Općina Drnje ovih je dana dodijelila novac za rad organizacijama civilnog društva, među kojima je i Udruga žena Torčec koja je za projekt pod nazivom Žene – čuvarice tradicije i zajedništva dobila nešto manje od 1.200 eura.
Kako bismo se i sami uvjerili o čemu se radi i što su pripremile svojim mještanima, posjetili smo i razgovarali s predsjednicom Mirjanom Vaganić, koja nas je dočekala u društvu nekoliko svojih vjernih članica: Marije Horvat, Marije Paveli, Marije Loth i Ane Hanjš.
Nažalost, kao i u mnogim drugim podravskim mjestima, tradicija i u ovome kraju polako nestaje i izumire, koliko god mi forsirali priču kako to nije točno. Običaji su se sveli na entuzijazam nekoliko još uvijek agilnih žena koje su u mirovini, a bolna je istina da ih uskoro jednostavno neće imati tko zamijeniti.
Mladih – nema
– Udruga žena Torčec ima oko 50 članica na papiru, od kojih nas petnaestak vuče tih nekoliko programa koje provodimo. Sve smo u mirovini, a mladih, pa čak ni mlađih jednostavno – nema. Istina, trenutačno imamo jednu mladu aktivnu članicu, no sve ostale koje su došle, brzo su otišle jer nemaju vremena za aktivnosti u udruzi – uvodno nam je kazala Vaganić.
Žene danas rade u raznim firmama, pa i u smjenama, a kad se tome dodaju obaveze u domaćinstvu i eventualno dodatni uzgoj nečega na obiteljskom gospodarstvu, sve je jasno.
– Mlade žene danas doma jedva stignu vidjeti vlastitu djecu, kamoli se družiti u udruzi, kreirati neki sadržaj, provoditi ga, volonterski pisati projekte, putovati na gostovanja i njegovati tradiciju. Propalo bu sve za koju godinu. Pa vidite već sad po svim selima da to ide sve slabije. Postoje druženja na kojima svaka udruga njeguje neku svoju tradiciju, od kolinja, preko vezenja do maškara, ali odaziv je sve slabiji – rečeno nam je.
Razgovarajući o mladima kojih u udruzi nema jer su ili odselili ili “nemaju kad”, prisjetili smo se i relativno nedavnog adventa. Ista priča. Slamu na Badnjak u Torčecu još nose možda jedna ili dvije obitelji. Mnoga djeca gotovo i ne znaju kako ona izgleda jer je poljoprivreda danas drukčija i iluzorno je očekivati da je još uvijek dijelom svakodnevice mališana.
Fašenska utrka, Ivanje i stare riječi
Usprkos kadrovskim problemima i neizvjesnoj budućnosti, hrabre i najizdržljivije članice Udruge žena Torčec i ove će se godine mještanima predstaviti sa svojim poznatim maškarama.
– Pripremamo fašenkarenje koje u Torčecu ima dugu tradiciju, jer održavalo se još sredinom prošloga stoljeća. U spomen na 1956. godinu i fašenjek koji je tada okupio velik broj mještana planiramo organizirati biciklističku utrku ulicama Torčeca na koju ćemo pozvati udruge žena iz okolnih krajeva. Želja nam je ta utrka postane tradicionalna – doznali smo.
Za Torčanski fašenjek ljudi bi se nekada davno okupili pred crkvom i tada su se čitale dogodovštine koje su se tijekom godine događale.
– Bila je jedna žena koja je sve to zapisivala, pa čitala i na kraju i imenovala tko je u čemu sudjelovao! Bilo je tu anegdota da su, recimo, ljudi vozili gnoj, pa ga istresli na pogrešnu zemlju i slične smiješne zgode i nezgode. Danas dok se obučemo u maškare, nema nikoga. Nisu zainteresirani, pogotovo mladi – kazala je s tugom u glasu Vaganić. Dodala je kako su nekada maškare išle na traktoru po selu, a ove će godine cijelo mjesto obići na biciklima.
Druga planirana aktivnost je prisjećanje na običaje Ivanja.
– Uključili bismo mještane koji koji se sjećaju vremena dok su se običaji još održavali ili su im usmenom predajom preneseni i mlade, učenike naše područne škole, kojima bismo pričali o običajima mjesta u kojemu žive. Naravno, pripremali bi i palili “kres”, čitali pjesme s temom Ivanja te slušali zvona pozdravljenja – najavile su žene.
Članice Udruge žena Torčec bave se i prikupljanjem riječi koje su karakteristične za to malo mjesto.
– Primjećujemo da se u Torčecu u svakodnevnom razgovoru sve manje koriste karakterističke torčanske riječi, pa ćemo prikupljanjem i bilježenjem takvih riječi ih pokušati sačuvati od zaborava i potaknuti njihovo češće korištenje. Aktivnost ćemo proširiti i na istraživanje riječi iz susjednih mjesta, koje su drukčije, ali imaju isto značenje – najavila je Vaganić.
Žene u programu rada za ovu godinu imaju još nekoliko aktivnosti, među kojima je i očuvanje tradicije vezenja, no taj dio će ići jako teško. Naime, veze se sve manje i vezilje je potrebno “tražiti svijećom”. Razloge smo već spomenuli.
Poruka mladima
Iako u Udruzi žena Torčec vlada veliki optimizam za buduće razdoblje, u dubljem razgovoru sve ubrzo pada u vodu jer želje su jedno, dok vrijeme neumoljivo čini svoje. Žene su aktivni sudionici u društvenom životu Torčeca od 1933. godine, dakle gotovo cijelo stoljeće, dok Udruga žena u sadašnjem obliku djeluje od 1959. godine. Koliko će još moći biti na okupu, nitko ne želi procjenjivati.
– Te davne 1933. godine godine organiziran je kuharski tečaj s ciljem da žene nauče nešto novo u pripremi jela, ali i održavanju higijene u kuhinji. Interes je bio velik, a kako su žene aktivnije htjele sudjelovati i u drugim vidovima društvenog života, same su se organizirale u ondašnju Udrugu Hrvatsko srce. Tako je sve počelo – doznali smo u razgovoru.
Život je danas neusporedivo drukčiji i svaka usporedba s prošlošću je bespredmetna, no predstavnice Udruge žena Torčec ipak smo zamolili da upute poruku i poziv mladima na uključivanje u aktivnosti.
– Naš poziv i poruka mladima je – pridružite nam se jer imate više ideja, znate se bolje služiti tehnologijom i internetom, dok se mi “šlepamo” kako znamo i umijemo s tim što imamo. Mladi bi nam jako dobro došli i da uskoro preuzmu cijelo društvo. Mi smo sve u šezdesetim i sedamdesetim godinama života, nećemo sve ovo moći voditi zauvijek – zaključila je Vaganić.
