Iva Ilić najefikasnija s trideset poena, Iva Ilić donijela pobjedu, Iva Ilić – nerješiva enigma za protivnice…. Uglavnom su tako izgledali izvještaji s utakmica Ženskog košarkaškog kluba Koprivnica u kojem je devetnaestogodišnja Koprivničanka igrala do prošlog ljeta.
Tada se Iva otisnula u daleke Sjedinjene Američke Države gdje danas živi svoj san. Studira i, prije svega ostaloga, igra košarku – prvu i najveću ljubav. Ovim povodom odlučili smo vam predstaviti jednu od najperspektivnijih sportašica našeg grada.
Koprivničanka u Americi nije svakidašnja pojava?
Koprivničanka u Americi sigurno nije svakidašnja pojava, rekla bih čak da je sasvim neuobičajena pojava!
Možeš li nam reći tko je Iva Ilić?
Zovem se Iva Ilić i imam 19 godina. Proteklo ljeto sam maturirala u Gimnaziji “Fran Galović” u Koprivnici. Sve do prošle sezone igrala sam košarku u ŽKK Koprivnici. Nastupila sam na Europskom prvenstvu za juniorke u Portugalu prije dvije godine i to smatram svojim najvećim reprezentativnim uspjehom. Sa svojim klubom sam se natjecala u A-2 ligi, a s ponosom mogu reći da sam bila kapetanica te ekipe i najbolji strijelac lige.
Kako i zašto si otišla u Ameriku?
Dobila sam sportsku stipendiju od svog sveučilišta koja pokriva troškove boravka, studiranja i treniranja, ali i koja podrazumijeva da budem redovita i disciplinirana studentica tj. sportašica, tako da vrijeme provodim ili na predavanjima ili u dvorani na treninzima. Dobro, tu i tamo malo pronjuškam po studentskom kampusu. Trenutno studiram Business Finance u Sjedinjenim Državama (Liberty University, Lynchburg, Virginia) i članica sam ženske košarkaške ekipe svog koledža koja se natječe u diviziji Prve američke studentske lige (NCAA Division 1).
Košarka je, pretpostavljamo, velika ljubav?
Košarku treniram od svoje osme godine. Košarka je moj način života! Ali opet, kroz sve te godine treniranja vodila sam računa da ne zapostavim svoje školovanje. Naravno da mi je bila želja studirati i u isto vrijeme igrati košarku na visokoj razini, što u Hrvatskoj nije moguće. Iskreno, sve do prošle godine nisam ozbiljno razmišljala o odlasku u Ameriku. Nekako sam sumnjala da bi mene američki treneri htjeli. No, kad sam stupila u kontakt s nekima od njih, iznenadila me pozitivna reakcija s njihove strane te sam odlučila pokušati.
Kakva je razlika u košarci, ali i u životu, između Amerike i Hrvatske?
Nije da sam vidjela sve ovdje i da mogu donositi nekakve velike sudove, ali na temelju onoga što jesam vidjela, rekla bih kako imam dojam da se u Americi ipak kvalitetnije živi. Ili barem da ljudi imaju više mogućnosti. Amerika je ipak puno bogatija zemlja, što se vidi na svakom koraku. Baš svugdje vlada red i o svakoj sitnici netko brine. Tako to barem izgleda meni koja i nemam previše vremena istraživati i koja sam osuđena na kampus, učionicu, knjižnicu i dvoranu. A košarka, pa rekla bih da je isto tako puno kvalitetnija, brža i snažnija. Ima dana kada treniramo i tri puta dnevno (ujutro teretana, popodne šuterski trening i navečer trening sa cijelom ekipom). Imamo 6 trenera, 2 fizioterapeuta i još 5 osoba koje brinu o putovanjima, opremi ili samo vode statistiku i pomažu na treninzima. Ipak, fali im malo onoga što nose igračice iz Europe, a to su šut i tehnika.
Kakav je grad u kojem se nalaziš? Nemoguće da je ljepši od Koprivnice?
Lynchburg je lijep gradić s puno zelenila smješten uz rijeku James. Ima oko 70.000 stanovnika, puno muzeja i vrlo je uredan i čist. Je li ljepši od Koprivnice? Hmm, ostavit ću to za sebe.
Otišla si zbog košarke, kakvi su ti sportski planovi? Je li cilj WNBA (ženska američka liga)?
Bilo bi neskromno reći da je WNBA moj cilj. To je više moja želja ili moj san, a bojim se da će tako i ostati jer je konkurencija nevjerojatna. Igračice koje igraju tu ligu su fenomenalne! Treba biti realan, zadovoljiti se diplomom američkog sveučilišta te četverogodišnjim iskustvom treniranja i igranja na ovoj razini. Zapravo, bit ću sretna budem li dobila minutažu i priliku igrati utakmice za svoj koledž. Sve moje suigračice su jako kvalitetne i ambiciozne. Moj cilj je ipak prvenstveno diplomirati i vratiti se doma.
Tko ti je košarkaški idol? Odeš li na koju utakmicu NBA?
Moji košarkaški uzori su Tony Parker i Miloš Teodosić. Obojica igraju moju poziciju i možda nisu najbolji na svijetu, ali su moji favoriti. I Europljani su! Htjela bih igrati brzo kao Teo, a taktički zrelo i kvalitetno kao Tony. Nisam još bila u prilici gledati NBA uživo, ali to je jedan od mojih prioriteta.
Kako provodiš vrijeme, osim trenirajući i igrajući, u Americi?
Nemam baš previše slobodnog vremena, pogotovo ne sada kada je počela natjecateljska sezona. Puno je obaveza i na fakultetu! Ipak, pronađe se nešto vremena za druženje s ostalim studentima, pa sam tako bila gošća kod jedne svoje suigračice koja je iz New Jerseyja i koja me častila turističkim obilaskom New Yorka. Odem i u kino. Volim filmove!
Imaš li kakvih anegdota iz svog ‘američkog života’?
Pa recimo da bi anegdota mogla biti situacija u kojoj sam na predstavljanju novih igračica koledža TV novinaru pričala o tome kako mi fali mamin burek. A fora mi je i slušati kako moje suigračice pokušavaju govoriti hrvatski.
Kako su roditelji reagirali kad si otišla tako daleko od kuće?
Ma moji roditelji su najbolji na svijetu! Sve ovo ne bi bilo moguće bez njih. U svemu me podržavaju i hvala im. Volim ih!
Nedostaju li ti prijatelji?
Daaa! Nedostaje mi moja ekipa. Pogotovo moje najbolje prijateljice. Nedostaju mi i seka i moji roditelji i rodbina. Ma svi mi nedostaju! I moj pas i moja Mica. Nedostaje mi mamina kuhinja i tata na tribinama.
Koprivničanka u najjačoj košarkaškoj ligi svijeta? Zaista zvuči odlično. S obzirom na to da znamo koliko je Iva simpatična, ali i – što je važnije za sportsku karijeru – uporna, vrijedna i željna treninga, ne sumnjamo da je pitanje dana kada će joj se san ostvariti i kada ćemo moći reći da imamo, američki rečeno, koprivničku sportsku superstar.
