U zgradi Osnovne škole Đurđevac, dok se hodnicima širi smijeh učenika i mirisi školskih užina, iza jednih vrata odvija se nešto posebno.
Jednom tjedno, poslijepodne, ondje pjeva srce škole. To je pjevački zbor Osnovne škole Đurđevac kojeg čine 43 djevojčice. Njihov trud nedavno je okrunjen zlatnom nagradom na 10. Međunarodnom natjecanju dječjih zborova Vallis Aurea Cantat u Požegi.
Povodom tog velikog uspjeha, odlučili smo provesti jedno poslijepodne s njima. Dočekala nas je voditeljica zbora i učiteljica Glazbene kulture, Kristina Benko Markovica koja nas je bez puno uvoda uvela u svijet koji s djecom dijeli iz tjedna u tjedan.
– Dosta je burno i bučno, znate… ipak je to zbor. Puno djevojčica, puno ženskih glasova – smije se dok nas vodi prema prostoriji za probe.
Probe započinju upjevavanjem.
– Krenemo, naravno, s upjevavanjem pa prelazimo na melodije novih pjesama. Pjesme biramo zajedno. Uvijek im ponudim nekoliko opcija pa zajednički odlučimo po melodiji ili po tekstu. Trudimo se pronaći ono što nas sve veseli – kaže.
Atmosfera u učionici od samog početka bila je vesela i pozitivna pa nas je zanimalo kako izgleda priprema kada se spremaju za veliko natjecanje.
– Tada stvari postaju ozbiljnije. Iako imamo samo jednu probu tjedno, jer moram spojiti 13 do 15 različitih razrednih odjela. To je gotovo nemoguće, pogotovo uz dvosmjenski rad. Moramo poštovati prostor, vrijeme i satnicu, tako da radimo jednom tjedno i tako cijelu godinu. Ali, kad se radi o natjecanju, tada tjedan prije malo pojačamo ritam. Uglavnom su to kratke, dodatne probe, a često nam dođu i drugi učenici. Često si napravimo publiku da se riješimo treme. Tako da taj tjedan prije natjecanja imamo malo pojačan raspored – pojašnjava.
Na natjecanju u Požegi, među osam različitih kategorija, đurđevački zbor nastupio je u kategoriji tradicijske glazbe, u dvoglasju.
– Natjecanje organizira Hrvatska udruga zborovođa i Glazbena škola Požega. Već drugu godinu zaredom sudjelujemo na tom natjecanju. Odabrali smo tradicijsku glazbu, dvoglasje, ono što realno možemo postići u našim uvjetima. Time predstavljamo i našu školu, i mjesto, i kraj. Ove godine smo nastup odradili jako uspješno. Bila sam jako zadovoljna, djevojčice su bile motivirane i osvojile smo veliki broj bodova. Pjesme koje smo birale bile su, naravno, iz Podravine, a uz njih smo dodali i napjeve iz Slavonije i Hrvatskog Gradišća – priča.
Ali, zbor nije samo natjecanje. On je mnogo više.
– Nama ovo znači jako puno. Meni znači puno. Na neki način opravdavam i svoje znanje, i trud, i rad izvan nastave. Jer dolazak na izvannastavnu aktivnost je čista dobrovolja. Treba održati 40 učenica da dolaze redovito, svojom voljom. To je izborna aktivnost, nije obavezna. Zato je to natjecanje potvrda svega što pokušavam mladima usaditi, to nije samo pjevanje, tu je timski rad, druženje, poštovanje, slušanje, učenje, kućni red, peglanje majica… i slične svakodnevne životne stvari koje će im jednog dana itekako trebati – kaže.
I dok se još uvijek odmaraju od natjecanja, zbor se već priprema za nove izazove. Na Dan škole spremaju završnu priredbu, a potom ih čeka nastup na Krapinskom festivalu “Mali kaj” gdje su već pet godina redoviti gosti.
– Taj je festival u prvom tjednu nove školske godine pa pjesme uvježbavamo već sada. Znamo se okupiti i u zadnjem tjednu ljetnih praznika – smije se Kristina.
No, Kristina nam otkriva i jednu malu tajnu.
– Planiramo i zajednički koncert s jednim zborom iz Osijeka. Dirigenticu sam upoznala na natjecanju u Požegi. Cure to još ne znaju – dodaje.
Na samom kraju zanimalo nas je kako se postaje članicom zbora i što je sve potrebno.
– Uglavnom ih čujem na satu Glazbene kulture. Tako zapravo već neslužbeno prepoznam tko ima osjećaj za intonaciju i ritam. Onda ih pozovem da samo dođu probati, povedu prijateljicu pa još jednu… i tako ostanu. Ako netko i odustane, najčešće je to zbog prenatrpanog rasporeda ili preklapanja s nekom drugom izvannastavnom aktivnošću. Ali, rekla bih da u 95 posto slučajeva ostanu – zaključuje.
Tekst pripremile Tea Gašparić Zadravec i Silvija Zidar.
