Kada je Amalie Tetec prije nekoliko godina upoznala Dražena Teteca putem društvenih mreža nije mogla ni zamisliti da će njezin život krenuti potpuno novim smjerom.
Rođena i odrasla na Filipinima, Amalie je oduvijek voljela toplinu svoje domovine, njezine pješčane plaže, obitelj festivale i miris domaće hrane. No, ljubav ju je odvela u maleno mjesto u srcu Podravine – u Hlebine.
Preseljenje u Hrvatsku nije bila laka odluka, ali Amalie je znala da to radi iz ljubavi prema suprugu i zajedničkom životu koji su planirali. Dražen, poznati slikar naive i strastveni pčelar, osvojio ju je svojom dobrotom, marljivošću i jednostavnošću.
– Privukao me jer je vrijedan, pouzdan partner, čini spontane geste, brine o svojoj formi, motiviran je, može popraviti bilo što i sve je postigao sam. Ukratko, divan čovjek – rekla nam je Amalie.
Hrvatska ju je iznenadila sigurnošću i gostoljubivošću ljudi.
– Ovdje se osjećam sigurno, a ljudi su ljubazni i srdačni – kaže.
No, s druge strane, nedostaje je joj obitelj, filipinska hrana, tradicionalni festivali i osjećaj doma kojeg je ostavila iza sebe.
Novi život u Hrvatskoj – izazovi i prilagodba
Preseljenje u novu zemlju znači suočavanje s mnogim izazovima. Amalie je brzo shvatila da je Hrvatska po mnogočemu drugačija od Filipina.
– Najveće razlike su sigurnost i društvena stabilnost. Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja, dok su Filipini dinamični i puni života, ali i izazova – objašnjava.
Klima također igra veliku ulogu. Hrvatska ima topla ljeta i blage zime, dok su Filipini tropski raj s puno vlage i vrućine. Kultura Filipina spoj je španjolskih, američkih i azijskih utjecaja, dok je hrvatska kultura duboko ukorijenjena u slavenskoj tradiciji.
Jedan od najvećih izazova bilo je učenje hrvatskog jezika. Gramatika, padeži i specifični izrazi bili su potpuno novi za nju, ali trudi se svakodnevno.
– Hrvatski jezik je težak za učenje za strance, posebno za one koji ne govore slavenske jezike jer ima mnoga gramatička pravila i padeže koji nisu prisutni u drugim jezicima. Hrvati su u komunikaciji obično izravni i otvoreni, ali na diplomatski način. Također, održavanje kontakta očima tijekom razgovora smatra se znakom pristojnosti – govori.
Iako je početak bio težak, Amalie se polako prilagodila. Njezin radni dan započinje s nekoliko jednostavnih zadataka, a zaposlila se na jednom OPG-u u Novigradu Podravskom.
Posao joj donosi osjećaj stabilnosti i sigurnosti. No, nije uvijek lako. Susrela se s ponekim predrasudama na poslu, ali ne dopušta da je to obeshrabri.
– Susrela sam se s određenim predrasudama na poslu jer neki ljudi nisu uvijek prijateljski nastrojeni prema strancima. Na takve situacije reagiram šutnjom ili govorim istinu o onome što vidim i čujem – ističe.
Amalie nije jedina Filipinka, na koprivničkom području živi oko trideset Filipinki, većinom supruge domaćih muškaraca.
Prilagodba novom društvu donijela je mnogo izazova od jezika, nostalgije i kulturnih razlika do administrativnih i financijskih prepreka.
– Najveći izazov je osjećaj pripadnosti. Treba vremena da se osjetiš dijelom nove sredine – kaže Amalie.
Ali, s druge strane, najlakše joj je bilo prilagoditi se jednostavnim stvarima poput prehrane, odmora i uživanja u prirodi.
– Hrana je ukusna, ritam života je smireniji i ljudi cijene male užitke. To mi se sviđa – priznaje.
Ljubav, hrabrost i novi početak
Kad pogleda unazad, Amalie zna da je donijela ispravnu odluku. Iako su prvi mjeseci bili teški, pronašla je svoj dom u Hlebinama te ljubav prema Draženu, a želja za novim iskustvima pomaže joj da prebrodi sve prepreke.
– Danas sam sretna. Nedostaju mi Filipini, ali Hrvatska mi je dala novi dom, ljubav i priliku za novi početak – zaključuje Amalie.
