Proteklih dana svjedočili smo povijesnim izborima u Americi. Kampanja je bila jedna od najdužih dosad i pri kraju već ni najpametniji nisu mogli prognozirati rezultat. Naravno, kako to inače ispadne, prije izbora svi su se kleli da je ipak bolja Hillary jer je kao manje zlo, dok je Donald priča za sebe. I kako to biva, nekim čudom pobijedio je Donald. Čak i onima kojima nije nikak pasal, odmah je postal super!
Kampanja za naše lokalne izbore nije službeno počela i ne bu tak dugo trajala, mada je neslužbena “recimo” već je, objavom “Koprivničkog godišnjaka”, naravno za naše novce. Koliko vidim, neki su baš kao i Hillary sigurni u pobjedu, a u Koprivnici nema još na vidiku nekoga tko bi podsjećao ili ličio na Donalda. Jedino kaj bi mogli dobiti između prošlih parlamentarnih i budućih lokalnih izbora je Emil (bez detektiva).
Bez obzira na sve navedeno, netko bi trebao poslati čestitku Donaldu iz našega grada i ponuditi mu zgradu Peveca, Piškornicu i plinski biznis. Vele da je četiri put propal i ponovo se digel financijski, tak da ne bi bilo loše poslati nekoga da ode do njega na dve-tri lete i nauči kak se to izvlači iz propadanja, jer tu smo u prilično izraženom dubokom padu, koliko god netko želio prikazati da je sve super. Padobran nam je netko maznul i tumače nam da bumo opali na mekano ili u kuruzu pa se ne treba brinuti.
Već su me pitali da kaj toliko jašem po tom Pevecu. I onda čitam neki dan u novinama kak je u stvari kupnja Peveca jedna od najboljih investicija koja je spasila radna mjesta i prostor, koji bi inače propadao.
Koga god čujemo da taj kredit neće plaćati građani, trebalo bi ga spojiti na detektor koji otkriva neistine. Zgoreli bi i detektor i cijela zgrada, ali taj bi i dalje ponavljal da je on u pravu. Zato kaj svi drugi šute, normalno da je on na kraju u pravu, jer zgradu nam zbilja nitko ne bu odnesel.
Probat ću se metaforički osvrnuti na temu Peveca. Čovjek ode u autosalon i tamo mu prodavač pokaže polovni auto i kaže: To je odlična investicija za budućnost! Auto, ovakav kakav vidite, je definitivno za otpad i ako ga ne kupite onda bu propal toliko da više ni automehaničar ni praonica ne budu ništ mogli spasiti, pa budu ostali bez posla. Ovak, košta vas pet tisuća eura i za par let bu oldtajmer, pa ga budete mogli prodati za 50 tisuća eura! Zaradili budete deset puta više, samo… ima jedan problem. Morali budete pronaći bedaka koji bu vam toliko platil. Koliko vidim bedaka još nema na vidiku!
Neki dan veli mi prijatelj da s prodajom plinskog biznisa prodaju i sve cijevi i instalacije. Tko je platil i preplatil te sve silne cijevi, instalacije i daljinska očitavanja? Pa valjda građani kroz cijenu i uslugu! Svaki priključak, svaki kubik do lipe! Danas to netko prodaje, da bi skupio lovu za dugove i nikada više ne mogao odlučivati o cijeni, ali očito ni o mreži. Građane nitko ništ ne pita, ali je u svemu najvažnije da smo prvi grad u Hrvatskoj koji prodaje plinski biznis i da ćemo zadržati kontrolni paket od 25%. Tak je to nekad počelo s našom strateškom kompanijom koja se zvala INA, i koliko vidimo sve što se proglasi kod nas “strateškim” ostanemo bez toga preko noći pod vrlo čudnim okolnostima. Matematički gledano, uporno nam se tumači da je 25% više od 75%. Zbog takve matematike smo tu danas gdje nam je i mjesto. Kad negdje pukne cijev, doći će netko iz metropole u električnom autu popravljati instalacije. Morat ćemo mu platiti benzin, amortizaciju, naknadu za odvojenost od obitelji i satnicu rada, a na kraju dodati famozni hrvatski PDV, od kojega svi imaju koristi osim krajnjeg kupca. Samo kaj to nitko narodu ne želi objasniti običnim, razumljivim jezikom.
Najnoviji primjer su nam javne nabave u kojoj koprivnička firma ne dobije posao za izgradnju druge “najpametnije” ulice u Hrvatskoj. Tak da, ak se danas, sutra nešto pokvari, onda nam pametne ulice budu došli popravljati pametni dečki. Valjda oni iz prve najpametnije ulice.
I tak sva ta tri “P” nas vode u strateški neizvjesnu budućnost koja već daje odlične rezultate. Još nemamo pojma koja je sudbina budućeg najvećeg smetlišta u Hrvatskoj i koliko će nam hipotetsko strateški biti cijena plina u budućnosti. Za sada otprilike znamo strateški koliko će nas koštati Pevec do 2027. godine.
Jedino na kraju ostaje u zraku pitanje: Zakaj baš mi moramo biti u svemu prvi na vlastitu štetu, ili kak se u narodu veli “pioniri”, a svi mi jako dobro znamo kak završe pokusni zečevi.
