Što je bariton? Tip muškog glasa koji se nalazi između basa i tenora. Što su bajke? Književna vrsta u kojoj se čudesno i nadnaravno isprepliće sa stvarnim, prenoseći važne poruke o pravim vrijednostima i svijetu koji nas okružuje.
Koja je poveznica baritona i bajki? Još ne znamo, no upravo je takvu poveznicu pronašao koprivnički bariton Rajnard Hraščanec, glazbenik i umjetnik koji u svom radu baš poput bajki spaja nekoliko različitih čudesnih svjetova – glazbu, kazalište i priče.
Rajnard koji je svoje znanje i iskustvo našao u Velikoj Britaniji, točnije u Manchesteru na Kraljevskoj glazbenoj akademiji gdje je završio studij opernog pjevanja, taj spomenuti “čudesni spoj” domaćoj je publici po prvi puta predstavio u studenom 2023. godine koncertom “Kaj je ono mesečina”.
Tom je prilikom u suvremenim aranžmanima koncertno izveo kompozicije hrvatskih skladatelja i pjesme s kajkavskog govornog područja, spajajući upravo glazbeno i scensko naglašavanjem narativne komponente spomenutih djela. Drugim riječima, iako se svako glazbeno djelo može smatrati svojevrsnom zvučnom pričom, iz glazbe je još dodatnu izvukao – “priče”.
Novim projektom naziva “Bariton i bajke” otišao je još korak dalje te je pjesmama dodao glumu i izgovorenu riječ, stvarajući tako suvremeno hibridno scensko-glazbeno djelo.
– U svim svojim dosadašnjim projektima koncentrirao sam se upravo na priču odnosno “storytelling”. Čak i kad se radilo o koncertnom programu “Kaj je ono mesečina”, svaka pjesma imala je svoju priču, svoj narativni dio. U ovom projektu se uz pjevanu dodaje i izgovorena riječ i time se još više fokus okreće upravo priči – slaže se i pojašnjava Rajnard.
Dodaje kako se u novom projektu još više “igra” s različitim izvedbenim procesima.
– Izvedba ima narativnih, igranih odnosno monoloških elemenata te koncertno izvođenje pjesama. Sve je to scenski minimalistički postavljeno, no ulazim iz lika u lik, veliku ulogu i svemu igra i svjetlo… Možemo reći kako se radi o jednom hibridnom izvedbenom programu – kaže Rajnard i napominje kako mu je u svemu bilo najvažnije izabrati bajke koje može sam izvesti na pozornici, no koje istodobno nose univerzalne poruke ili poruke koje bi želio prenijeti publici.
Većinom je riječ o poznatim bajkama, no ima i iznenađenja.
Program za odrasle i djecu
– Ovaj bi se program moglo opisati kao nešto “za odrasle i djecu” jer odrasli su ti koji su napisali bajke, ali još važnije ti koji ih čitaju djeci, oni su inicijatori. Zato mi je bilo važno podsjetiti ih na važnost i vrijednost tih bajki, no sve skupa je svakako prilagođeno i djeci jer izvedba traje nešto više od 45 minuta odnosno onoliko koliko djeca mogu u potpunosti zadržati pažnju – otkriva Rajnard koji se ovih dana užurbano priprema za premijeru koja je zakazana za 27. siječnja u Domoljubu.
Iako je na sceni sam, u svemu su mu pomogli njegovi suradnici još od prošlog projekta, Marin Hraščanec na klaviru i Nikola Milosavljević na klarinetu.
– Uz mene će biti i Marin i Nikola. Oni su bend koji glazbu izvodi uživo, ali su istovremeno i dio kulise, slično kao što je u kazalištu orkestar ispred pozornice u svojoj takozvanoj “rupi za orkestar” pa na neki način istodobno jest aktivni dio predstave, ali i nije. I tu će, doduše, biti iznenađenja, no to ostavljam za premijeru – nastavlja Rajnard i dodaje kako bi u budućnosti s ovim programom volio gostovati u školama ili dovesti školu na predstavu.
Radna atmosfera
“Bariton i bajke” nisu jedini projekt na kojem Rajnard trenutno radi jer još uvijek traju hvaljene izvedbe hvaljenog mjuzikla “Jadnici” Kazališta Komedija čijeg je ansambla član.
– Zasad smo odigrali nekih 15-ak izvedbi, niti sam više nisam siguran koliko… Igrat ćemo sigurno do ožujka i sve su predstave već rasprodane, no na daskama smo i sljedeće sezone pa će biti prilike pogledati mjuzikl – kaže Rajnard.
Dodaje kako je počašćen biti dijelom takvog projekta i procesa, iako je početak bio pomalo izazovan.
– Uživam u procesu, no inicijalni je rad bio hektičan jer sam u projekt upao kada je sve već debelo bilo u nastajanju. Dobio sam partituru od petstotinjak stranica koju je trebalo naučiti u manje od dva tjedna, a sveukupno igram pet uloga. Općenito je kod kazališta izazovno što zapravo svi trebaju znati i poznavati uloge svih drugih da bi se potpuno mogli snaći na sceni. Bilo je stresno, no uspio sam dobro odigrati već u prvom progonu i zaradio pohvale češkog redatelja i ansambla što mi je izrazito drago – priznaje Rajnard.
Na kraju smo ga upitali i za savjet svima onima koji u manje od dva tjedna napamet moraju naučiti voluminozne količine podataka i informacija, a savjet je zapravo vrlo jednostavan: Nula ostalih aktivnosti – kroz smijeh savjetuje i dodaje kako se učiti može čak i u snovima što je svakako dobrodošlo “kupovanje” vremena kad si u “zeitnotu”.
– Najviše sam naučio u snovima jer otkad je sve to počelo, svaku noć sanjam cijelu predstavu i znam sve replike. To je rezultat dugotrajnih proba i intenzivnog rada nakon čega sve sjedne na svoje mjesto – zaključuje.
