pričati danima o svim svojim uspjesima, ali i anegdotama bogate karijere. Iskusni vratar ne planira tako skoro zaključiti karijeru, a zašto i bi kada mu godine za nogomet uopće ne smetaju.
