Na mjestu današnjeg trgovačkog centra Eurospin nekada je ponosno stajala poznata tvornica obuće Sloga koja je bila simbol industrijskog razvoja i radničke tradicije ovoga kraja.
U svojim je najboljim danima zapošljavala stotine radnika i proizvodila kvalitetnu obuću koja je bila prepoznata (i nošena) širom regije. S vremenom, uslijed ekonomskih promjena, tvornica je zatvorena, a njeno mjesto zauzeo je moderni trgovački objekt. Ipak, sjećanje na Slogu i njenu važnost za povijest grada živi među starijim generacijama.
Duga tradicija obućarstva
Obućarska industrija u Koprivnici počiva na izuzetno dugoj tradiciji izrade obuće u našem gradu. Kako piše Dragutin Feletar, prvi poznati koprivnički obrtnički ceh iz kraja 15. stoljeća bio je upravo kožarski, a kasnije se posebno udružuju i čizmari, opančari i postolari.
Tradicija udruživanja postolarskih obrtnika nastavljena je i nakon Drugog svjetskog rata, a odlukom Narodnog odbora općine Koprivnica, dana 31. listopada 1939. godine, spajanjem postolarskih poduzeća ‘Budućnost’ i ‘Proleter’, osnovano je jedinstveno obućarsko poduzeće Sloga.
Godine 1960. Sloga je brojala 93 radnika, koji su, uz usluge popravaka, proizveli i 14.884 pari obuće. O kvaliteti (ali i zadovoljstvom) obuće, govori i jedno pismo koje je uputila čitateljica Glasa Podravine kazavši da ‘ne samo da cipele ukusno izgledaju i u potpunosti mogu zadovoljiti estetske zahtjeve, već si i izvanredno solidno izrađene’.
Suradnja s Planikom
Ipak, zbog raznih objektivnih i subjektivnih razloga, u idućim godinama Sloga je praktički ostala životariti na razini ranijih poslovnih i proizvodnih rezultata. Tako je, primjerice, 1970. godine proizvodnja porasla na samo 35.647 pari obuće, dok je broj zaposlenih ostao isti. Dapače, poduzeće je uskoro zapalo i u poslovni gubitak, jer nije pravovremeno učinilo zaokret prema zahtjevima tržišta. Zato je 31. ožujka 1971. godine uvedena prinudna uprava, koja je trajala do kraja spomenute godine, a iste je godine sklopljen sporazum o uskoj suradnji s Planikom koji je i jednom i drugom kolektivu donio ogromne prednosti.
Inicijativu za to dala je Sloga u kojoj su bili svjesni da zbog visokih cijena proizvodnje u kojoj se radilo isključivo ručno ne mogu sami dalje i koja je od Planike očekivala tehnološku pomoć, pomoć u kadrovima te u osnovnim sredstvima. Može se reći da se od toga otišlo mnogo dalje, o čemu svjedoče i podaci da se u Slogi od proizvodnje 70 pari obuće dnevno prešlo na proizvodnju 4.000 pari, od 62 zaposlena na 882, od pogonskog prostora na 200 kvadratnih metara na prostor od 6.000 kvadratnih metara, te da je dohodak sa 2,9 milijuna u 1971. godini povećan na 146 milijuna dinara u 1980. godini.
Zahvaljujući suradnji s Planikom Sloga je započela i izvoziti svoje proizvode tako da je, primjerice, 1980. godine prodajom 80 posto proizvodnje na zapadno tržište ostvarila devizne prihode od osam milijuna dolara.
Već koncem 1971. godine Sloga počinje raditi za Adidas, uslijedila je proizvodnja sportske obuće, zatim planinarskih cipela, a potom više nije bilo asortimana kojeg Sloga nije mogla raditi.
Nova tvornica
Bujan investicijski razvoj, osobito nakon otvorenja novih proizvodnih hala 1977. godine, jasno je naznačio nemogućnost daljnjeg opstanka u Ulici Mihovila Pavleka Miškine u središtu grada.
– U skladu s ovom razvojnom neminovnošću, Sloga već duže vrijeme poduzima potrebne akcije oko izrade razvojnih programa, projekata i druge potrebne dokumentacije za izgradnju jedne od najsuvremenijih tvornica obuće u sjevernoj Hrvatskoj – piše Feletar.
Idejni projekti nove tvornice tako su već bili dovršeni, a izgradnja je trebala započeti u proljeće 1979. godine.
– U Dravskoj ulici, kod pogona bjelovarske Sirovine, za početak je kupljena površina od oko pet hektara, dok postoji još četiri hektara rezerviranog prostora za daljnji razvoj. U prvoj fazi ovdje će se izgraditi suvremena tvornica obuće u okviru sadašnjih radnih i proizvodnih kapaciteta Sloge. To znači da će ovdje oko 691 radnika proizvoditi nešto više od 600.000 pari obuće godišnje. Proizvodni dio sa suvremenim unijama i priručnim pogonima zauzimat će oko sedam tisuća četvornih metara. K tome će se izgraditi još i oko tri tisuće četvornih metara upravno-poslovnog prostora, a tu su i prostori društvenog standarda – od restorana, garderoba, ambulante, brige o djeci radnika, do budućeg malog muzeja obućarstva – navodi se u članku iz Glasa Podravine.
Izgradnja novih proizvodnih sala počela je tako u Marofskoj ulici sredinom rujna 1980. godine.
– Dvije hale koje se grade imat će 2.500 kvadratnih metara ukupne površine i u njima će se nalaziti kompletna proizvodna linija. Ispred novih izgradit će se jedan manji objekt u kojem će se nalaziti garderoba za radnike, dvorana za sastanke i prostorija za administrativno osoblje – prenosi Glas Podravine.
Ratne devedesete i početak kraja
Potkraj 1990. godine, Sloga je imala preko 1500 zaposlenih.
Ratno stanje u Republici Hrvatskoj u mnogomu je osujetilo normalnu djelatnost hrvatskoga obućara. Iznimka nije ni koprivnička Tvornica obuće Sloga što je zahvaljujući dobrim poslovnim potezima ipak bitno popravila svoj položaj, a povoljnost joj je i proizvodnja u mirnijim uvjetima.
– S obzirom na to da dio hrvatske obućarske industrije uslijed ratnih razaranja i prometne blokade ne proizvodi ili njihovi proizvodi ne mogu stići do svih kupaca u Republici, dio će potreba za obućom kompenzirati upravo Sloga – navodi Glas Podravine.
Ipak, iza 1990. godine Sloga je nastavila raditi s manjim kapacitetom jer je, primjerice, Adidas dio proizvodnje preselio na istok. Planika, Alpina, Peko, Ciciban, Borovo, pa i Sloga, počinju propadati ili lagano umirati zbog ogromne navale jeftine obuće iz azijskih zemalja, posebno iz Kine.
